III Kr-278/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE

HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 278/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zraajevića i mr. Vjere Biondić-Filep, kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Burkanović kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. H.

V. zbog krivičnog djela iz cl. 168. st. 4. u vezi čl. 163. st. 3. i 1. KZH, odlučujući o zahtjevu osudjenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 23. siječnja 1991. K 33/90 i presuda Okružnog suda u Varaždinu od 9. svibnja 1991. Kž- 190/91, u sjednici održanoj 17. rujna 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. H. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 23. siječnja 1991 K-343/90, koja je potvrdjena presudom Okružnog suda u Varaždinu od 9. svibnja 1991. Kž-190/91 osudjen je H. V. za kriv. djelo iz čl. 168. st. 4. u vezi s čl. 163. st. 3. i 1. KZH, temeljem čl. 168. st. 4. KZH na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

Nakon pravomoćnosti presude osudjenik H. V. putem branitelja mr. T. Č., odvjetnika iz V., podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede krivičnog zakona. Predložio je da se zahtjev za izvanredno preispitivanje presude Općinskog suda u Varaždinu i Okružnog suda u Varaždinu uvaži, presude ukinu i predmet vrati na ponovno sudjenje.

Javni tužilac Hrvatske u odgovoru na zahtjev, u smislu odredbe čl. 428. st. 4. ZKP, predložio je da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbije kao neosnovan.

III Kr 278/1991-3

Zahtjev nije osnovan.

Povredu zakona osudjenik nalazi u tome (kako to proizlazi iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude) što prvostepeni sud, a niti drugostepeni sud, nisu poštivali osnovno načelo krivičnog postupka utvrdjivanja materijalne istine, iako je nalaz prometnog vještaka R. ing. J., na temelju kojeg je osudjenik - tvrdi se u zahtjevu - oglašen krivim, bio neprihvatljiv, a prijedlozi osudjenika za provodjenje nadvještačenja su odbijeni, čime je povrijedjen zakon na štetu osudjenog, jer mu je tako onemogućeno dokazivanje materijalne istine.

Osudjenik, dakle, kako to nedvojbeno proizlazi iz podnesenog zahtjeva prigovara u biti činjeničnom utvrdjenju suda, a što se ovim izvanrednim pravnim lijekom - prema odredbi čl. 427. ZKP -ne može pobijati.

Zahtjev osudjenika nije moguće tretirati ni u okviru odredbe čl. 427. t. 3. ZKP (u smislu povrede prava osudjenika na obranu, izražen tvrdnjom u zahtjevu, da mu je onemogućeno dokazivanje istine, zbog odbijanja prijedloga nadvještačenja), jer odbijanjem suda da se provede prometno vještačenje i po trećem prometnom vještaku (da se provede nadvještačenje, kako se to navodi u zahtjevu) nije povrijedjeno to pravo ni formalno, a ni u odnosu na utvrdjenja u provedenom postupku, posebno onih objektivnih karaktera koji negiraju tvrdnju osudjenika da je na vrijeme poduzeo i konstantno kočio, te kvaru kočnica.

Uslijed naprijed navedenog presudjeno je, temeljem čl. 429. u vezi čl. 421. ZKP, kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. rujna 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Brukanović v.r.

Milan Gudelj v.r.