Criminal appeal dismissed; conviction for causing traffic accident upheld after statutory reclassification to lesser offense.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal regarding the factual findings and the original charge of a serious offense against public safety. While the court rejected the claim that the traffic accident was caused by an incorrect assessment of facts, it reclassified the crime under the new Criminal Code to a lesser offense of causing a traffic accident. Consequently, the conviction was upheld with a two-year prison sentence and an eight-month driving ban, as the original sentencing remained appropriate for the reclassified crime.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 3. KZ; čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP: Upon legislative amendment, the court must reclassify the offense to the current lesser provision and uphold the original sentence if it remains adequate for the new classification.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-746/1996-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice, Ane Garačić, Josipa Budinskog i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. D. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH u svezi s čl. 157. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. rujna 1996. K-42/96-9, u sjednici održanoj 11. travnja 2000., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe opt. L. D., po službenoj dužnosti:
a) preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se izriče da je opt. L. D., djelom opisanim u izreci te presude, počinio kazneno djelo izazivanje prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. KZ, pa se na temelju tog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine,
b) preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri, te se izriče da se opt. L. D., na temelju čl. 78. KZ, zabranjuje upravljanje osobnim automobilom za vrijeme od osam mjeseci.
II. Žalba opt. L. D. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru oglasio je krivim opt. L. D. zbog kaznenog djela teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. KZRH u svezi s čl. 157. st. 1. KZRH, te ga na temelju čl. 161. st. 2. KZRH, primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Na temelju čl. 63. st. 1. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od osam mjeseci.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači u odluci o kazni i njemu izrekne blaža kazna.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 360. st. 2. ZKP/93, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
Optuženik u žalbi ne poriče utvrđenje prvostupanjskog suda, da je 20. prosinca 1995. godine oko 19,00 sati upravljao svojim automobilom ulicom Čarda u Koprivnici, pod utjecajem alkohola (1,84 g/kg), brzinom oko 71 km/h, te da je prednjom desnom stranom svog vozila zahvatio ošt. S. H., koji se kretao u istom pravcu uz sami desni rub kolnika.
Ono što još optuženik žalbenim navodima čini spornim jest, da se on, unatoč alkoholiziranosti, osjećao sposobnim za vožnju na kratku razdaljinu, jer se kao mlad i zdrav nalazio u fazi eliminacije alkohola u krvi. Nadalje, u žalbi se prihvaća, da brzina od 71 km/h nije adekvatna dometu kratkih svjetala, ali s obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda (na 3. stranici pobijane presude) da je kolnik na mjestu naleta bio suh, prema navodima žalitelja, nije naglašeno bezobzirna vožnja. Žalitelj još ističe, da je oštećenik kao pješak, nepravilnim kretanjem, doprinio prometnoj nesreći, što ukazuje na blaži stupanj kaznene odgovornosti optuženika.
Suprotno takvim žalbenim navodima, koji se u stvari svode na ponavljanje obrane koju je optuženik dao na glavnoj raspravi, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu, pa tako i one koje se osporavaju optuženikovom žalbom.
Naime, tvrdnje žalitelja temelje se na subjektivnom viđenju događaja, prema verziji koju optuženik iznosi u stvari kao svoj dojam. Tako je prvostupanjski sud, protivno tvrdnjama optuženika, koji nemaju uporišta u rezultatima izvedenih dokaza, pravilno u cijelosti poklonio vjeru toksikološkom vještaku V. M., koji je stručno, okolnosno i iscrpno dao nalaz i mišljenje (list 51/11), da je optuženik pri koncentraciji od 1,84 g/kg alkohola u krvi bio u pijanom stanju, s bitno smanjenim vozačkim sposobnostima, pri čemu treba imati u vidu i to, da je optuženik upravljao vozilom noću.
Međutim, u ovom slučaju je odlučno, da je brzina kretanja optuženikovog vozila, neposredno prije i u trenutku naleta nastradalog pješaka, prema nalazu i mišljenju prometno- tehničkog vještaka V. Š. (list 42 do 47 i 72 do 74) bila 71 km/h, što je znatno više od brzine koju je optuženik trebao prilagoditi dometu kratkih svjetala, ali i vlažnom kolniku, kako je to, protivno žalbenom prigovoru konstatirano na 2. stranici pobijane presude, u skladu s očevidom (list 21) i nalazom prometnog vještaka (list 73), te pravilnim utvrđenjem prvostupanjskog suda, da je u konkretnoj prometnoj situaciji primjerena brzina kretanja optuženika trebala biti do 52 km/h. Međutim, optuženik nije tako postupio, nije prilagodio vožnju dometu vidljivosti pri kratkim svjetlima, očito zbog toga što je vozio u pijanom stanju, bitno smanjenih vozačkih sposobnosti, što je u kaznenopravnom smislu uzrok prometne nezgode.
Prema tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, prihvaća u svemu uvjerljive, logične i iscrpne razloge na kojima se temelji prvostupanjska presuda, odnosno da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, pa je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.
Međutim, kako je u međuvremenu došlo do izmjene kaznenog zakona, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, s obzirom na odredbu čl. 3. KZ djelo treba pravno označiti prema čl. 272. st. 3. KZ, kao blažem propisu. U tom smislu, po službenoj dužnosti, preinačena je pravna oznaka djela.
U svezi s izvršenom prekvalifikacijom djela, valjalo je posebice razmotriti i pitanje odluke o kazni. S obzirom da je prvostupanjski sud, prigodom odmjeravanja kazne, pravilno ocijenio stupanj kaznene odgovornosti optuženika i sve okolnosti pod kojima je izvršeno kazneno djelo, kazna zatvora u trajanju od dvije godine, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, unatoč prekvalifikaciji kaznenog djela, predstavlja adekvatnu sankciju težini počinjenog kaznenog djela. Stoga, protivno navodima žalbe optuženika, ne postoje nikakvi razlozi koji bi opravdavali blaže odmjeravanje kazne, niti bi se blažom kaznom ostvarile svrhe iz čl. 6. i 50. KZ.
Isto tako, neosnovana je žalba optuženika zbog odluke o sigurnosnoj mjeri (čl. 382. ZKP), jer je s obzirom na okolnosti pod kojima je došlo do ove prometne nesreće bilo opravdano da se optuženiku zabrani upravljanje motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od osam mjeseci. No, s obzirom da je u međuvremenu došlo do izmjene kaznenog zakona, trebalo je, po službenoj dužnosti, uskladiti i sigurnosnu mjeru s novim zakonom, kao u izreci ove presude pod toč. I.b.
S obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci (čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP).
U Zagrebu, 11. travnja 2000. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ahmed Kapetanović v.r.
Vesna Vrbetić v.r.