Croatian Supreme Court dismisses appeal, upholding conviction for attempted serious injury due to intentional stabbing during a fight.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted serious injury. The defendant argued the act constituted only minor injury or was accidental, but the court found the stabbing during a kitchen fight was intentional and of sufficient severity. Consequently, the court confirmed the original suspended sentence of ten months imprisonment with a two-year probation period.
Legislator-Regeste
KI-generiertArticle 41, paragraph 1 of the Criminal Law of the SFRJ; Article 19, paragraph 1 of the Criminal Law of the SFRJ; Article 365, paragraph 4 of the Criminal Procedure Law; Article 384 of the Criminal Procedure Law: An intentional stabbing during a physical altercation constitutes attempted serious injury rather than minor injury or an accidental act, warranting a conviction based on the actual intent and circumstances.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 892/1990-5
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara,u krivičnom predmetu protiv opt. A. I. zbog krivičnog djela pokušaja teške tjelesne povrede iz čl. 41. st.
1. KZH u vezi s čl. 19. st. 1. KZ SFRJ,odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 21. rujna 1990. K-41/90-21, u sjednici održanoj 6. studenog 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Delić Zvonimira i optuženikove braniteljice R. V., odvjetnice iz Z.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. A. I., te se potvrdjuje presuda suda prvog stepena.
Obrazloženje
Pobijanom prvostepenom presudom Okružni sud u Zagrebu oglasio je krivim opt. A. I. zbog kriv. djela pokušaja teške tjelesne povrede iz čl. 41. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, pobliže opisanog u izreci te presude, te mu na temelju tog propisa, primjenom čl. 52. st. 1. KZ SFRJ, izrekao uvjetnu osudu, tako da mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, i istodobno odredio da se ona neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od dvije godine ne učini novo krivično djelo.
Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o krivičnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i on oslobodi optužbe ili da se protiv njega optužba odbije.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Javni tužilac Hrvatske, vraćajući spise na temelju čl. 370. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stepena.
Postupajući na zahtjev optuženika u žalbi, u smislu čl. 371. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća uredno su obaviješteni optuženik i njegova braniteljica.
I Kž 892/1990-5
Sjednici vijeća, uz zamjenika javnog tužioca Hrvatske, prisustvovala je optuženikova braniteljica R. V., odvjetnica iz Z., dok optuženik nije pristupio, iako je dostava poziva uredno iskazana (čl. 371. st. 4. ZKP).
Žalba nije osnovana.
Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja.
Osnovna teza optuženikove žalbe je da se u ovom slučaju ne radi o krivičnom djelu pokušaja teške tjelesne povrede iz čl. 41. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, već eventualno o krivičnom djelu lake tjelesne povrede iz čl.
42. st. 1. KZH, pa da je uslijed toga povrijedjen i krivični zakon.
Žalbenim navodima optuženik u suštini ponavlja svoju obranu, da je oštećenika, prilikom oduzimanja noža u rvanju, slučajno, bez volje, zahvatio tako da mu je zadao laku tjelesnu povredu.
Na temelju rezultata glavne rasprave, protivno žalbenim prigovorima, prvostepeni sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, pa tako i one koje se odnose na težinu djela i stupanj krivične odgovornosti.
Za svoja činjenična utvrdjenja, prvostepeni sud je naveo iscrpne i razumljive razloge, koje kao pravilne u svemu prihvaća i ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, pri čemu je nesporno utvrdjeno, da su se optuženik i oštećenik u malom prostoru kuhinje u prisutnosti svjedoka C. S. tukli i rvali, odnosno fizički obračunavali,nakon prethodne prepirke u prostorijama Vatrogasnog doma u M. T.. U takvom rvanju, odnosno fizičkom obračunavanju, optuženik je oštećenika ubo u lijevu stranu ledja, u visini drugog grudnog kralješka, što je prema nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. Š. J., laka tjelesna povreda samo zato što je zadana ubodom slabog intenziteta. Da je ubod bio jačeg intenziteta, prema sudsko- medicinskom vještaku, moglo je doći do oštećenja i vitalnih organa. Takvo zadavanje uboda, prilikom fizičkog obračunavanja,u malom prostoru kuhinje, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, nipošto ne ukazuje da je to optuženik učinio slučajno ili samo s umišljajem na laku tjelesnu povredu.
Iz izloženog proizlazi, da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice, pa nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja.
Nije u pravu optuženik kad se žali zbog povrede krivičnog zakona.
Žalbenim navodima optuženik u stvari polazi od činjeničnog stanja kakvo je po njegovoj subjektivnoj ocjeni trebalo biti utvrdjeno, a kako je prvostepeni sud na pravilno
I Kž 892/1990-5
utvrdjeno činjenično stanje, pravilno primijenio krivični zakon, nije učinio povredu krivičnog zakona iz čl. 365. toč. 4. ZKP.
Stoga nije osnovana optuženikova žalba ni zbog te žalbene osnove.
Nije osnovana žalba optuženika i zbog odluke o krivičnoj sankciji.
Prvostepeni sud je imajući u vidu sve okolnosti dogadjaja, posebno motive i uzroke optuženikova postupanja, njegov u svemu pozitivan život i doprinos oštećenika, pravilno zaključio, da se u slučaju optuženika može očekivati da će već upozorenje uz prijetnju kaznom na njega dovoljno utjecati da više ne ponavlja krivična djela, što je i svrha uvjetne osude, kao specifične krivične sankcije.
Pri tome je utvrdjena kazna zatvora od deset mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, u skladu s težinom krivičnog djela i stupnjem krivične odgovornosti optuženika.
S obzirom na izloženo, trebalo je na temelju čl. 384. Zakona o krivičnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91), presuditi kao u izreci ove drugostepene presude.
U Zagrebu, 6. studenog 1991.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Papeš Branka, v. r.
Kocijančić Erika, v. r.