Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Usž-2819/2025-2 KI-generiert

Court dismisses appeal against court fees for child caregiver status claim, ruling it is not social welfare. The High Administrative Court rejects the argument that the case involves mandatory pension or health insurance rights. The court holds that the claim is for a second income, not social assistance, thus fees apply. The decision clarifies the scope of fee exemptions under the Court Fees Act. The court emphasizes that benefits linked to insurance do not automatically qualify for fee waivers. The ruling affirms the obligation to pay court costs for this specific administrative dispute.

Geschäftsnummer Usž-2819/2025-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The High Administrative Court dismissed the plaintiff's appeal against a first-instance ruling ordering her to pay court fees totaling €185.81 for a claim regarding the status of a child caregiver. The plaintiff argued the case involved mandatory pension and health insurance rights, citing specific exemptions in the Court Fees Act and referencing European Court of Human Rights questions. The court rejected this, determining the claim was for a second income rather than social assistance or rights under the Social Care Act, and thus the fee exemptions did not apply.

Legislator-Regeste

KI-generiert

članci 11. stavak 1. točke 16. i 17. Zakona o sudskim pristojbama; The claim for status of a child caregiver constitutes a request for a second income and does not qualify for fee exemptions under the Court Fees Act, as it is not a social care matter or a direct claim for mandatory insurance rights.

Schlagwörter

KI-generiert
court fees obligation child caregiver status social care exemption mandatory insurance rights administrative appeal dismissal second income classification Zakon o sudskim pristojbama

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama
čl. 11. st. 1. t. 17. Zakona o sudskim pristojbama
čl. 3. Zakona o socijalnoj skrbi
čl. 29. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama

Zitierte Rechtsprechung

KI-generiert
U-III-815/2013
Ističe da je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-815/2013 od 8.
U-III-1744/2023
Zorica Golomejić protiv Hrvatske
U prilog svog stajališta upućuje na pitanja za stranke u postupku dostavljena od strane Europskog suda za ljudska prava u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext



Poslovni broj: Usž-2819/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-112/2024-15 od 22. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-112/2024-15 od 22. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja tog suda poslovni broj: Us I-112/2024-13 od 11. ožujka 2025. kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 €, rješenje u iznosu od 66.36 € i žalbu u iznosu od 66,36 €, odnosno u ukupnom iznosu od 185,81 €.

2. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da se osporeno rješenje ne može ispitati. Smatra da se osim o socijalnim pravima, ovdje radi o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upire na odredbu članka 11. stavka 1. točka 16. Zakona o sudskim pristojbama, odnosno članka 11. stavka 1. točka 17. tog Zakona. U prilog svog stajališta upućuje na pitanja za stranke u postupku dostavljena od strane Europskog suda za ljudska prava u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske. Ističe da je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-815/2013 od 8. svibnja 2014. u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta, navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III- 1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava Republike Hrvatske. Tvrdi da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž, koje pravo je ostvarila. Predlaže žalbu usvojiti te preinačiti odluku prvostupanjskog suda te usvojiti prigovor tužiteljice i osloboditi tužiteljicu od plaćanja sudskih pristojbi. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem ovog Suda poslovni broj: Usž- 65/2025-2 od 14. veljače 2025. odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-112/2024 od 24. listopada 2024. Navedenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

5. Sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP) pristojbe u upravnom sporu plaćaju se samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.

6. Imajući u vidu navedeno, tužiteljica je osnovano pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, žalbu i rješenje, jer je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 24. listopada 2024. tužba odbačena.

7. Ovaj Sud ocjenjuje da pozivanje tužiteljice na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, sukladno kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi, nije osnovano. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je pokrenut i u kojem su predmet odlučivanja prava iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, kao ni neko pravo iz područja socijalne skrbi u smislu Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23., dalje: ZSS). Prema odredbi članka 3. ZSS-a, socijalna skrb organizirana je djelatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, pomoć i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unaprjeđenja kvalitete života, te poticanje promjena.

7.1. U tom smislu, status roditelja odgojitelja – novčana pomoć za roditelja odgojitelja nije vezan ni za kakav socijalni (materijalni) status i predmetna novčana pomoć obračunava se i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, što sve upućuje na to da se ne radi o socijalnoj naknadi. Okolnost da priznavanjem statusa roditelja odgojitelja korisnik stječe, između ostalog, određena prava iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja per se, nije dostatna za zaključak da je tužba podnesena radi ostvarenja baš tih prava, te da bi baš s te osnove tužiteljica bila oslobođena plaćanja sudske pristojbe.

8. U smislu odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, polazeći od ocjene da se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o socijalnoj skrbi kakvu na umu ima ZSS, činjenica što se radi o mjeri socijalne politike Grada Zagreba nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke o obvezi plaćanja sudske pristojbe.

9. Isto tako, nije osnovano pozivanje tužiteljice na odredbu članka 11. stavka 1. točku 17. ZSP-a jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku pokrenutom radi zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata, a pitanja dostavljena od Europskog suda za ljudska prava za stranke u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske (na koje tužiteljica upućuje) ne ukazuju na drukčiji zaključak, budući ista predstavljaju sredstvo prikupljanja informacija.

10. Ostali žalbeni prigovori nisu od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je osnovano odbijen njezin prigovor na rješenje kojim joj je određeno plaćanje sudske pristojbe.

11. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje te odbiti zahtjev za trošak sastava žalbe jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom (točka I. i II. izreke).

U Zagrebu, 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić