Supreme Court dismisses request for speedy trial protection as inadmissible because underlying proceedings were already final.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court dismissed the applicant's request for protection of the right to a trial within a reasonable time, ruling it inadmissible rather than unfounded. The applicant challenged a lower court's rejection of his claim regarding two enforcement and provisional measure proceedings that had already concluded with final judgments. The court held that since the underlying proceedings were legally finalized before the request was filed, the statutory prerequisite for granting such protection was not met.
Legislator-Regeste
KI-generiertČl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; Čl. 6. st. 1. Zakona o potvrđivanju Konvencije: A request for protection of the right to a trial within a reasonable time is inadmissible if the underlying proceedings have already reached a final conclusion.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
Broj: Gžzp 28/09-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u izvanparničnom predmetu predlagatelja M. N. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, Velika Gorica, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gzp-23/07-3 od 14. rujna 2007., dana 18. svibnja 2009.
r i j e š i o j e:
Žalba predlagatelja se uvažava te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gzp-23/07-3 od 14. rujna 2007. i rješava:
Zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na predmet Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-407/02 i predmet Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. R1-102/05, odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gzp-23/07-3 od 14. rujna 2007. odbijen je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predlagatelja M. N. u predmetu Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-407/02 te u predmetu Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. R1-102/05 kao neosnovan.
Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio žalbu ne navodeći određeno zakonom predviđene žalbene razloge, s prijedlogom preinačenja pobijanog rješenja u smislu žalbenih navoda.
Žalba je osnovana.
Polazeći od utvrđenja da se zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odnosi na postupak Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-407/02 i postupak Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. R1-102/05, a da su isti postupci u trenutku podnošenja zahtjeva pravomoćno završeni, Županijski sud u Velikoj Gorici odbio je zahtjev kao neosnovan.
Žalitelj pak, u žalbi smatra pobijano rješenje nezakonitim i protivno praksi Europskog suda za ljudska prava, ističući, u bitnom, da u konkretnom slučaju nije dovoljno da je sud izdao rješenje o ovrsi već da je potrebna provedba ovrhe do potpunog namirenja tražbine.
Izloženi zaključak prvostupanjskog suda nepravilan je i kao takav ne može se prihvatiti.
Naime, prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br 105/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a prema odredbi čl. 27. st. 2. ZS ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske ili Upravnim sudom Republike Hrvatske, o zahtjevu će odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Iz citiranih odredbi ZS proizlazi da stranka u sudskom postupku može ostvarivati zaštitu prava na suđenje u razumnom roku samo za postupke koji su u tijeku pred nadležnim sudom.
Dakle, procesna pretpostavka za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na određeni sudski postupak, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZS, je da taj postupak u vrijeme podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku nije pravomoćno završen.
U konkretnom slučaju prema nespornim podacima iz spisa proizlazi da je predmetni ovršni postupak Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-407/02 obustavljen ispravljenim rješenjem Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-407/02-41 od 16. lipnja 2006., te da je isto rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti 10. srpnja 2006. Nadalje, predmetni postupak radi određivanja privremene mjere Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. R1-102/05 pravomoćno je završen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-1770/06, koje je predlagatelj primio po punomoćniku 23. ožujka 2007.
Dakle, prema nespornim podacima spisa oba predmetna postupka su pravomoćno završena prije podnošenja zahtjeva predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku (zahtjev je podnesen Županijskom sudu u Zagrebu 13. travnja 2007.).
Naime, čl. 6. st. 1. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije) jamči pravo na pošteno suđenje i pravo na suđenje u razumnom roku u sporovima o nekom građanskom pravu ili obvezi, te o kaznenoj optužbi.
Prema mišljenju ovog suda, isti smisao ima i odredba čl. 27. st. 1. ZS glede opsega i sadržaja zaštite prava na suđenje u razumnom roku.
Budući je o pravima i obvezama predlagatelja, u smislu čl. 6. st. 1. Zakona o potvrđivanju Konvencije i čl. 27. st. 1. ZS, već pravomoćno odlučeno u postupcima na koje se odnosi predmetni zahtjev, po ocjeni ovog suda, predlagatelju nije mogla biti pružena sudska zaštita, jer nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 27. st. 1. ZS za odlučivanje o osnovanosti njegova zahtjeva.
Utoliko je i prvostupanjski sud pogrešno meritorno ocjenjivao osnovanost predlagateljeva zahtjeva, jer za to nije ispunjena procesna pretpostavka iz odredbe čl. 27. ZS pa je u pravilnoj primjeni materijalnog prava zahtjev predlagatelja trebalo odbaciti kao nedopušten, a ne odbiti kao neosnovan.
Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe iz čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08), u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/91), riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu, 18. svibnja 2009.
Sudac:
Aleksandar Peruzović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.