Croatian Supreme Court dismisses appeal on assignment contract validity and rejects appeal against costs ruling due to value limits.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court dismissed the appellant's appeal against the first-instance judgment regarding the validity of a debt assignment contract and the award of costs. The court held that the invalidity of an accessory security agreement did not render the main assignment contract void, thus upholding the lower courts' decision on the contract's validity. However, the appeal against the costs ruling was rejected as inadmissible because the disputed value did not exceed the statutory threshold for appellate review in commercial cases.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 103. st. 1. ZOO; čl. 393. ZPP; čl. 497. ZPP: The invalidity of an accessory security right does not automatically invalidate the main assignment contract, and appeals against costs rulings are inadmissible if the total disputed value falls below the statutory limit.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
Broj: Revt 170/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića kao predsjednika vijeća, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić, Željka Glušića i mr. sc. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. R. d.o.o. u stečaju iz R., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. K., Z. M. i E. B. u R., protiv I-tuženika R. b. d.d. R. i II-tuženika J. d.o.o. u stečaju, J., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7236/02-3 od 11. travnja 2006., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-449/02-10 od 17. listopada 2002., kao i protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7236/02-5 od 11. travnja 2006. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-449/02-12 od 13. studenog 2002., u sjednici održanoj 30. siječnja 2008.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja u odnosu na I-tuženika R. b. d.d. R. odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja u odnosu na II-tuženika J. d.o.o. u stečaju odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev da se utvrdi ništavim ugovor o ustupu potraživanja sklopljen između tužitelja i tuženika 16. lipnja 1995. (t. I.) te da se naloži I- tuženiku R. b. d.d. isplatiti tužitelju 1,255.315,44 kn sa zateznim kamatama od podnošenja
nog
tužbe do isplate (t. II.), kao i da se naloži tuženicima naknaditi tužitelju troškove parnič postupka (t. III.).
Nadalje, prvostupanjskim dopunskim rješenjem o troškovima postupka naloženo je tužitelju naknaditi II-tuženiku J. d.o.o. u stečaju troškove parničnog postupka u iznosu 41.632,50 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Drugostupanjskim rješenjem također je odbijena žalba tužitelja na rješenje o troškovima postupka i ta odluka je potvrđena.
Protiv presude i rješenja drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se te odluke suglasno revizijskom navodima preinače ili da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja u odnosu na I-tuženika R. b. d.d. nije osnovana.
Revizija tužitelja u odnosu na II-tuženika J. d.o.o. u stečaju nije dopuštena.
U odnosu na I-tuženika R. b. revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99. i 88/01. – dalje: ZPP).
U postupku koji je prethodio reviziji nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP glede nepravilnog zastupanja i stranačke sposobnosti.
Suprotno revizijskim razlozima nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP jer presude u postupku koji je prethodio reviziji nemaju nedostataka, mogu se ispitati te sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama.
Također time što sud prvog stupnja nije priopćio da je glavna rasprava zaključena u smislu odredbe čl. 304. st. 1. ZPP, već je presudu donio bez tog priopćenja, nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 304. st. 1. ZPP koju sadržajno ističe revident. Taj propust nije bio niti je mogao biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a sud je dopustio da se zahtjev za naknadu troškova stavi u naknadnom roku.
Predmet spora u odnosu na I-tuženika R. b. d.d. je, pored deklaratornog preambula na utvrđenje ništavosti ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog 16. lipnja 1995. između tužitelja i tog tuženika i kondemnatorni zahtjev kojim je od I-tuženika R. b. d.d. zahtijevana isplata iznosa 1,255.315,44 kn sa zateznim kamatama.
U provedenom postupku utvrđeno je da je ugovorom o ustupu potraživanja sklopljenom između tužitelja i I-tuženika R. b. d.d. 16. svibnja 1995., taj tuženik tužitelju ustupio uz naknadu svoju tražbinu u iznosu 580.428,51 kn koju je imao prema tadašnjem poduzeću I. R. OOUR „J.“ J., a koja je nastala iz ugovora o izdavanju bankarske garancije u iznosu protuvrijednosti 150.000 tadašnjih DEM u korist pravnog prednika S. o. d.d. R., radi osiguranja kratkoročnog kredita dužnika.
