Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Revt-59/2006-2 KI-generiert

Croatian Supreme Court dismisses appeal on costs due to settlement and rejects procedural appeal as inadmissible.

Geschäftsnummer Revt-59/2006-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Teilweise gutgeheissen (Partially Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the second-instance intervenor's appeal regarding court costs but rejected the procedural portion of the appeal as inadmissible. The lower courts correctly denied costs because the parties settled the dispute, meaning the plaintiff did not lose the entire case. The court ruled that a settlement ending the proceedings precludes cost liability under the Civil Procedure Act, while the appeal against the non-settlement ruling was invalid since the proceedings had already concluded.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 154. st. 1. ZPP; čl. 321. st. 1. i 4. ZPP; čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP; čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP: A party who loses a case entirely must pay costs, but this does not apply when a settlement concludes the proceedings; appeals against rulings that do not end the proceedings are inadmissible if the proceedings have already terminated.

Schlagwörter

KI-generiert
court costs allocation judicial settlement civil procedure appeal inadmissible appeal loss of case second instance review procedural termination

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove.
čl. 321. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 321. st. 4. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Broj: Revt 59/06-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Šoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. r. d.d. iz K. S., koga zastupa J. K., odvjetnica u S., protiv tuženika M. d.d. iz Z., koga zastupa D. J., odvjetnik u Z. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. F. M. iz Z., koga zastupa mr. R. B., odvjetnik u Z., 2. S. B. iz S. B., koga zastupa Ž. P., odvjetnik u S., radi isplate, rješavajući reviziju II-umješača S. B. podnesenu protiv pravomoćnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 8. rujna 2005., br. Pž 1251/05-3, kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 9. rujna 2004., br. P 1893/2000, u sjednici održanoj dana 30. kolovoza 2007.,

r i j e š i o j e:

Revizija II-umješača S. B. odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija odbijanje zahtjeva II-umješača za naknadu parničnih troškova.

U preostalom dijelu revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog II-umješača S. B. da se zaključi glavna rasprava i odbije tužbeni zahtjev, kao i prijedlog za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba II-umješača i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je II-umješač zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate 28.291.536,91 kn sa zateznim kamatama na ime plaćenih i neizvedenih građevinskih radova od strane tuženika, a podneskom od 12. prosinca 2001. godine uredio je tužbeni zahtjev tražeći isplatu 11.977.882,20 kn sa zateznim kamatama.

Na ročištu glavne rasprave 9. rujna 2001. godine stranke su sklopile sudsku nagodbu u kojoj u st. I suglasno konstatiraju da jedna drugoj iz utuženih osnova ne duguju, a st. II je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a sudsku pristojbu nagodbe plaćaju po pola, dok je u st. III navedeno da u znak da ta nagodba sadržava njihovu pravu volju ju stranke suglasno potpisuju, te je odbijen prijedlog II-umješača da sud zaključi raspravljanje i odbije tužbeni zahtjev.

Na istom ročištu II-umješač je priložio popis svojih parničnih troškova.

Pravilno su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev II-umješača za naknadu parničnih troškova.

Prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove.

U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe, jer je postupak dovršen sklapanjem sudske nagodbe u kojoj su stranke istaknule da jedna drugoj ne duguju ništa iz utuženih osnova. Stoga se ne može smatrati da je tužitelj u konkretnom slučaju u cijelosti izgubio parnicu.

Prema odredbi čl. 321. st. 1. ZPP stranke mogu u tijeku cijelog postupka pred parničnim sudom prvog stupnja zaključiti nagodbu o predmetu spora (sudska nagodba). U konkretnom slučaju za sklapanje sudske nagodbe nije bio potreban pristanak II-umješača.

U smislu odredbe čl. 321. st. 4. ZPP pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.). U konkretnom slučaju predmetna sudska nagodba sadrži dopušten sadržaj – konstataciju da jedna stranka drugoj stranci iz utuženih osnova ništa ne duguje. Prema navodima tužbe stranke su sklopile dva ugovora o građenju, pa su mogle sudskom nagodbom konstatirati da jedna drugoj ništa ne duguje iz utuženih osnova.

Ne može se prihvatiti kao osnovana tvrdnja II-umješača da je sudska nagodba između stranaka sklopljena radi toga, da on ne bi ostvario naknadu parničnih troškova u ovoj parnici, te da je sklapanjem sudske nagodbe u ovom sporu došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP.

Revizija ne sadrži pobliže obrazloženje istaknutog revizijskog navoda – pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je odbiti kao neosnovanu reviziju u dijelu kojim se pobija odbijanje zahtjeva II-umješača za naknadu parničnih troškova (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP).

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

U konkretnom slučaju pobijano rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbijanju zahtjeva II-umješača da se u odnosu na njega zaključi glavna rasprava i odbije tužbeni zahtjev, nema značenje i rješenja kojim je postupak pravomoćno završen. Stoga revizija nije dopuštena protiv dijela pobijanog rješenja kojim se potvrđuje prvostupanjsko rješenje o odbijanju prijedloga II-umješača da se u odnosu na njega zaključi glavna rasprava i odbije tužbeni zahtjev, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 30. kolovoza 2007.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.