Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-1368/1992-2 KI-generiert

Supreme Court dismisses appeal on care costs due to missing factual findings on hourly rates and duration.

Geschäftsnummer Rev-1368/1992-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Teilweise gutgeheissen (Partially Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia partially allowed the defendant's appeal, quashing the lower court's award for care costs and monthly pension. The plaintiff had claimed damages for non-material harm and care expenses based on a specific hourly rate over a defined period. The court found the lower courts failed to establish the necessary factual basis regarding the actual hourly rate and duration of care required, violating procedural requirements for such awards.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 190. i 195. st. 1. ZOO; čl. 223. ZPP; čl. 395. st. 2. i čl. 166. st. 3. ZPP: When lower courts determine damages for care without establishing decisive facts regarding the hourly rate and duration of need, the decision must be quashed and remanded for retrial.

Schlagwörter

KI-generiert
care cost damages non-material harm factual findings requirement remand for retrial hourly rate determination caregiver services civil procedure law

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 190. i 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Osnovan je revizijski prigovor da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 190. i 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Sl.
čl. 223. Zakona o parničnom postupku
Međutim, ta naknada se određuje po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako pak takva osoba ne postoji visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("NN" br.
čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1568/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. N. iz S., koga zastupa punomoćnik M. B. i M. H., odvjetnici iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. siječnja 1992. br. Gž- 10705/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1991. br. Pn-2160/89, u sjednici održanoj dana 7. listopada 1992.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužene i ukida presuda Okružnog suda u Zagrebu od 7. 1. 1992. godine broj Gž- 10705/91-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1991. godine broj Pn-2160/89 u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada za troškove tuđe pomoći i njege u iznosu od 56.608 HRD, te mjesečna renta s istog naslova u iznosu od 1.932 HRD s pripadajućim kamatama, pa se u tome dijelu i u odluci o parničnom trošku predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ostalom nepobijanom dijelu presuda Okružnog suda u Zagrebu ostaje pravomoćna.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1991. godine broj Pn-2160/89 naloženo je tuženoj da plati tužitelju na ime novčane naknade nematerijalne štete iznos od 290.000 HRD sa pripadajućim zakonskim kamatama, na ime novčane naknade za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 1.8.1988.godine do 1.12.1988. godine iznos od 30.000 HRD, te od 1. 12.1988. godine do 1.6.1989. godine iznos od 56.608 HRD i po istom osnovu plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 1.952 HRD počev od 1.6.1991. godine pa nadalje kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 36.000 HRD (stav I izreke),dok je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.952 HRD (stav II izreke).

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 7. siječnja 1992. godine broj Gž-10705/91-2 odbijena je žalba tužene C. o. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1991. godine br.Pn-2l60/89, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 245.000 HRD do iznosa od 320.000 HRD (za iznos od 75.000 HRD) kao i po osnovi naknade za učinjene troškove tuđe pomoći i njege u iznosu od HRD 56.608, te mjesečne rente s istog naslova u iznosu od 1.952 HRD.

Protiv drugostepene presude tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se u dijelu dosuđene rente predmet ukine i vrati na ponovni postupak te da se provedu novi dokazi koji bi opravdali upotrebu već upotrijebljenog materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno a Javni tužitelj Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Osnovan je revizijski prigovor da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 190. i 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Sl. list SFRJ" br. 29/78,39/85, 57/89, te "NN" br. 53/91, 73/91, dalje:ZOO) kada su dosudili tužitelju naknadu za tuđu pomoć i njegu za vrijeme za koje je utvrđeno da je tužitelju takva pomoć bila potrebna i da će mu biti potrebna i dalje i to dva puta četiri sata tjedno u visini zatraženog iznosa od 61 HRD po satu, tj. za 32 sata mjesečno u iznosu od 1.952 HRD.

Ovo zbog toga što se iznos naknade koji se tužitelju dosuđuje zbog potreba plaćanja tuđe pomoći dosuđuje u svoti koja je potrebna da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (čl.190. ZOO).

Međutim, ta naknada se određuje po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako pak takva osoba ne postoji visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 - dalje ZPP).

Sve to, dakako, po cijenama u vrijeme u kojem je ta pomoć pružana a ne kako su u ovom slučaju nižestepeni sudovi odlučili za cijelo vremensko razdoblje od 1.12.1988.godine do 1.6.1991.godine prema cijeni u vrijeme presuđenja.

Kako, dakle, nisu utvrđene sve odlučne činjenice za odluku o zahtjevu tužitelja za dosuđenje naknade za tuđu pomoć, ovaj sud nije u mogućnosti da preinači nižestepene presude, pa je obje nižestepene presude valjalo ukinuti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl.395. st. 2. i čl.l66.st.3.ZPP-a.

U Zagrebu, 7. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin, v.r.