Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Gzp-69/2006-5 KI-generiert

Supreme Court allows claim for reasonable time trial protection due to 8-year delay across five courts.

Geschäftsnummer Gzp-69/2006-5
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Gutgeheissen (Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia ruled that the applicant's right to a trial within a reasonable time was violated after an eight-year procedural delay spanning five different courts. The applicant argued that the prolonged duration, caused by procedural transfers and lack of complexity, infringed upon constitutional guarantees. Consequently, the court ordered the lower court to decide within six months and awarded 12,000 kuna in compensation to the applicant.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 27. st. 2. ZS; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may directly request protection of the right to a trial within a reasonable time, and such a right is violated when proceedings last excessively long without justification or party fault.

Schlagwörter

KI-generiert
reasonable time trial constitutional protection procedural delay judicial compensation supreme court review civil procedure reasonable duration

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima
podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br.
čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske
travnja 2006., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):
čl. 28. st. 1. Zakona o sudovima

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Broj: Gzp 69/06-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević u pravnoj stvari predlagatelja „N.“ d.o.o. Ž., zastupano po punomoćniku D. Š., odvjetniku u V., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 7. ožujka 2006., dana 7. ožujka 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Trgovački sud u Šibeniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. P-802/02 u roku od šest (6) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju „N.“ d.o.o. Ž., u iznosu od 12.000,00 kn (dvanaest tisuća kuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 7. ožujka 2006. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05.; dalje u tekstu: ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke u žalbenom postupku koji se vodio kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Pž-7960/04 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od navoda predlagatelja iz zahtjeva, a temeljem pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Šibeniku posl. br. P-802/02 i očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 5. travnja 2006., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):

- da je predlagatelj N. d.o.o. pokrenuo predmetni postupak 3. srpnja 1998., pred Općinskim sudom u Kninu, prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Prijedlogu za ovrhu taj je sud udovoljio određivanjem ovrhe pod brojem Ovr-95/98 u rješenju od 7. srpnja 1998. Protiv navedenog rješenja o ovrsi prigovor je izjavio ovršenik dana 17. srpnja 1998., pa je povodom prigovora - rješenjem od 13. kolovoza 1998. -Općinski sud u Kninu stavio izvan snage rješenje o ovrsi i odredio nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

- da su nakon toga pred Općinskim sudom u Kninu zakazana i održana ročišta za glavnu raspravu 10. ožujka 1999., 6. travnja 1999. i 3. svibnja 1999. Ročište zakazano za 4. lipnja 1999. nije održano jer nijedna od stranaka nije pristupila.

- da je Općinski sud u Kninu rješenjem od 16. srpnja 1999. odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, koje je povjerio vještaku građevinske struke dipl. ing. A. B.. Dana 15. rujna 1999. Općinski sud u Kninu proveo je očevid na građevini na kojoj su izvedeni sporni radovi, a 18. siječnja 2000., sudski vještak je dostavio izvješće o provedenom vještačenju.

- da je postupak nastavljen pred Općinskim sudom u Kninu održavanjem ročišta za glavnu raspravu 16. ožujka 2000. Na tom je ročištu raspravljanje zaključeno. Rješenjem od 2. lipnja 2000. Općinski sud u Kninu ponovno je otvorena glavna rasprava radi provođenja daljnjih dokaza. Nova ročišta za glavnu raspravu pred tim sudom zakazana su 19. lipnja 2000., 19. rujna 2000., 19. listopada 2000., 28. studenoga 2000., 18. siječnja 2001., 15. veljače 2001. te 14. ožujka 2001.

- da je na posljednjem od nabrojanih ročišta glavna rasprava ponovno zaključena i nakon toga donijeta presuda broj P-160/98 od 14. ožujka 2001. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove postupka u iznosu 2.270,00 kn. - da je protiv presude tužitelj (ovdje predlagatelj) izjavio pravovremenu žalbu 13. travnja 2001.

