Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-2765/2000-2 KI-generiert

Supreme Court dismisses appeal for annual leave bonus due to lack of applicable collective agreement at the time of leave.

Geschäftsnummer Rev-2765/2000-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment denying an annual leave bonus for 1994. The lower courts ruled that no collective agreement governing this specific bonus was in force when the leave was taken in August 1994. Consequently, the employer was not legally obligated to pay the requested amount, and the appeal failed to demonstrate procedural violations.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: An appeal is inadmissible if the appellant fails to substantiate claims of procedural violations, and the appellate court must dismiss such appeals as unfounded when no material error in procedure is found.

Schlagwörter

KI-generiert
annual leave bonus collective agreement labor dispute appeal dismissal procedural violation civil procedure law employer liability

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 48. Pravilnika tuženika o plaćanju rada i drugim primanjima radnika od 5. studenog 1991. godine
Opći kolektivni ugovor za gospodarstvo
godine, proizlazi da je tuženik regulirao način obračuna visine regresa za godišnji odmor, a ne i samo pravo na isti regres, koje je regulirao spomenuti Opći kolektivni ugovor za gospodarstvo, koji međutim nije bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj koristio godišnji odmor u 1994.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2765/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz L., koga zastupa M. B., odvjetnik u L., protiv tuženika P. -. R. d.d. R., radi isplate regresa za korištenje godišnjeg odmora, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 26. kolovoza 1996. godine broj Gž-748/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 14. svibnja 1996. godine broj P-3090/95-4, u sjednici održanoj dana 12. prosinca 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora u 1994. godini u iznosu od 667,00 kn sa zateznom kamatom, te je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 160,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora u 1994. godini. Utvrdivši da je tužitelj u 1994. godini koristio godišnji odmor u kolovozu te godine, dakle nakon prestanka važenja Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo ("Narodne novine", broj 47/92, 71/93, 39/94), a koji je prestao važiti 30. lipnja 1994. godine, a uređivao je pravo na isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora, nižestupanjski sudovi su zaključili da u vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja u 1994. godini nije bilo normativnog akta koji bi uređivao navedeno pravo, te da

tuženik nije u obvezi tužitelju isplatiti zahtjevani iznos.

Nižestupanjski sudovi su uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev. Naime, iz odredbe čl. 48. Pravilnika tuženika o plaćanju rada i drugim primanjima radnika od 5. studenog 1991. godine, proizlazi da je tuženik regulirao način obračuna visine regresa za godišnji odmor, a ne i samo pravo na isti regres, koje je regulirao spomenuti Opći kolektivni ugovor za gospodarstvo, koji međutim nije bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj koristio godišnji odmor u 1994. godini. Stoga tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju nije osnovan.

Tužitelj nije obrazložio u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. prosinca 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.