Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Revr-11/2012-2 KI-generiert

Revr-11/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Geschäftsnummer Revr-11/2012-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Presuda

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Jasne Guštek predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika P. A. iz Z., ... (u nastavku teksta: tužitelj), zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. M. i P. M. iz Z., ..., protiv tuženika- protutužitelja D. Z. K., K., (u nastavku teksta: tuženik), zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj 4.Gž-X-199/2011, od 13. listopada 2011., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću, broj P-138/2000 od 2. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2012.,

Legislator-Regeste

KI-generiert

Revr-11/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U odgovoru na reviziju tužitelj osporava sve revizijske navode predlažući da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana i da mu se dosude troškovi za odgovor na reviziju.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Broj: Revr 11/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Jasne Guštek predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika P. A. iz Z., ... (u nastavku teksta: tužitelj), zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. M. i P. M. iz Z., ..., protiv tuženika- protutužitelja D. Z. K., K., (u nastavku teksta: tuženik), zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj 4.Gž-X-199/2011, od 13. listopada 2011., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću, broj P-138/2000 od 2. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženiku naloženo da isplati tužitelju na ime neisplaćenih plaća i razlika u plaćama iznos od 526.544,32 kn, točkom II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na ime isplate neisplaćenih božićnica i regresa u iznosu od 3.125,00 kn, sve to sa zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u izreci te presude dok je u preostalom dijelu u iznosu od 11.850,00 kn tužbeni zahtjev odbijen. U točki III. izreke tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 28.453,00 kn. Odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika do ..., odnosno, za slučaj da sud ne prihvati ovaj nadnevak do ... ili do ...

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, dok je djelomično prihvaćena žalba tužitelja u odnosu na parnični trošak te je u tom dijelu presuda suda prvog stupnja djelomično preinačena.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - u nastavku teksta: ZPP) pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava sve revizijske navode predlažući da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana i da mu se dosude troškovi za odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Na temelju članka 392. a. st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se tuženik poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ističući da drugostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih smatra da su žalbeni razlozi neosnovani.

Protivno revizijskim navodima, drugostupanjski sud je dao iscrpne, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama odgovorivši pritom na sve odlučne žalbene navode slijedom čega je pravilno utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Pravilno je drugostupanjski sud odbijajući žalbu tuženika utvrdio da tuženiku tijekom prvostupanjskog postupka nije onemogućeno raspravljanje jer navodi sudskog vještaka izneseni u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja doista nisu sadržavali nikakve nove okolnosti zbog kojih bi se stranke trebale naknadno očitovati u dodatnom roku koji je neosnovano zatražio tuženik. Uostalom, tuženik u tom smislu, osim što je prigovarao postupku suda prvog stupnja, ni u žalbi nije isticao nikakve konkretne primjedbe ni pitanja koja bi bila od utjecaja na pravilnost vještakova nalaza i mišljenja, stoga ovaj revizijski razlog nije ostvaren. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 191. ZPP-a, revident neosnovano tvrdi da se zbog sadržaja tužbenog zahtjeva u ovom slučaju radi o promjeni njegove istovjetnosti, naprotiv, promjena tužbenog zahtjeva u kojem se naknadno umjesto cjelokupne neisplaćene plaće traži naknada neisplaćene plaće i razlika između te plaće i onog što je tužitelj u međuvremenu zaradio radom kod drugih poslodavaca sama za sebe nema značenje preinake tužbe. Konačno, gledajući isključivo i samo tu okolnost (neovisno od visine tužbenog zahtjeva) radilo bi se o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva zbog koje nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva (članak 191. stavak 3. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu plaće i razlike plaće koju bi ostvario da nije bilo nezakonitog prestanka radnog odnosa.

U postupku koji je prethodio reviziji donesena je djelomična presuda posl.br. P- 138/00-52 od 24. rujna 2007. (postala pravomoćna 11. rujna 2008. – list 104 spisa) kojom je utvrđeno:

- da nije dopušten tuženikov otkaz od ... tužiteljevog ugovora o radu sklopljenog ...;

- da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme počevši od ... pa nadalje;

- da je tuženiku naloženo da tužitelja s danom ... vrati na posao koji je obavljao prije odluke o otkazu ugovora o radu.

S obzirom da postoji pravomoćna djelomična presuda kojom je utvrđeno da nije dopušten otkaz od ... i tuženiku naloženo da tužitelja vrati na posao, to je preostalo da nižestupanjski sudovi u ovom postupku utvrde visinu tužiteljeve novčane tražbine.

U tom je smislu, na temelju rezultata nepristranog i stručnog nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka (list 208-216, list 249-254 i list 278-279 spisa) koji je svoj nalaz i mišljenje utemeljio na vjerodostojnim ispravama i podacima koje su mu dostavili tužitelj i sam tuženik, pravilno utvrđena visina sporne naknade plaće i razlike između plaće koju bi primao tužitelj da nije bilo nezakonitog otkaza te one plaće koju je ostvarivao kod drugih poslodavaca (M., T. i P.).

Slijedom takvog utvrđenja tuženiku je pravilno naložena isplata bruto iznosa od 526.544,32 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Na isti način pravilno je utvrđena i visina neisplaćenih božićnica i regresa u neto iznosu od 3.125,00 kn (potonje iznose naknade tuženik u reviziji više niti ne spominje).

Neosnovano se u reviziji tvrdi da je tužitelj tražio i da mu je zapravo dosuđeno plaćanje troškova osobne specijalizacije jer je tužitelju u ovom postupku, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, na temelju odredbe iz članka 102. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, i 68/05), osnovano dosuđena naknada neisplaćene plaće za vrijeme njegove nesporne nezaposlenosti, ali i razlika između plaće koju je ostvarivao kod drugih poslodavaca i plaće koju bi primao da je radio kod tuženika na svom radnom mjestu (liječnik opće prakse u ambulanti K.-P.).

Takvim suđenjem tužitelj nije doveden u povoljniji radno-pravni položaj u odnosu na druge radnike, ali ni u odnosu na onaj koji bi imao da nije bilo nezakonitog otkaza.

Pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da rad tužitelja kod drugog poslodavca temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme istodobno ne znači i ostvarenje zakonskih pretpostavki zbog kojih nastavak radnog odnosa između stranaka više nije moguć, slijedom čega je osnovano odbijen protutužbeni zahtjev usmjeren na sudski raskid tužiteljevog ugovora o radu.

Ostalim revizijskim navodima zapravo se upire na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što u reviziji nije dopušteno (članak 385. ZPP).

Iz navedenih je razloga, primjenom članka 393. ZPP-a valjalo odbiti reviziju i tuženika i presuditi kao u izreci.

Tužitelju nisu dosuđeni troškovi za odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. ZPP).

U Zagrebu, 19. lipnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Jasna Guštek, v. r.