Croatian Supreme Court dismisses appeal for non-admissibility due to failure to specify legal grounds and cite specific precedents.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible under Article 392.b of the Civil Procedure Act. The appellant argued that the lower court's decision relied on inconsistent practice among appellate courts, but failed to identify specific conflicting judgments or articulate why the legal issue was crucial for uniform application of the law. Consequently, the court ruled that the appeal did not meet the strict requirements for admissibility under Article 382 and 392.b of the Civil Procedure Act.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 382. st. 2. i čl. 392.b st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku: Revizija protiv drugostupanjske presude je nedopuštena ako stranka nije izložila konkretne razloge važnosti pravnog pitanja za jedinstvenu primenu prava i nije navela specifične presude koje se razilaze u pravnom shvaćanju.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 818/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik A. Š. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. K. iz P., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 1483/12-2 od 10. listopada 2012., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž - 1483/12-4 od 14. studenog 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zaprešiću broj P - 145/12-35 od 21. svibnja 2012., u sjednici održanoj 7. veljače 2018.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Zaprešiću br. Ovrv – 2242/05 od 12. lipnja 2006. i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku 2.730,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog pravnih pitanja koja su prema ocjeni revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema odredbi čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u reviziji nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tužitelj postavlja materijalnopravno i postupovnopravno pitanje ističući da o tim pitanjima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
Navedenim revident u reviziji nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe različita praksa drugostupanjskih sudova, dok se određeno ne ukazuje na konkretne presude pojedinih županijskih sudova koje se međusobno u svojem pravnom shvaćanju razilaze, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Isto tako, da bi se postavljena pravna pitanja mogla smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da se zbog toga što revident ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci može očekivati i različita praksa drugostupanjskih sudova o određenom pravnom pitanju.
Slijedom izloženog, kako u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kako se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 7. veljače 2018.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.