Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-2027/2000-2 KI-generiert

Croatian Supreme Court dismisses appeal for damages, ruling plaintiff's own negligence caused the accident and defendant bears no liability.

Geschäftsnummer Rev-2027/2000-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court judgment denying compensation for personal injury. The plaintiff argued for damages after an accident involving a backhoe, while the defendant contended no liability existed. The court ruled that the plaintiff's own negligence in leaving work and operating the machinery was the sole cause of the accident, establishing that the defendant could not be held responsible.

Legislator-Regeste

KI-generiert

Zakon o parničnom postupku čl. 7., 8., 343. st. 3., 354. st. 1., 2. toč. 13., 385. st. 3., 386., 393.; A court is not bound by procedural rulings regarding case management, and an appeal is inadmissible if the lower court correctly applied substantive law to find the claimant solely responsible for the damage caused by their own negligence.

Schlagwörter

KI-generiert
negligence personal injury liability appeal inadmissible procedural error damages workplace accident

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 7. Zakona o parničnom postupku
Prema odredbi čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva.
čl. 8. Zakona o parničnom postupku
čl. 343. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2027/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Katarine Buljan, Ljubice Munić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. E. iz K., zastupanog po punomoćnici mr. G. B., odvjetnici u S., protiv tuženika S. K. iz S. – P., zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku u M., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku, broj: Gž-569/99 od 12. travnja 2000. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, broj: P-514/97 od 19. veljače 1999. godine, u sjednici održanoj 10. lipnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku, broj: Gž-569/99 od 12. travnja 2000. godine, potvrđena je presuda Općinskog suda u Metkoviću, broj: P-514/97 od 19. veljače 1999. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu mu nematerijalne i materijalne štete, te ujedno tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak od 20.434,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva.

Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Kako su nižestupanjski sudovi upravo postupajući u smislu prethodno navedenih odredbi utvrdili sporne činjenice odlučne za ovaj spor, to ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 7. i 8. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje.

Prema odredbi čl. 343. st. 3. ZPP-a sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom.

Rješenje suda kojim je odlučio saslušati svjedoke jest rješenje o upravljanju postupkom, zbog čega sud nije vezan tim rješenjem, što znači da odustankom od provođenja tog dokaza, sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 343. st. 3. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega ne stoji ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a na koju se upire.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident posebno ne ukazuje, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete vezano za povrede zadobivene dana 21. ožujka 1997. godine, a kada je za vrijeme radnog vremena kao radnik tuženika upravljajući radnim strojem "Poclain 60" doživio nezgodu.

U ovoj revizijskoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno pitanje odgovornosti tuženika.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:

- da je dana 21. ožujka 1997. godine tužitelj na svoju ruku, a bez da ga je dovršio napustio posao kojeg je po nalogu tuženika obavljao kod A. E. u P., time

- da se bez znanja i naloga tuženika radnim strojem – bagerom uputio u Crven Grm, te

- da je krećući se cestom u jednom trenutku tužitelj izgubio nadzor nad kretanjem stroja koji je tada bio tehnički ispravan, njime skrenuo u lijevo, te pao van kolnika.

Pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja ispravno ocijenivši da na strani tuženika nema odgovornosti za nastali štetni događaj, sve u smislu odredbe čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), pošto je štetni događaj, a time i šteta nastala isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika, a koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti niti njene posljedice izbjeći.

Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Svi ostali revizijski navodi tužitelja upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz kojih razloga međutim izjavljivanje revizije nije dopušteno (čl. 385. st. 3. ZPP-a).

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. lipnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.