Supreme Court allows claim for damages due to excessive length of civil proceedings violating right to trial within reasonable time.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia ordered the lower court to decide on a pending case within six months and awarded 11,000 kuna in damages to the Serbian Orthodox Church. The plaintiff argued that a seven-year civil dispute over property possession violated their constitutional right to a trial within a reasonable time. The court found the prolonged duration unjustified, noting the case involved urgent possession relief and the plaintiff did not contribute to the delay.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 27. st. 1. ZS; čl. 28. st. 1. i 2. ZS; čl. 29. st. 1. Ustava; čl. 10. st. 1. ZPP: A party may claim compensation when a court fails to decide within a reasonable time, and such delay constitutes a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
Broj: Gzp 1275/08-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja Srpske pravoslavne crkvene općine iz Z., zastupane po arhijerejskom namjesniku M. P., koje zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 26. rujna 2008., dana 10. studenog 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-3297/08., u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj općini iz Z., u iznosu od 11.000.00 kn (jedanaesttisuća) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 26. rujna 2008., podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS). Predlagatelj u zahtjevu tvrdi da mu je dugim trajanjem postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu (sada Općinski građanski sud u Zagrebu), pod poslovnim brojem Pp-170/02. (sada Pp-336/05.), a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazio u žalbenom stadiju postupka pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-3297/08., povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp- 170/02. (sada Pp-336/05.) i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 2008., utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
-da je 10. svibnja 2002. tužitelj (u ovom postupku predlagatelj) podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv I-tuženika M. B. i II-tuženika J. R., radi smetanja posjeda,
-da se postupak vodi pod poslovnim brojem Pp-170/02.,
-da je odgođeno ročište zakazano za 3. srpnja 2002. radi neuredne dostave poziva za tuženike,
-da su na ročištu održanom 25. rujna 2002. tuženici dali odgovor na tužbu te je sud radi jedinstvenog raspravljana odlučio pripojiti spis pod poslovnim brojem Pp-185/02., a kako je I-tuženik umro kao njegovi nasljednici i novi tuženici naznačeni su I-tuženik I. B. i II- tužena K. B.,
-da je tužitelj podneskom od 3. listopada 2002. uredio tužbeni zahtjev jer su tuženici počinili novo smetanje posjeda,
-da je 21. listopada 2002. proveden uviđaj na licu mjesta,
-da je rješenjem suda od 24. listopada 2002. određena privremena mjera kojom se I i II-tuženicima naređuje obustavljanje građevinskih radova,
-da je na ročištu održanom 11. studenog 2002. saslušan predstavnik tužitelja M. P. dok je dostava poziva za tuženike vraćena s napomenom „obaviješten nije podigao pošiljku“,
-da na ročište zakazano za 16. prosinca 2002. nije pristupio III-tuženik pozvan radi saslušanja, za kojeg je dostava bila uredna, a za I i II-tuženika dostava po sudskom dostavljaču nije izvršena,
-da je na ročištu održanom 7. ožujka 2003. saslušana svjedokinja S. F. Đ., dok je za svjedokinja H. R. dostava vraćena s napomenom „obaviješten nije podigao pošiljku“, a za svjedoka K. Z. dostava je bila uredno iskazana,
-da je podneskom od 20. ožujka 2003. tužitelj uredio tužbu i tužbeni zahtjev budući je došlo do novog smetanja posjeda,
-da je na ročištu održanom 17. travnja 2003. konstatirano da je sud izvršio uvid u spis P-12790/02 i o tome sačinio službenu bilješku, te zaključio glavnu raspravu,
-da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-170/02., od 14. travnja 2003. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja,
-da je tužitelj podnio žalbu 6. svibnja 2003.,
-da je 8. srpnja 2003. spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu,
-da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-2456/03 od 19. srpnja 2005. ukinuto rješenje Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pp- 170/02., od 17. travnja 2003 i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,
-da je ročište zakazano za 9. veljače 2006. odgođeno zbog spriječenosti suca,
-da je na ročištu održanom 20. ožujka 2006. pristupio tužitelj, a tuženici iako uredno pozvani nisu pristupili te je odlučeno da će se na slijedećem ročištu saslušati svjedoci,
-da je na ročištu održanom 14. lipnja 2006. odlučeno da će se provesti uviđaj na licu mjesta,
-da je 19. listopada 2006. održan uviđaj na licu mjesta,
-da je održano ročište 18. travnja 2007. i 2. srpnja 2007. na kojem su ročištu saslušani predloženi svjedoci,
-da je na ročištu održanom 3. listopada 2007. saslušana predložena svjedokinja nakon čega je glavna rasprava zaključena,
-da je Općinski sud u Zagrebu donio rješenje pod poslovnim brojem Pp-336/05. dana 17. listopada 2007.,
-da je protiv navedenog rješenja tužitelj podnio žalbu 5. prosinca 2007. a III-tuženik 10. prosinca 2007.,
-da je 6. veljače 2008. otpremljen spis Županijskom sudu u Zagrebu,
-da je dopisom od 11. ožujka 2008. Županijski sud u Zagrebu pozvao Općinski građanski sud u Zagrebu da dostavi urednu punomoć za zastupanje III-tuženika,
-da je cjelokupni spis sa popratnim izvješćem od 14. svibnja 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o žalbama stranaka, te se vodi pod posl. br. Gž- 3297/08.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a budući da pred Županijskom sudom u Zagrebu postupak još nije završen, u konkretnom slučaju je razdoblje od podnošenja tužbe (10. svibnja 2002.) pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice (10. studenog 2009.), što ukupno iznosi 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci.
Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da duljina trajanja predmetnog sudskog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu, predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - dalje: Ustav).
Već samom duljinom ovog postupka preko 7 (sedam) godina, povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku,jer je sukladno odredbi članka 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH i 84/08) postupak trebalo provesti u razumnom roku uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, pogotovo stoga što se radi o smetanju posjeda koji je sam po sebi hitne naravi (članak 440. ZPP-a).
Dugotrajnost ovog postupka daje osnovu na zaključak da nije vođen s potrebnom učinkovitošću, mada je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti, održao je deset ročišta, dva je odgodio, proveo dva uviđaja i donio dvije meritorne odluke. Postupak još nije pravomoćno okončan i nalazi se u fazi drugostupanjskog postupka.
Prema ocjeni ovog suda ne radi se o činjenično i pravno nešto složenijem predmetu, a predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja postupka.
Visinu naknade u iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i dosuditi primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10. studenog 2009.
S U D A C
Aleksandar Peruzović, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.