Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to property dispute value falling below statutory threshold.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because the disputed property value did not meet the statutory minimum required for review. The appellant argued for a retrial based on procedural errors and incorrect application of substantive law regarding the delivery of real estate. The court ruled that since the claimed value was under the legal limit, the appeal could not be entertained under the relevant procedural statutes.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku; čl. 392. Zakona o parničnom postupku: An appeal in a property dispute is inadmissible if the claimed value does not exceed the statutory threshold for review.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
Z A G R E B
Broj: Rev-1518/1996-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.C. iz B., koga zastupa P.B., odvjetnik iz Lj., protiv tuženika B.C. iz B., koga zastupa S.G., odvjetnik iz S., radi predaje nekretnina, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu od 27. ožujka 1996. godine, broj Gž-2099/95, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrgorcu od 17. travnja 1995. godine, broj P-182/94, na sjednici održanoj dana 17. prosinca 1997. godine,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija kao nedopuštena.
Obrazloženje
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 27. ožujka 1996. godine, broj Gž-2099/95 potvrdio presudu Općinskog suda u Vrgorcu od 17. travnja 1995. godine, broj P-182/94, s kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom usmjerenim na predaju u posjed nekretnina označenih u izreci presude, te mu je ujedno naloženo tuženiku nadoknaditi parnični trošak u svoti od 4.370,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj, zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.
Revizija nije dopuštena.
U tužbi, koju je tužitelj podigao 23. listopada 1989. godine kao vrijednost predmeta spora označena je svota od tadašnjih 6,000.000 dinara. U to vrijeme je vrijednost spora mjerodavna za dopuštenost izjavljivanja revizije bila 8,000.000 tadašnjih dinara, prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, Službeni list SFRJ 57/89).
Budući da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP revizija nije bila dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na tražbinu u novcu, ako vrijednost predmeta spora, koju je tužitelj u tužbi naveo nije prelazila 8,000.000 tadašnjih dinara, ovaj sud je na temelju čl. 392. ZPP riješio kao u izreci.
U Zagrebu, 17. prosinca 1997. godine.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.