Croatian Supreme Court dismisses civil claim for damages due to lack of causal link between hospital negligence and patient's death.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the lower courts' rejection of a civil claim for damages. The plaintiff alleged that the hospital failed to provide psychiatric care, leading to the patient's death after he detonated an explosive device in his home. The court found no causal link between the alleged negligence and the fatal outcome because the patient was not legally required to be detained against his will at the time of his death.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 392.a st. 1. ZPP; čl. 22. ZZODS: A civil claim for damages is dismissed when the plaintiff fails to establish a causal link between the defendant's alleged negligence and the damage suffered, particularly where the victim's actions were not legally attributable to the defendant's conduct.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
-
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1654/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB:..., iz L., zastupan po punomoćniku T. K. odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. K. i D. K. odvjetnicima iz V., protiv I- tuženika bolnice K., OIB:... iz K., zastupan po punomoćniku M. G. odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. L. iz Z., Pisarnica K. – uz umješača C. o. d.d. Z., F. V., OIB:..., iz V., zastupan po punomoćnici M. B. dipl.iur i II-tuženika D. Z. V. Ž., OIB:..., iz V., zastupan po punomoćnici L. B. P. odvjetnici iz V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-293/14-2 od 18. veljače 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu broj P-442/10-63 od 28. studenoga 2013., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2018.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija i dopuna revizije tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I/ O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja I. K., koji glasi:
"Nalaže se 1) tuženiku bolnici K. iz K. 1, i 2) tuženiku D. Z. V. Ž. iz V., da solidarno isplate tužitelju I. K. iz L., iznos od 575.760,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 555.760,00 kn od dana 21. 04. 2007. g. pa do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, uvećane za 5 postotnih poena, a na iznos od 20.000,00 kn sa istom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti presude pa do isplate, te da mu solidarno nadoknade trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe" - kao neosnovan.
II/ Tužitelj I. K. dužan je tuženicima naknaditi prouzročene troškove parničnog postupka, i to 1) tuženiku bolnici K. u iznosu od 46.718,75 kn, i 2) tuženiku D. Z. V. Ž. u iznosu od 42.665,00 kn, sve u roku od 15 dana.“
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju i dopunu revizije je podnio tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, te ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno podredno preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija i dopuna revizije nisu osnovane.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u obrazloženju tih revizijskih razloga u bitnome osporava činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja. Stoga slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade imovinsku štetu u visini od 555.760.00 kn koja mu je nastala uništenjem kuće po štetniku sada pok. D. Š. ... zbog aktiviranja eksplozivne naprave u istoj te neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti – pretrpljenog straha u visini od 20.000,00 kn, po istom štetniku zbog pokušaja ubojstva i pucanja na njega vatrenim oružjem. Tužitelj smatra da je šteta u uzročno posljedičnoj vezi sa radnjama liječnika tuženih kojima se, i to liječniku II-tuženika I. R. dana 18. travnja 2008. navedeni štetnik obratio radi lošeg općeg zdravstvenog stanja otežanog disanja i bolova u plućima koji ga je uputio na liječenje kod I-tuženika gdje ga je i primio dr. med. Z. Š., s time da je navedeni štetnik D. Š. na vlastiti zahtjev otpušten sa liječenja kod I- tuženika dana 19. travnja 2008., a ovo iz razloga što su tuženici propustili uputiti D. Š. na psihijatrijsku obradu iako je iz liječničke dokumentacije između ostalog utvrđeno da pacijent boluje i od „neoznačenog duševnog poremećaja i poremećaja ponašanja“ te iz razloga što su dopustili da napusti bolnicu bez psihijatrijske obrade.
U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je D. Š. ... aktivirao eksplozivnu napravu u kući tužitelja čime je istu potpuno uništio pri čemu je i sam poginuo,
- da se D. Š. 18. travnja 2008. samoinicijativno obratio Hitnoj medicinskoj pomoći u I. čiji liječnik mu je izdao uputnicu za bolničko liječenje u bolnici K., gdje je hospitaliziran istog dana, a sljedećeg dana 19. travnja 2008. otpušten iz bolnice za vlastiti zahtjev,
- da prema njegovoj kliničkog slici niti u vrijeme hospitalizacije niti u vrijeme otpusta iz bolnice na njegov zahtjev nije bilo niti medicinskih indikacija niti elemenata niti zakonske osnove koji bi opravdali daljnje zadržavanje u bolnici protiv njegove volje ili prisilno zadržavanje u odgovarajućoj psihijatrijskoj ustanovi.
Na navedeno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski i drugostupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.
Sukladno odredbi čl. 22. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 11/97, 27/98, 128/99, 79/02 – dalje: ZZODS) osoba s težim duševnim smetnjama koja uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba može se smjestiti u psihijatrijsku ustanovu bez svog pristanka.
Iz činjenica utvrđenih pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da prema kliničkoj slici sada pokojnog D. Š. niti u vrijeme hospitalizacije niti u vrijeme otpusta iz bolnice na njegov vlastiti zahtjev nije bilo niti medicinskih indikacija niti elemenata niti zakonske osnove iz čl. 22. ZZODS koji bi opravdali daljnje zadržavanje u bolnici protiv njegove volje ili prisilno zadržavanje u odgovarajućoj psihijatrijskoj ustanovi.
Stoga pravilno i prvostupanjski i drugostupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da između štete koja je nastala tužitelju i radnji zaposlenika tuženika ne postoji uzročno posljedična veza pa time niti odgovornost tuženika za štetu prouzročenu tužitelju.
Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 24. listopada 2018.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.