Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
I Kr-302/1996-3 KI-generiert

Croatian Supreme Court dismisses extraordinary sentence mitigation request as circumstances were known at sentencing.

Geschäftsnummer I Kr-302/1996-3
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia rejected a prisoner's request for extraordinary mitigation of his prison sentence. The defendant argued that known family hardships and the loss of his job due to the sentence should have resulted in a lighter penalty. The court ruled that since these circumstances were already known to the trial courts during the original sentencing process, they do not qualify as new grounds for mitigation under the Criminal Procedure Act.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 399. ZKP; čl. 401. st. 6. ZKP: Extraordinary mitigation of a final sentence is permitted only upon the emergence of circumstances unknown at the time of sentencing; circumstances known during the trial do not justify a reduction.

Schlagwörter

KI-generiert
extraordinary sentence mitigation Criminal Procedure Act known circumstances final sentence reduction prisoner rights

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 399. ZKP
Naime, prema odredbi čl. 399. ZKP ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud tada za njih nije znao iako su postojale, a koje su takove prirode da bi očito dovele do blaže osude.
čl. 401. st. 6. ZKP
ZKP valjalo je zahtjev za izvanredno ublažavnje kazne odbiti i temeljem čl. 401. st. 6. ZKP odlučiti kao u izreci.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-302/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća, i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 4. u svezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Sinju od 29. listopada 1996. broj K-10/94, u sjednici održanoj 22. siječnja 1997.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. D.M. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Sinju od 26. siječnja 1996. broj K-10/94, potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu od 3. rujna 1996. broj Kž-286/96, D.M. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 4. u svezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH.

Prema podacima iz spisa nije razvidno da li je osuđenik započeo s izdržavanjem kazne.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je putem branitelja L.G., odvjetnika iz S., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem ističe, da je pitanje njegove krivnje nedvojbeno, ali da je nezadovoljan visinom izrečene kazne. Naime, u zahtjevu se tvrdi da sudovi nisu u dovoljnoj mjeri cijenili doprinos oštećenika u prometnoj nesreći, pa iako su im bile poznate okolnosti da se osuđenik isključivo brine o majci, koja je teški duševni bolesnik i bratu, teškom narkomanu koji sada upravo izdržava kaznu zatvora zbog raspačavanja droge, da su osuđeniku ipak odmjerili kaznu zatvora u takvom trajanju da će posljedice biti prestanak radnog odnosa, pa da se postavlja pitanje, što će biti s okrivljenikovom majkom, a i bratom koji da neće imati dovoljno poticajne snage bez utjecaja osuđenika za prestanak uživanja droge.

Osuđenik smatra, da je sve te okolnosti trebalo sagledati pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, pa da bi objektivna ocjena dovela do izricanja kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Zbog toga osuđenik predlaže da se njegov zahtjev usvoji i da mu se ublaži izrečena kazna.

Sud prvog stupnja dostavljajući predmet predložio je, da se zahtjev osuđenika odbije, a negativan je prijedlog i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, prema odredbi čl. 399. ZKP ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud tada za njih nije znao iako su postojale, a koje su takove prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Podnositelj u svom zahtjevu ističe da su sve navedene okolnosti bile poznate sudovima, a te okolnosti je isticao i u žalbi protiv presude prvog stupnja, dakle tijekom postupka, pa je očigledno da se ne radi o novim okolnostima u smislu čl. 399. ZKP nego o okolnostima već poznatim sudovima.

Glede prestanka radnog odnosa treba reći, da je to pravna posljedica osude predviđena zakonom, a u vezi s tim, pogoršanje materijalnih prilika u obitelji osuđenika je posljedica koja predvidivo i logično nastupa prilikom odlaska osuđenika, koji uzdržava obitelj, na izdržavanje kazne, pa takva okolnost i nema značaj nove okolnosti u smislu čl. 399.ZKP.

Kako nisu, dakle, ostvareni uvjeti iz čl. 399. ZKP valjalo je zahtjev za izvanredno ublažavnje kazne odbiti i temeljem čl. 401. st. 6. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. siječnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.