Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-2738/1992-2 KI-generiert

Supreme Court dismisses appeal on alimony increase, ruling lower courts correctly assessed changed circumstances and parties' financial means.

Geschäftsnummer Rev-2738/1992-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment increasing alimony payments to the plaintiff. The lower courts found that life costs had significantly risen since the 1989 decision, justifying an increase to 20% of the defendant's pension. The Supreme Court affirmed this decision, noting the defendant's limited ability to pay due to his own age, illness, and lack of income, while confirming the plaintiff's needs were met by the new amount.

Legislator-Regeste

KI-generiert

Zakon o braku i obitelji (ZBPO) čl. 260., 261., 268.; Zakon o parničnom postupku (ZPP) čl. 390., 393.: A court may increase alimony when circumstances change, provided the new amount balances the recipient's needs against the payer's actual financial capacity.

Schlagwörter

KI-generiert
alimony increase changed circumstances financial capacity pension percentage support obligation appeal dismissal family law

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
Zakon o braku i obitelji (ZBPO) čl. 260.
Zakon o braku i obitelji (ZBPO) čl. 261.
Zakon o braku i obitelji (ZBPO) čl. 268.
Zakon o braku i obitelji (ZBPO) čl. 249.
Zakon o parničnom postupku (ZPP) čl. 390.
Zakon o parničnom postupku (ZPP) čl. 393.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2738/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.R. iz O., … , protiv tuženika J.R. iz S.B., … , radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 16. travnja 1992. poslovni broj Gž 260/92-2, kojom je odbijena žalba tužiteljice, te žalba tuženika i potvrdjena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 25. veljače 1992. godine, poslovni br. P-98/92-5, u sjednici održanoj dana 16. prosinca 1992. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika J.R. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 25. veljače 1992. godine, poslovni broj P 98/92 sudjeno je:

"I. Tuženi J.R. dužan je plaćati uzdržavanje tužiteljici M.R. u iznosu od:

- 1.200 HRD za period od 22. siječnja 1992. g. do 25. veljače 1992. g.

- 20% od mirovine počevši od 25. veljače 1992. g. pa nadalje

sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja, umjesto dosadašnjeg iznosa od 80 HRD mjesečno prema presudi ovoga Suda broj P-982/89-5 od 12. rujna 1989. g. i to dospjele obroke odjednom, a dospijevajuće do 10. u mjesecu na ruke tužiteljice, pod prijetnjom izvršenja.

II. Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.800

Rev 2738/92

HRD, odnosno, 15%".

Presudom Okružnog suda u Požegi od 16. travnja 1992. godine poslovni broj Gž-260/92 kao suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane, i presuda suda prvog stupnja potvrdjena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrdjena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev reviziju je izjavio tuženik ne navodeći revizijske razloge.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika, sud prvog stupnja dostavio je temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP) na odgovor tužiteljici i na izjašnjenje nadležnom javnom tužitelju.

Tužiteljica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Javni tužitelj Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijani dio presude kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz članka 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju revizijski sud, temeljem čl. 386. spomenutog Zakona, pazi po službenoj dužnosti. O svim ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka zbog kojih se može izjaviti revizija, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino u slučaju kada revident u navodima revizije upućuje na postojanje takvih bitnih povreda. Kako revident u ovoj pravnoj stvari konkretno ne naznačuje niti jednu od takvih bitnih povreda parničnog postupka to proizlazi da revizijski razlog bitne povrede parničnog postupka nije osnovan.

Ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 385. st. 1. t. 3. ZPP) nije ostvaren. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za povišenje iznosa uzdržavanja tužiteljice kao bivše supruge tuženika, pa o sporu treba odlučiti, kako to pravilno čine niži sudovi, primjenom odredbe čl. 272. u svezi s čl. 260. i 261.stavak 1. i 3. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89 - prečišćeni tekst - dalje: ZBPO).

Prema odredbi članka 272. ZBPO osoba koja prima uzdržavanje može tražiti da sud povisi iznos uzdržavanja, ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka.

Iz utvrdjenih činjenica proizlazi da je tužiteljici pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. rujna 1989. godine poslovni br. P-982/89-5, dosudjen iznos od 80 HRD na ime uzdržavanja na teret tuženika, da su u medjuvremenu troškovi života

višestruko povećani i da tužiteljica može novcem, koji joj tuženik plaća s osnova uzdržavanja zadovoljiti tek neznatan dio egzistencionalnih potreba niži sudovi su pravilno ocijenili da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je bila donesena ranija pravomoćna presuda.

Pravilno su nadalje niži sudovi primijenili odredbu čl. 260. ZBPO kad su ocijenili ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljici u visini od oko 4.000 do 5.000 HRD. Pritom valja napomenuti da tuženik ne prigovara ovako utvrdjenom iznosu sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice.

Uzimajući u obzir prilikom ocjenjivanja potreba uzdržavanje okolnosti sve okolnosti iz odredbe čl. 261. stavak 1. ZBPO tek od ocjenjivanja mogućnosti osobe koja je dužna davati uzdržavanje sve okolnosti iz odredbe čl. 261. st. 3. spomenutog Zakona, niži sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su naložili tuženiku da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice mjesečno 1.200 HRD počev od 22. I 1985. godine do 25. II 1992. godine, a nadalje mjesečno 20% od ostvarene mirovine temeljem čl. 268. st. 1. i 4. ZBPO. Ovo iz razloga što utvrdjene činjenice odlučne za ocjenu potreba tužiteljice (da je tužiteljica stara 73 godine, da živi sama u kući na selu, da nema mogućnosti da kuću iznajmljuje, da posjeduje 500 - 700 čhv obradive zemlje na kojoj sadi kukuruz, no da je prihod malen, jer svu obradu zemlje mora platiti, da ima mogućnosti ostvarivati dodatni prihod davanjem zemlje u zakup ili napojnicu) i mogućnosti revidenta da daje uzdržavanje (da je star 73 godine, živi u garsonjeri kao stanar, da je samac, bolestan, radno nesposoban, da nema druge imovine, niti ima mogućnosti ostvarivati dodatnih prihoda) ukazuju da je dosudjeni iznos uzdržavanja primjeren mogućnostima tuženika, te potrebama tužiteljice. Pritom na navode revizije valja još odgovoriti da će tuženiku nakon što ispuni obvezu uzdržavanja tužiteljice ostati kao stalan prihod 80% sredstava ostvarenih mirovinom što će biti dovoljno za zadovoljavanje tek egzistencionalnih potreba tuženika za vlastitim uzdržavanjem, dok će tužiteljica za namirenje sredstava za uzdržavanje morati uz dosudjeni iznos sredstava za uzdržavanje iznaći mogućnosti ostvarivanja drugih sredstava kako bi zadovoljila bar osnovne životne potrebe. Na tvrdnje revidenta da tužiteljica može ostvariti pravo na uzdržavanje od kćerke stranaka E.T., valja odgovoriti da se pravo na uzdržavanje od bračnog druga prema članku 249. stavak 2. ZBPO ostvaruje prije uzdržavanja od krvnih srodnika.

Ocjenjujući iz navedenih razloga da nije ostvaren ni jedan od revizijskih razloga, na temelju odredbe članka 393. ZPP revizija tuženika odbijena je kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. prosinca 1992.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.