Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to insufficient case value per defendant.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendants' appeal as inadmissible because the disputed value per individual defendant did not meet the statutory threshold for review. Although the total claim exceeded the monetary limit, the court determined that the obligation was divisible among multiple defendants, reducing the value attributable to each to under 100,000 kuna. Consequently, the court applied the rule that appeals are only permitted when the value of the specific claim against a single defendant surpasses the required amount.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku; čl. 37. st. 2. i čl. 412. st. 2. Zakona o obveznim odnosima: An appeal is inadmissible if the value of the claim against a specific defendant, calculated separately for each obligor in a divisible obligation, does not exceed the statutory threshold, even if the total claim exceeds it.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
Broj: Rev-x 49/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasenki Žabčić, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz N. Č., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O., protiv tuženika M. B. i B. B., obojice iz N. Č., koje zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 464/10-2 od 7. listopada 2010., kojom je djelomično potvrđena međupresuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-180/97-64 od 22. srpnja 2009., 16. siječnja 2012.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom međupresudom utvrđeno je da je tuženik M. B. odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju otuđenjem 500 komada blokova opeke, 1000 komada opeke, građe, 8 m3 pijeska i 1 tone cementa (toč. I. izreke); utvrđeno je da je neosnovan zahtjev za naknadu štete zbog otuđenja preostalih pokretnina pobliže navedenih u izreci presude (toč. II. izreke), određeno je da će se do pravomoćnosti presude zastati s raspravljanjem o visini tužbenog zahtjeva i o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika B. B. (toč. III. izreke) te je određeno da se odluka o naknadi troškova postupka ostavlja za kasniju odluku.
Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu u stavku I. izreke, dok je ukinuta ista presuda u dijelu u toč. II. izreke u kojem dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju su pravovremeno podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.
Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
Tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu štete u iznosu od 50.000,00 DEM.
Kad je tužbeni zahtjev izražen u stranoj valuti, vrijednost predmeta spora čini kunska protuvrijednost tog iznosa u vrijeme podnošenja tužbe. Konkretno to predstavlja iznos od 176.216,00 kn.
Zahtjev prema tuženicima postavljen kao da je riječ o djeljivoj obvezi. Prema odredbi čl. 412. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, obveza se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drugačija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio obveze. Budući da drugačija podjela ne proizlazi iz tužbe i tužbenog zahtjeva to tužitelj od svakog tuženika zahtijeva isplatu polovine ukupnog iznosa od 50.000,00 DEM, pa vrijednost predmeta spora za svakog tuženika predstavlja kunska protuvrijednost iznosa od 25.000,00 DEM ili 88.108,00 kn.
Na navedeni način izračunata vrijednost predmeta spora u odnosu na pojedinog tuženika ne prelazi 100.000,00 kn, pa revizija tuženika nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1.toč. 1. ZPP.
Revizija tuženika B. B. nije dopuštena ni u smislu odredbe čl. 389. st. 3. ZPP jer ovaj tuženik nema pravni interes za podnošenje revizije, budući se pobijani dio drugostupanjske presude na njega ne odnosi.
Slijedom iznesenog valjalo je reviziju odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 16. siječnja 2012.
S U T K I N J A
Jasenka Žabčić, v. r.