- da je Županijski sud u Šibeniku rješenjem broj Gž-587/01 od 11. lipnja 2001.ukinuo presudu Općinskog suda u Kninu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

- da je Općinski sud u Kninu na ročištu za glavnu raspravu 21. studenog 2001. donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet Trgovačkom sudu u Splitu.

- da je, nakon primitka spisa, Trgovački sud u Splitu dopisom od 27. veljače 2002. pozvao tužitelja da postavi zahtjev za utvrđenje, jer je, u međuvremenu, nad tuženikom – pred istim sudom – rješenjem od 11. siječnja 2002. otvoren stečajni postupak (vođen pod brojem St-18/01).

- da je tužitelj podneskom od 8. ožujka 2002. uskladio tužbeni zahtjev i postavio zahtjev na utvrđenje osnovanom tražbine.

- da je ročište određeno za 23. svibnja 2002. odgođeno za 2. srpnja 2002.

- da je glavna rasprava pred Trgovačkim sudom u Splitu zaključena na ročištu 2. srpnja 2002.

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj P-5192/01 od 8. srpnja 2002. ponovno otvorena glavna rasprava (radi potrebe provođenja daljnjih dokaza).

- da nakon toga, kako proizlazi iz izvješća suda, u spisu nema traga o poduzimanju bilo kakvih parničnih radnji, pa se pretpostavlja da je spis ustupljen Trgovačkom sudu u Šibeniku, kao novoosnovanom sudu, u okviru primopredaje spisa između ova dva suda.

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Šibeniku P-802/02-3 od 14. ožujka 2003. zakazano ročište za glavnu raspravu za 17. lipnja 2003., koje ročište je odgođeno, jer mu nije pristupio tužitelj. Isto je učinjeno i s ročištem od 2. rujna 2003.

- da je na ročištu održanom 14. lipnja 2003. sud zaključio glavnu raspravu te donio rješenje kojim se odbacuje tužba u predmetnoj parničnoj stvari kao nedopuštena.

- da je protiv navedenog rješenja tužitelj 30. studenoga 2004. izjavio žalbu.

- da je predmet Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu dostavljen radi postupanja po žalbi tužitelja, uz popratni dopis prvostupanjskog suda, 15. prosinca 2004.

- da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od Pž-7960/04 od 8. ožujka 2006. ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu da li predlagatelj osnovano zahtijeva zaštitu prava na suđenje u razumnom roku smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Budući je u konkretnoj situaciji postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu, pravno relevantno razdoblje predstavlja razdoblje od podnošenja prijedloga za ovrhu sudu 3. srpnja 1998. do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu dana 7. ožujka 2007., što ukupno iznosi osam (8) godina, osam (8) mjeseci i četiri (4) dana. Naime, postupak u ovom predmetu još nije dovršen, jer će Trgovački sud u Šibeniku nastaviti postupak, sukladno ukidnom rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 8. ožujka 2006.

Od toga postupak je trajao kod Općinskog suda u Kninu kao prvostupanjskog i Županijskog suda u Šibeniku kao drugostupanjskog suda od 3. srpnja 1998. do donošenja rješenja o stvarnoj nenadležnosti 21. studenog 2001., dakle više od tri godine. Nakon toga, postupak se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu, potom kod Trgovačkog suda u Šibeniku te konačno kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 24. prosinca 2001. do 8. ožujka 2006., dakle u trajanju više od pet godina.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako vrijeme trajanja ovog sudskog postupka ukazuje na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske, posebno imajući u vidu da se postupak vodio pred pet različitih sudova te da predmet još uvijek nije meritorno riješen. Ništa ne upućuje na to da bi se radilo o tako složenom predmetu da bi to eventualno opravdavalo duljinu trajanja postupka, a ni predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja sudskog postupka.

S obzirom na sve gore navedene okolnosti Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio visinu naknade uzimajući, pri tom, posebno u obzir ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga, temeljem, odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi mu primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. ožujka 2007.

SUTKINJA:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.