Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Gzp-46/2008-9 KI-generiert

Supreme Court awards damages for unreasonable trial delay despite plaintiff's procedural delays in complex case.

Geschäftsnummer Gzp-46/2008-9
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Gutgeheissen (Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia awarded 12,500 Croatian kuna in damages to a plaintiff for violating his constitutional right to a trial within a reasonable time. Although the plaintiff contributed to the fifteen-year delay through procedural delays and late evidence submission, the court found the state's inaction was the predominant cause. The decision establishes that even when a litigant causes some delay, the state remains liable if the overall proceedings exceed reasonable limits.

Legislator-Regeste

KI-generiert

Čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; Čl. 29. st. 1. Ustava: A party's partial contribution to procedural delays does not absolve the state of liability if the overall duration of proceedings unreasonably exceeds constitutional limits, warranting compensation for the violation of the right to a trial within a reasonable time.

Schlagwörter

KI-generiert
right to trial within reasonable time unreasonable length of proceedings state liability for delay plaintiff procedural conduct constitutional compensation damages Supreme Court of Croatia Zakon o sudovima

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
Article 27, paragraph 1 of the Law on Courts
Article 29, paragraph 1 of the Constitution of the Republic of Croatia
Article 186, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 311, paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 10, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 28, paragraphs 1 and 2 of the Law on Courts

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Broj: Gzp 46/08-9

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja B. B. iz R., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 11. siječnja 2008., dana 30. listopada 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se predlagatelju primjerena naknada u iznosu 12.500,00 kn (dvanaesttisućapetstokuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Kod ovoga suda je 11. siječnja 2008. zaprimljen zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', br. 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka, koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Rijeci pod posl. br. Gž- 5753/05.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku su na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljenog preslika spisa Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2409/92, očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 24. rujna 2009. i službene provjere kod Općinskog suda u Rijeci utvrđene sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br. 41/01 - pročišćeni tekst i 55/01 - ispravak, dalje: Ustav).

Predmetni parnični postupak pokrenut je 13. srpnja 1992. podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Rijeci, tužitelja B. B. (predlagatelj u ovom postupku), protiv I-tuženice R. Š. i II-tuženice A. K., radi isplate zakupnine.

Prije pravno relevantnog razdoblja, koje počinje 6. studenoga 1997., nakon što je 5. studenoga 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije) zakazano je 9 ročišta (3. rujna 1992., 21. listopada 1992., 13. studenoga 1992., 18. siječnja 1993., 10. ožujka 1993., 5. svibnja 1993., 27. listopada 1993., 21. siječnja 1994. i 18. ožujka 1994.), tuženice su usmeno iznijele odgovor na tužbu, saslušan je tužitelj i I-tuženica.

U pravno relevantnom razdoblju poduzete su i provedene sljedeće radnje:

- ročište 28. siječnja 1998. odgođeno je zbog otkaza punomoći punomoćnika tužitelja;

- na ročištu 2. ožujka 1998. određeno je na idućem ročištu dopunski saslušati stranke;

- ročište 25. svibnja 1998. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za tuženice;

- ročište 23. srpnja 1998. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za I-tuženicu;

- podnescima od 15. rujna 1998., 24. prosinca 1998. i 6. svibnja 1999. tužitelj je požurio postupanje suda;

- ročište 16. prosinca 1999. odgođeno je zbog spriječenosti raspravnog suca;

- ročište 1. ožujka 2000. odgođeno je na prijedlog I-tuženice;

- podneskom od 3. ožujka 2000. tužitelj je izvijestio sud o bitnim okolnostima glede zastupanja I-tuženice;

- ročišta 13. travnja 2000. i 3. srpnja 2000. odgođena su zbog neuredne dostave poziva za I-tuženicu;

- na ročištu 2. studenoga 2000. tužitelj je stavio zahtjev za izuzeće raspravnog suca, dok je tužitelju dodijeljen rok od 3 dana za podnošenje obrazloženog zahtjeva za izuzeće, čemu je tužitelj udovoljio podneskom od 6. studenoga 2000.;

- sud je rješenjem od 4. prosinca 2000. prihvatio zahtjev tužitelja i predmet dodijelio drugom raspravnom sucu;

- na ročištu 29. siječnja 2001. tužitelj i I-tuženica su podnijeli obrazložene podneske, te je tužitelju dodijeljen rok za očitovanje i određeno pribaviti spis istog suda radi uvida;

- ročišta 2. ožujka 2001. i 26. travnja 2001. odgođena su zbog neuredne dostave poziva za II-tuženicu, za koju je pokušana i sudska dostava;

- tužitelj je podneskom od 30. siječnja 2002. obavijestio sud o novim adresama tuženica, slijedom čega je iduće ročište zakazano za 26. veljače 2002., a za koje ročište nije bila uredna dostava poziva za II-tuženicu, slijedom čega je ročište odgođeno, kao i ročišta 16. travnja 2002. i 3. lipnja 2002.;

- na ročištu 11. studenoga 2002. tužitelj je ustrajao kod svojih dotadašnjih navoda te je tražio primjereni rok kako bi precizirao tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute;

- ročišta 26. ožujka 2003., 7. svibnja 2003., 4. lipnja 2003., 9. srpnja 2003. i 25. rujna 2003. odgođena su zbog neuredne dostave poziva za II-tuženicu, s tim da je na potonjem ročištu tužitelju ponovno naloženo u roku od 30 dana specificirati tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute, a sukladno raspravnom rješenju od 11. studenoga 2002.;