Bankarska garancija je od strane ustupitelja i aktivirana te je korisniku garancije S. o. d.d. R. ustupitelj isplatio 553.560,00 kn kao i daljnji iznos 27.827,21 kn. Potraživanje I-tuženika R. b. d.d. kao ustupitelja je bilo osigurano založnim pravom sklopljenom između ustupitelja i dužnika na nekretninama upisanim u zk.ul. 275 k.o. J.. Isto tako je i tužitelj na temelju ugovora o ustupu potraživanja sa bivšim OOUR-om J., J. sklopio sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama upisanim u zk.ul. 275 k.o. J..
Kako su navedeni ugovori o zasnivanju založnog prava utvrđeni ništavim na osnovu pravomoćne sudske presude, tužitelj smatra da je pozivom na odredbu čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO) ništav i predmetni ugovor o ustupu potraživanja.
Zato u odnosu na oboje tuženika tužitelj ističe zahtjev na utvrđenje ništavosti tog ugovora pozivom na odredbu čl. 103. st. 1. ZOO. U odnosu na I-tuženika R. b. d.d. kao ustupitelja tužitelj ističe i zahtjev na povrat novčanog iznosa isplaćenog na ime naknade za ustupanje u iznosu 580.428,51 kn na ime glavnice i 674.886,93 kn na ime zateznih kamata, ukupno 1,255.315,44 kn.
U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su u odnosu na I-tuženika R. b. d.d. odbili tužbeni zahtjev jer su utvrdili da predmetni ugovor o ustupu potraživanja nije u suprotnosti ni s Ustavom Republike Hrvatske niti prisilnim propisima i moralom društva u smislu čl. 103. st. 1. ZOO.
Okolnost što je utvrđen ništavim sporazum o zasnivanju založnog prava u korist ustupitelja nema za posljedicu i ništavost samog ugovora o cesiji, jer je riječ o ništavosti sporednog prava bez kojeg ugovor o ustupu može opstati. Tužitelj ni sam ne tvrdi da bi to založno pravo bilo uvjet ili odlučujuća pobuda zbog kojeg je sklopljen ugovor o ustupu potraživanja.
Osim toga u ugovoru o cesiji je izričito rečeno da ustupitelj ne odgovara za naplativost tražbine, a pored založnog prava ugovorom o ustupu potraživanja ugovoreni su i drugi instrumenti osiguranja.
Takva utvrđenja prihvaća i revizijski sud. Zato tužitelj u reviziji pogrešno tvrdi da ništavost jednog ugovora mora imati za posljedicu i ništavost drugog ugovora, jer kako je rečeno utvrđenje ništavosti prava zaloga kao akcesornog prava nije dovelo do nevaljanosti ugovora o ustupu potraživanja.
Zato, posljedično nije osnovan ni zahtjev na isplatu te su sudovi u odnosu na I- tuženika R. b. d.d. u stečaju pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 103. st. 1. ZOO kada su odbili tužbeni zahtjev. Suglasno navedenom valjalo je u odnosu na tog tuženika na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Međutim protiv II-tuženika J. d.d. u stečaju je tužitelj podnio samo deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o ustupu potraživanja. Zato zahtjev istaknut na novčanu tražbinu nije mogao biti mjerodavan kod utvrđivanja vrijednost predmeta spora u odnosu na tog tuženika.
Kako je u pogledu deklaratornog zahtjeva kao jedinog zahtjeva u odnosu na II- tuženika J. d.o.o. u stečaju propušteno utvrditi vrijednost predmeta spora, prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 40. st. 4. novele ZPP ("Narodne novine", broj 117/03.) rješenjem odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 10.000,00 kn.
Obzirom da u predmetnom kao trgovačkom sporu u smislu čl. 497. ZPP revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 500.000,00 kn to revizija tužitelja u odnosu na II-tuženika nije dopuštena.
Isto tako nije dopuštena revizija tužitelja u odnosu na II-tuženika izjavljena i protiv rješenja o troškovima postupka, budući da revizija nije dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari niti iznos parničnog troška (41.632,50 kn) također ne prelazi iznos iz navedenog čl. 497. ZPP. Naime, revizija protiv odluke o parničnom trošku bila bi dopuštena samo da su kumulativno ispunjena ta dva uvjeta, tj. da je revizija bila dopuštena protiv glavne stvari i da revizijom pobijani dio odluke o parničnom trošku prelazi iznos iz čl. 497. ZPP-a.
Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392. ZPP i čl. 400. st. 2. ZPP valjalo odbaciti reviziju tužitelja u odnosu na II-tuženika J. d.o.o. u stečaju kako protiv pobijane presude, a tako i protiv pobijanog rješenja o troškovima postupka i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 30. siječnja 2008.
Predsjednik vijeća:
Ivica Crnić, v.r.