Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-327/1999-2 KI-generiert

Rev-327/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Geschäftsnummer Rev-327/1999-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Presuda

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Katarine Buljan, Ljubice Munić i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Socijaldemokratske partije Hrvatske, zastupanog po S. M. i P. M., odvjetnicima u Z., protiv tuženika G. K., zastupanog po Ž. P., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 15. listopada 1998. godine broj Gž-318/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 19. ožujka 1997. godine broj P-371/94- 33, u sjednici održanoj dana 09. travnja 2002. godine

Legislator-Regeste

KI-generiert

Rev-327/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Budući je revizija izjavljena samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno odredbi iz čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” br. 53/91 i dr.), zbog tog razloga revizija se ne može izjaviti, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, i pogrešne primjene materijalnog prava, na koje, temeljem odredbe iz čl. 386. ZPP-a, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te je utvrdio da ti razlozi nisu ostvareni.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-327/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Katarine Buljan, Ljubice Munić i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Socijaldemokratske partije Hrvatske, zastupanog po S. M. i P. M., odvjetnicima u Z., protiv tuženika G. K., zastupanog po Ž. P., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 15. listopada 1998. godine broj Gž-318/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 19. ožujka 1997. godine broj P-371/94- 33, u sjednici održanoj dana 09. travnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

“Tuženik G. d.o.o. K., dužan je tužiteljici SDP H. iz Z., isplatiti glavnicu od 272.613,80 kn (slovima: dvjestosedamdesetdvijetisućešestoitrinaestkunaiosamdesetlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema Uredbama o visini stope zatezne kamate i to na glavnicu od:

=8.102,60 kn od 10. listopada 1993. godine pa do isplate

=9.004,38 kn od 10. studenog 1993. godine pa do isplate

=8.181,58 kn od 10. prosinca 1993. godine pa do isplate

=8.363,96 kn od 10. siječnja 1994. godine pa do isplate

=8.682,50 kn od 10. veljače 1994. godine pa do isplate

=7.985,47 kn od 21. ožujka 1994. godine pa do isplate

=8.054,20 kn od 10. travnja 1994. godine pa do isplate

=8.126,80 kn od 10. svibnja 1994. godine pa do isplate

=8.140,00 kn od 10. lipnja 1994. godine pa do isplate

=8.132,96 kn od 21. srpnja 1994. godine pa do isplate

=8.132,96 kn od 25. kolovoza 1994. godine pa do isplate

=8.129,44 kn od 25. rujna 1994. godine pa do isplate

=8.063,44 kn od 10. listopada 1994. godine pa do isplate

=8.018,56 kn od 10. studenog 1994. godine pa do isplate

=7.990,62 kn od 9. prosinca 1994. godine pa do isplate

=7.975,44 kn od 10. siječnja 1995. godine pa do isplate

=7.983,36 kn od 10. veljače 1995. godine pa do isplate

=7.985,12 kn od 10. ožujka 1995. godine pa do isplate

=7.907,68 kn od 10. travnja 1995. godine pa do isplate

=7.913,62 kn od 10. svibnja 1995. godine pa do isplate

=7.927,48 kn od 10. lipnja 1995. godine pa do isplate

=7.951,68 kn od 10. srpnja 1995. godine pa do isplate

=8.107,22 kn od 10. kolovoza 1995. godine pa do isplate

=9.565,87 kn od 12. rujna 1995. godine pa do isplate

=8.192,14 kn od 10. listopada 1995. godine pa do isplate

=8.192,14 kn od 10. studenog 1995. godine pa do isplate

=8.978,43 kn od 10. prosinca 1995. godine pa do isplate

=10.681,19 kn od 10. siječnja 1996. godine pa do isplate

=9.865,57 kn od 10. veljače 1996. godine pa do isplate

=30.274,75 kn od 30. kolovoza 1996. godine pa do isplate, te troškove ove parnice u iznosu od 44.767,00 kn (slovima: četrdesetčetiritisućesedamstošezdesetisedam kuna) sa zateznim kamatama prema Uredbi o visini stope zatezne kamate od 22. ožujka 1997. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja SDP Z. u iznosu od 2.749,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

II. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev protutužitelja G. d.o.o. K. koji glasi:

‘Nalaže se protutuženiku SDP H. iz Z. da plati protutužitelju ‘G. d.o.o. K. iznos od 45.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o zateznoj kamati i Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate koja teče od 13. rujna 1994. godine kao dana podnošenja protutužbe do isplate kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.’”

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da pobijana presuda bude ukinuta.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Budući je revizija izjavljena samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno odredbi iz čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” br. 53/91 i dr.), zbog tog razloga revizija se ne može izjaviti, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, i pogrešne primjene materijalnog prava, na koje, temeljem odredbe iz čl. 386. ZPP-a, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te je utvrdio da ti razlozi nisu ostvareni.

Tužitelj u ovoj parnici ostvaruje svoje potraživanje po osnovi zakupnine i naknade troškova ugovorene Ugovorom o zakupu poslovnih prostorija sklopljenog dana 22. prosinca 1990. godine između prednika tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupca, i Anexom tom Ugovoru sklopljenog 06.05.1992. godine.

Na temelju utvrđenja da se tuženik u utuženom razdoblju nalazio u posjedu poslovnih prostorija koje su bile predmet zakupa i da nije platio ugovorenu zakupninu i troškove ugovorene rečenim Ugovorom u ukupnom iznosu od 272.613,80 kn, sudovi su materijalno pravo pravilno primijenili kada su tužbeni zahtjev prihvatili u visini te svote.

Tuženikov prigovor da je zbog ratnih okolnosti u Republici Hrvatskoj zapao u financijske teškoće i da zbog toga nije mogao plaćati zakupninu, sud je osnovano ocijenio neodlučnim jer je temeljem odredaba iz čl. 133. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” br. 53/91 i dr.) iz tog razloga tuženik mogao tražiti raskid ili izmjenu ugovora, a što nije učinio.

U reviziji se neosnovano ističe da nije točno da on nije tražio izmjenu ugovora, jer da se zahtjevom za izmjenu ugovora obraćao tužitelju pismeno i usmeno, ali da tužitelj na njegovo traženje oglušio, budući se zahtjev za raskid ili izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti može ostvarivati tužbom, a ne zahtjevom podnesenim drugoj ugovornoj strani.

Sudovi su materijalno pravo također pravilno primijenili kada su odbili kao neosnovan protutužbeni zahtjev.

U odnosu na dio protutužbenog zahtjeva kojim se traži naknada štete za montažne kućice koje je tuženik postavio u tužiteljevom poslovnom prostoru za potrebe obavljanja svoje trgovačke djelatnosti, utvrđeno je da su kućice uklonjene iz poslovne prostorije, te da njihov materijal tuženik može preuzeti u svako doba i slijedom toga taj dio zahtjeva je osnovano odbijen.

Isto tako osnovano je odbijen i dio protutužbenog zahtjeva koji se tiče naknade troškova za struju i plin, kao i troškova uvođenja telefona i popravka ventilatora, jer je utvrđeno da u skladu s Ugovorom tuženik snosi troškove plina, a troškovi priključka telefona da se odnose na telefonsku liniju i priključak koju tuženik i sada koristi u svom novom poslovnom prostoru, dok trošak popravka ventilatora predstavlja izdatak koji bi trebao snositi tuženik.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 09. travnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.