- na ročištu 14. lipnja 2004. tužitelj je predao podnesak s preciziranim tužbenim zahtjevom, kojim je ujedno predložio izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem stranaka;

- ročište 6. rujna 2004. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za II-tuženicu;

- na ročištu 25. listopada 2004. prihvaćen je tužiteljev prijedlog i određeno pribaviti spise istog suda radi uvida;

- na ročištu 7. prosinca 2004. izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja i II- tuženice, sud je prihvatio dokazni prijedlog II-tuženice i odredio saslušanje njenog supruga kao svjedoka, kao i da se dopunski sasluša I-tuženica;

- na ročištu 20. siječnja 2005. dopunski je saslušana I-tuženica, saslušan je svjedok Ž. K., izvršen je uvid u priklopljene spise, te je glavna rasprava zaključena i presuda objavljena na ročištu 3. veljače 2005.;

- protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2409/92 od 3. veljače 2005., kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, žalbe je podnijela I-tuženica 20. svibnja 2005.;

- spis je 27. listopada 2005. otpremljen Županijskom sudu u Rijeci, koji je presudom posl. br. Gž-5753/05-2 od 16. siječnja 2008. djelomično odbio žalbu I-tuženice i potvrdio pobijanu presudu te djelomično uvažio žalbu I-tuženice i preinačio pobijani dio presude;

- spis je 23. siječnja 2008. dostavljen Općinskom sudu u Rijeci, koji je navedenu drugostupanjsku odluku otpremio strankama 30. siječnja 2008., dok je primjerak iste tužitelj primio po punomoćniku 4. veljače 2008.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Predmetni postupak pokrenut je 13. srpnja 1992., kada je podnesena tužba, te isti traje do 4. veljače 2008., kada je predlagatelj primio presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-5753/05-2 od 16. siječnja 2008., što iznosi 15 godina, 7 mjeseci i 21 dan. Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje tek 6. studenoga 1997., nakon što je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije, i teče do 4. veljače 2008., kada je predlagatelju dostavljena navedena drugostupanjska presuda, što, pak, sveukupno iznosi 10 godina, 2 mjeseca i 28 dana.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što su nadležni sudovi tijekom postupka poduzimali i provodili brojne parnične radnje, vođenje postupka u petnaestogodišnjem trajanju upućuje na zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega izrazito neučinkovitog i ne posve ažurnog postupanja nadležnih sudova. Naime, valja istaknuti razdoblje neaktivnosti prvostupanjskog suda i to od ročišta 23. srpnja 1998. do ročišta 16. prosinca 1999. (protek 1 godine i 5 mjeseci). Međutim, i u razdobljima kada je sud bio aktivan, isto postupanje je bilo izrazito neučinkovito, budući je zakazano 35 ročišta (od toga 26 ročišta u pravno relevantnom razdoblju), slijedom čega proizlazi zaključak da se sud uopće nije povodio načelima koncentracije glavne rasprave (čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP), koja ako ih se sud pridržava zadovoljavaju kriterije suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnosti postupka pridonio je i Županijski sud u Rijeci pred kojim je žalbeni postupak trajao preko 2 godine i 3 mjeseca.

Međutim, sam je predlagatelj, kao tužitelj u predmetnom parničnom postupku, svojim postupanjima i propustima pridonio duljini trajanja postupka. To stoga što nije odmah u tužbi naveo sve odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, niti je odmah predložio sve dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice, odnosno jer nije uz tužbu dostavio sve relevantne isprave kojima bi dokazao svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), niti se je odmah izjasnio o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, odnosno nije ažurno stavio sve dokazne prijedloge i iznio sve činjenice kojima obrazlaže svoje prijedloge i pobija prijedloge protivnika, već je isto predlagatelj činio naknadno i u više navrata. Tako se zamjećuje da je tužitelj uzrokovao odgodu ročišta 28. siječnja 1998., kao i da je na ročištu 11. studenoga 2002. tužitelju dodijeljen rok od 15 dana za preciziranje tužbenog zahtjeva s obzirom na promjenu valute, koji nalog je sud ponovio i na ročištu 25. rujna 2003., da bi istom tužitelj udovoljio tek na ročištu 14. lipnja 2004. (protek preko 1,5 godine). Stoga, predlagatelj svojim držanjem u parnici nije u dovoljnoj mjeri pokazao nastojanje da se postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku.

Iz spisa predmeta razvidno je da je riječ o složenom postupku, u kojem su radi utvrđenja spornih činjenica ponuđene i službeno pribavljane mnogobrojne isprave, pribavljeno je nekoliko spisa istog suda radi uvida, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, te parničnih stranaka koje su i dopunski saslušane, te se zapažaju velike poteškoće u svezi dostave poziva za tuženice, kao i da je sud trebao odlučiti i o zahtjevu predlagatelja za izuzeće raspravnog suca. Međutim, iako je sud trebao ispitati opsežan dokazni materijal, tako utvrđena složenost ne opravdava duljinu postupka u petnaestogodišnjem trajanju.

Slijedom izloženog, a imajući na umu prije svega duljinu sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koja je posljedica, u pretežitom dijelu, neučinkovitog i neažurnog postupanja nadležnih sudova, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu 12.500,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, osobito doprinos predlagatelja, složenost postupka i činjenicu da je predmetni postupak pravomoćno završen, kao i s obzirom na socijalne prilike te općepoznate složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. listopada 2009.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.