Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-750/2013-2 KI-generiert

Rev-750/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Geschäftsnummer Rev-750/2013-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Rješenje

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz R., koju zastupa Z. V., odvjetnik u R., protiv tuženice P. T. iz R., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., radi namirenja prodajom nekretnine u zalogu, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 3029/2011-2 od 13. rujna 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1883/10 od 22. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2016.,

Legislator-Regeste

KI-generiert

Rev-750/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), ističući da je „postavljeno pitanje važno za odluku u ovome sporu, jer su obje presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji posljedica pogrešnog stava u odnosu na postavljeno pitanje zbog kojeg je podnesena ova revizija“, a o kojem je revizijski sud zauzeo shvaćanje.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 750/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz R., koju zastupa Z. V., odvjetnik u R., protiv tuženice P. T. iz R., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., radi namirenja prodajom nekretnine u zalogu, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 3029/2011-2 od 13. rujna 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1883/10 od 22. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Tuženica P. T. dužna je trpjeti namirenje tražbine tužiteljice N. B. u iznosu 52.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 1. prosinca 1996. do isplate sudskom prodajom 1/2 suvlasničkih dijelova založene nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označene kao k.č.br. 983 upisane u zk.ul. 1210 k.o. P. na koji 1/2 suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine je ustanovljeno pravo zaloga u korist pravnog prednika tužiteljice B. B., te namirenje tužiteljice iz ostvarene prodajne cijene uz naknadu prouzročenog parničnog troška sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženica P. T. dužna je tužiteljici N. B. nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu 45.356,00 kn, u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, a djelomično uvažava žalba tuženice u odnosu na odluku o trošku parničnog postupka sadržanu u presudi i rješava:

„Tuženica je dužna tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu 39.356,00 kn, u roku od 15 dana“.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), ističući da je „postavljeno pitanje važno za odluku u ovome sporu, jer su obje presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji posljedica pogrešnog stava u odnosu na postavljeno pitanje zbog kojeg je podnesena ova revizija“, a o kojem je revizijski sud zauzeo shvaćanje.

Predložila je da se drugostupanjska presuda preinači na način da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Sukladno čl. 382. st. 3. ZPP u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te u smislu st. 2. čl. 382. ZPP odluka u sporu mora ovisiti o rješenju postavljenog pravnog pitanja.

Sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, jer u protivnom revizija nije dopuštena.

Tuženica je u reviziji postavila sljedeće pitanje:

„Da li je u ovome spornom odnosu stranaka poštivan prvenstveni red upisa u zemljišnim knjigama i time pravilno utvrđeno tko je u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu založnog prava u zemljišnim knjigama 22. srpnja 1996. bio vlasnik 1/2 dijela predmetnog stana, da li tuženica ili njen otac V. T.?“

U konkretnom slučaju, kada bi se i moglo uzeti da je istaknuto određeno pravno pitanje, treba reći da tuženica nije izložila razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, puka tvrdnja u reviziji “… da je u ovakvim predmetima revizijski sud već zauzeo stav sukladno izraženom stavu tuženice u ovoj reviziji“ nije dovoljna da bi opravdala podnošenje predmetne revizije.

Izložiti razloge u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP zbog kojih revidentica smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni treba u ovom slučaju shvatiti kao njezinu obvezu da iznese svoje argumente na temelju usporedne analize pravnog shvaćanja Vrhovnog suda (iz neke konkretne odluke koju je potrebno navesti) i pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda.

Kako u konkretnom slučaju nije ni navedena odluka revizijskog suda to treba zaključiti da tuženica u svojoj reviziji nije u smislu čl. 382. st. 3 ZPP izložila razloge zbog kojih bi njeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga, s obzirom da tuženica u predmetnoj reviziji nije određeno navela razloge zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, to nisu ostvarene procesne pretpostavke za dopuštenost predmetne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti reviziju tuženice kao nedopuštenu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.