Criminal appeal dismissed; no reasonable suspicion of traffic accident crime found despite polygraph results.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the victims' appeal against the county court's decision to reject the request for an investigation into a traffic accident. Although the victims alleged the defendant caused the fatal crash and presented evidence including a polygraph test showing no physiological reactions to critical questions, the court found no reasonable suspicion of guilt. The court determined that the disappearance of the motorcycle exhaust and key occurred after the accident and did not prove causation, while the polygraph results were interpreted as evidence of innocence rather than guilt. Consequently, the court upheld the lower court's ruling that the prosecution lacked sufficient grounds to initiate criminal proceedings.
Legislator-Regeste
KI-generiertČl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ; Čl. 398. st. 3. ZKP: The court must dismiss an appeal for investigation if the prosecution fails to establish reasonable suspicion of guilt, even when presented with contradictory evidence such as polygraph results or alleged post-accident tampering.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž-17/01-5
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. J. M., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja A. i A. B., podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 22. siječnja 2001. godine broj Kio-352/00, u sjednici održanoj 10. travnja 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja A. i A.B.
Obrazloženje
Županijski sud u Splitu, rješenjem od 22. siječnja 2001. godine broj Kio-352/00 (Kv- 16/01) odbio je zahtjev oštećenika kao tužitelja A. i A.B., te Z. i M.B., a protiv osum. J.M., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ.
Protiv tog rješenja žale se oštećenici kao tužitelji A. i A.B. i predlažu da se protiv osumnjičenika J.M. odredi provođenje istrage.
Žalba nije osnovana.
U pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da nema osnovane sumnje da bi osumnjičenik J.M. počinio kazneno djelo za koje ga se tereti istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja, A. i A.B., te Z. i M.B., odnosno da bi prouzročio prometnu nesreću koja se dogodila 30. srpnja 1998. godine oko 23,10 sati u S., na kolniku M. šetališta, u blizini kuće broj …, a u kojoj su sudjelovali D.B. i I.B., vozeći se na motociklu marke “Cagiva 125”, reg. broj … .
Kako je utvrđeno očevidom, te iskazima svjedoka M.N., M.N., A.K., te R.P., motocikl se kretao iz smjera zapada prema istoku i u jednom lijevom zavoju izletio je izvan kolnika u desnu stranu, u smjeru kretanja, na zemljanu površinu gdje je prednjim dijelom udario u ega su vozač i suvozač zadobili tjelesne ozljede od kojih drvenu klupu i zatim u drvo, uslijed č
su preminuli, kako to proizlazi iz zapisnika o obdukcijama.
Očevid na licu mjesta, s početkom u 24 sata, proveo je istražni sudac uz sudjelovanje prometnog vještaka dipl.ing. V.U. i istim je utvrđeno da se prometna nesreća dogodila u ulici Šetalište I.M., za mirnog i toplog vremena. Kolnik je bio suh, na mjestu nesreće širok 6,40 metara, izgrađen od hrapavog asfalta, podijeljen uzdužnom središnjom isprekidanom crtom na dvije trake, gledajući od zapada prema istoku čini blagi zavoj u lijevo i u padu je u tom pravcu oko 1 do 2 stupnja.
Prilikom mjerenja, za orijentir uzet je zapadni kraj dvorišnog ulaza kuće broj 116 i sva mjerenja su vršena u smjeru zapada.
Od materijalnih tragova na kolniku je nađen trag zanošenja, duljine 1,80 metara, koji počinje na sjevernoj strani kolnika, na 19,10 metara zapadno od orijentira i na 15 centimetara od središnje crte, pruža se u luku prema jugoistoku i na 0,70 metara od svog početka prelazi na južnu stranu kolnika, na kojoj i završava i to na 30 centimetara od središnje crte. Na sjevernom rubu kolnika, na 15 metara zapadno od orijentira, nalazi se lijevo ogledalo motocikla “Cagiva”. Na južnoj strani kolnika, na 13,50 metara zapadno od orijentira nalazi se lokva krvi nepravilnog oblika dimenzija 1x0,40 metara, koja je udaljena 25 centimetara od južnog ruba kolnika.
