Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-1103/1999-2 KI-generiert

Divorce granted despite failed mediation due to foreign residence; appeal dismissed for improper application of law.

Geschäftsnummer Rev-1103/1999-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the wife's appeal against the final divorce judgment, ruling it unfounded. The lower courts correctly applied the law by granting the divorce after establishing that the marital relationship had irreparably broken down since 1993, evidenced by the husband's cohabitation with another person and the birth of a child in 1996. The court rejected the wife's argument that mediation was required, noting that under Article 61 of the Marriage and Family Relations Act, mediation is not conducted when the respondent resides abroad, thus validating the lower courts' decision.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima; čl. 61. st. 1. toč. 3. Zakona o braku i porodičnim odnosima; čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: Mediation is not required for divorce proceedings when the respondent resides abroad, and a divorce is granted if the marital relationship has irreparably broken down.

Schlagwörter

KI-generiert
divorce grounds marital breakdown foreign residence mediation exemption appeal dismissal Zakon o braku Zakon o parničnom postupku

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima
Kad su se bračni odnosi stranaka teško i trajno poremetili ostvarile su se pretpostavke za razvod braka propisane odredbom čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN br.
čl. 61. st. 1. toč. 3. Zakona o braku i porodičnim odnosima
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1103/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz P., kojeg zastupa V. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženice O. B. na privremenom radu u Š., C. M., S., koju zastupa punomoćnik Đ. R., odvjetnik iz B. n/m, radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-509/98 od 7. listopada 1998., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Biogradu n/m br. P-156/97 od 14. travnja 1998., u sjednici održanoj dana 12. svibnja 1999.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja razveden je brak stranaka i tuženici naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.823,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavila je tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude preinače i odbije zahtjev tužitelja ili da se ukinu i vrate sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno, da je 1993. god. došlo do poremećenosti bračnih odnosa stranaka radi čega je i faktična bračna zajednica prekinuta. Nakon prekida bračne zajednice, nije bilo pokušaja stranaka da se bračna zajednica ponovo uspostavi i nastavi. Naprotiv od kraja 1993. god. tužitelj živi u vanbračnoj zajednici sa drugom osobom i 1996. god. u toj zajednici rođeno je dijete.

Kad su se bračni odnosi stranaka teško i trajno poremetili ostvarile su se pretpostavke za razvod braka propisane odredbom čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN br. 51/89 - pročišćeni tekst, dalje: ZBPO) i niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su prihvatili zahtjev tužitelja i brak stranaka razveli.

Tuženica se nalazi na privremenom radu u Švicarskoj, dakle živi u inozemstvu i temeljem odredbe čl. 61. st. 1. toč. 3. ZBPO postupak mirenja se ne provodi. Dakle revidentica neosnovano prigovara da je tužbu tužitelja za razvod braka trebalo odbaciti kad prethodno nije proveden postupak mirenja.

Iz iznesenih razloga slijedi, da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je revidentica istakla u reviziji. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i reviziju tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 12. svibnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.