Rev-2042/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2042/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu dr. sc. Anti Perkušiću, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Z., protiv tuženice J. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 1390/09-2 od 22. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 4867/05-63 od 16. listopada 2008., dana 22. travnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom se utvrđuje ništetnom usmena oporuka ostavitelja pok. T. (L.) B. izjavljena 24. prosinca 2003. pred svjedocima B. B. i D. M., a proglašena 28. svibnja 2004. u ostavinskom postupku pod br. O – 1379/04, te da se ostavina raspoređuje na nasljednike temeljem zakona. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tuženica naknaditi tužitelju iznos od 8.303,76 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 57/11) je podnijela tuženica, uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana. Tužitelj ujedno zahtjeva trošak odgovora na reviziju. Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije.

U konkretnom slučaju revidentica u reviziji određeno ne izlože razloge zbog kojih smatra da su pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u tzv. izvanrednoj reviziji stranka je dužna ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, već mora izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. To je posebno važno jer u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Kako u ovom slučaju tuženica u svojoj reviziji nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, valjalo je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. i 4. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 22. travnja 2015.

SUDAC

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.