Svi drugi tragovi su van kolnika, na drvenim letvama klupe za sjedenje, koja je od kolnika 0,80 metara i duga je dva metra, vide se svježa oštećenja koja počinju na 0,80 metara od njenog zapadnog kraja i pružaju se sve do njenog istočnog kraja. Na zapadnoj strani stabla, koje je istočno od klupe i na udaljenosti od 0,40 metara od nje, a od kolnika 0,45 metara, a svojom sredinom 12,90 metara zapadno od orijentira, na visini 0,50 do 0,90 metara iznad kolnika nalazi se svježa oguljotina kore stabla, a na 1,55 metara iznad kolnika više vlasi kose i manje oštećenje kore stabla, dok se na visini 1,16 metara nalazi manja količina vlasi kose.
Motorkotač “Cagiva” nalazi se van kolnika između stabla i klupe, položen na desni bok, a jednim dijelom je na klupi. Stražnji kotač je udaljen svojom sredinom 13,35 metara od orijentira i 30 centimetara od kolnika. Registarska pločica motorkotača nalazi se između stabla i južnog ruba kolnika. Otpali dijelovi oklopa nalaze se sa južne strane klupe za sjedenje.
Prilikom očevida prometni vještak je pregledao motorkotač i konstatirao da su pneumatici pod pritiskom, da je pedala mjenjača brzina u trećem stupnju prijenosa i da kočnice reagiraju i blokiraju na pritiskanje.
Nakon provedenog očevida prometni vještak je dao pismeni nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da se motocikl prije nezgode kretao brzinom od oko 62,3 km/h i da je u blagom lijevom zavoju prešao na svoju lijevu stranu kolnika i tada, u jednom momentu, vozač je reagirao na volan, skrećući motocikl u desno.
U dopuni nalaza i mišljenja, koji je dan u okviru provođenja istražnih radnji, u postupku protiv nepoznatog počinitelja, vještak je naveo da kada se zna da je motocikl u zavoju nakrivljen u jednu stranu, u konkretnom slučaju u lijevu i vraćanjem istog u desno, reagiranjem na volan, dolazi do destabilizacije i zanošenja motocikla. Zbog čega je vozač motocikla prelazio na lijevu kolničku traku, preko središnje crte, nema materijalnih tragova, a uzrok nezgode, prema vještaku, nije u velikoj brzini motocikla i stanju kolnika odnosno zakrivljenosti zavoja, jer zavoj u lijevo dozvoljava i veće brzine od one kojom se kretao motocikl.
Vještak je ponovo pregledao i motocikl i našao da je u trenutku prometne nesreće bio tehnički ispravan.
Zaključio je da trag zanošenja koji je nađen na kolniku, a koji bi mogao pripadati motociklu “Cagiva” ukazuje da vozač reagira naglo u desno, a razlozi zbog kojih to čini, da li zbog nečega izazvan ili je u pitanju slabija tehnika vožnje nije bilo moguće utvrditi na temelju materijalnih tragova.
Da na kolniku nije bilo drugih vozila koja bi eventualno uzrokovala skretanje motocikla u desno potvrdili su i svjedoci, saslušani tijekom provođenja istražnih radnji.
Svjedok M. i M.N., kretali su se svojim vozilom iz pravca B., kada su nešto prije skretanja za kupalište K. ugledali motocikl koji je izašao upravo iz područja odvojka za kupalište i prešao direktno na lijevu stranu ceste te je negdje oko središnje crte počeo krivudati i to sa velikim otklonima i zatim skrenuo u desno. Kada su se približili zaustavio ih je, mašući, jedan momak u žutoj majici i tada su vidjeli da je motocikl udario u desnu stranu između klupe i stabla.
Momak u žutoj majici je bio svjedok A.K., koji je u iskazu naveo da se ulicom Šetalište I.M. vraćao sa probe iz Oceanografskog instituta i da je primijetio kako u pravcu instituta, velikom brzinom, nailazi motocikl, koji se i vratio pa ga je vidio, kada se okrenuo, da se kreće u pravcu grada, sredinom ceste i da mu je odjednom zadnji dio motora “zaplesao” pa je skrenuo naglo u desno i udario u desnu stranu.
Gotovo suglasno je iskazao svjedok R.P. koji brzinu motocikla procjenjuje na 50 km/h. Sve je promatrao sa balkona kuće broj 116 tako da sam udar nije vidio, jer mu je vidik zaklanjao bor. Međutim, navedeni svjedok je izričito iskazao da u vrijeme prolaska motocikla ulicom Meštrovićevo šetalište nije prolazilo niti jedno vozilo, ni u jednom, ni u drugom pravcu, niti je na tom dijelu vidio ljude, a suglasno je potvrdio i svjedok M.N.
Niti ostali saslušani svjedoci, koji su stigli na lice mjesta i pružali pomoć, M.N., M.O., P.S., ne govore protivno pa dakle, iz svih prikupljenih podataka i provedenih dokaza ne proizlazi osnovana sumnja da bi neka treća osoba sudjelovala u ovoj prometnoj nesreći.
Naprotiv, iz provedenih istražnih radnji za sada proizlazi samo da je motocikl u jednom momentu vožnje, u blagom lijevom zavoju, vozio svojim lijevim kolničkim trakom, brzinom većom od dozvoljene, iako ne i prevelikom za savladavanje zavoja, te zatim reagiranjem na volan, vozač je skrenuo motocikl u desno, nakon čega je došlo do destabilizacije i slijetanja s kolnika.
Niti žalitelji ne ukazuju na druge dokaze, već ustrajavaju na sumnji da je prometnu nesreću skrivio osumnjičenik J.M., koji ispitan, poriče bilo kakvu vezu s predmetnom prometnom nesrećom i da bi uopće bio u blizini, a protivno ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih svjedoka.
Ranije druženje J.M. i D.B., koje je moglo imati i karakter podložnosti D. prema J., uslijed eventualnog maltretiranja ili nekih drugih razloga, raskid tog prijateljstva, eventualne prijetnje J.M. da će ubiti D., razna postupanja osumnjičenika koja mogu biti predmet drugih postupaka pa i kaznenih i cjelokupna njegova osobnost o kojoj govore oštećenici kao tužitelji, nije dovoljna za osnovanu sumnju da bi isti počinio kazneno djelo za koje ga se tereti istražnim zahtjevom, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, a s obzirom na sve navedeno, kao i druge prikupljene podatke i dokaze koji nisu posebno apostrofirani u ovoj odluci.
Neosnovan je prijedlog oštećenika kao tužitelja da se provede psihijatrijsko vještačenje osumnjičenika budući protiv njega nije određeno provođenje istrage, u kojem slučaju bi se takvo vještačenje moglo odrediti samo ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena ubrojivost osumnjičenika zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja.
Ukoliko se pak predlaže neki drugi način ispitivanja osumnjičenika, potrebno je žaliteljima ukazati da prilikom ispitivanja nije dozvoljeno primjenjivati zabranjene metode ispitivanja tj. one koje uključuju fizičku ili psihičku silu i prijetnju, a isključena je i primjena sredstava kojima se utječe na svijest i volju ispitanika.
Osumnjičenik je pak svoju volju za suradnjom iskazao kada je pristao na poligrafsko ispitivanje i izvješće o poligrafskom ispitivanju osumnjičenika J.M. dostavljeno je istražnom sucu uz posebno izvješće. Ispitanik je poligrafiran na okolnosti prometne nesreće u kojoj su smrtno stradali D.B. i I.B., a analizirajući dobiveni poligram utvrđeno je da ispitanik nije imao specifičnih fizioloških reakcija na tzv. kritična pitanja, koja se odnose na izazivanje ili prouzrokovanje spomenute prometne nesreće. Sukladno utvrđenom poligrafskom nalazu mišljenje glasi – vjerojatna eliminacija.
Žalitelji ukazuju i na nestanak auspuha i ključa motocikla međutim, to se dogodilo nakon prometne nesreće i očigledno nije u svezi s njezinom uzročnošću.
Naime, u vrijeme provođenja očevida, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a vidljivo je i na fotoelaboratu, ti dijelovi su bili na licu mjesta pa stoga njihov kasniji nestanak nije bio od utjecaja na utvrđivanje materijalnih tragova.
Dakle, s obzirom da do sada prikupljeni podaci i provedeni dokazi ne ukazuju, a po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, na postojanje osnovane sumnje da je osumnjičenik počinio predmetno kazneno djelo, niti se navodima žalbe oštećenika kao tužitelja iznose nove okolnosti kojima bi se osnovanost pobijanog rješenja s uspjehom dovela u sumnju, trebalo je odlučiti kao u izreci, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.
U Zagrebu, 10. travnja 2002. godine.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
mr. Branko Zmajević, v.r.