Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Gž R-964/2018-2 KI-generiert

Croatian court dismisses appeal confirming employer's right to extraordinary dismissal within statutory notice period.

Geschäftsnummer Gž R-964/2018-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Court of Appeal in Split dismissed the employee's appeal against the first-instance judgment confirming the employer's right to extraordinary dismissal. The employee argued the dismissal notice was untimely, claiming the statutory period should have started in 2011 rather than 2014, while the employer relied on a police decision regarding workplace injuries. The court upheld the lower court's finding that the dismissal was timely and procedurally correct, rejecting the employee's alternative assessment of the evidence.

Legislator-Regeste

KI-generiert

Zakon o radu čl. 116. stavak 2.; Zakon o parničnom postupku čl. 8., 353., 354. stavak 2., 365. stavak 2., 368. stavak 1.; The court's assessment of evidence is final at the first instance, and an appeal fails if the first-instance judgment contains sufficient reasons for its factual findings and no procedural violations exist.

Schlagwörter

KI-generiert
extraordinary dismissal statutory notice period workplace injury police decision first instance evidence procedural timeline dismissal appeal

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
Zakon o radu čl. 116. stavak 2.
Zakon o parničnom postupku čl. 8.
Zakon o parničnom postupku čl. 353. stavak 1.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. stavak 2.
Zakon o parničnom postupku čl. 365. stavak 2.
Zakon o parničnom postupku čl. 368. stavak 1.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-964/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, Verice Franić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marije Šimičić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: ..., D., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. O., vlasnika obrta E., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima M. M. i D. Š., odvjetnicima iz odvjetničkog društva Š. i P. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 4 Pr-54/18-42 od 3. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 4 Pr-54/18-42 od 3. listopada 2018.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđuje nedopuštenim otkaza Ugovora o radu sklopljenog između stranaka dana 28. srpnja 2008. na neodređeno vrijeme za rad na elektroinstalaterskim poslovima temeljem tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora od 1. rujna 2014. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te za obvezivanje tuženiku da tužitelja vrati na rad i prizna mu sva prava iz radnog odnosa. Točkom II. izreke obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.

Protiv ove presude žalio se je tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), predlažući ukidanje iste, podredno njeno preinačenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Presuda suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni s izrekom presude i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane presude ne bi bilo moguće ispitati, tako da se u pobijanoj presudi kao i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud shodno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Stoga se otklanjaju neosnovani žalbeni navodi o ostvarenju žalbenog razloga iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer u presudi suda prvog stupnja nema proturječja između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dakle, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama sukladni stanju spisa i presuda se kao takva može ispitati.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 1. rujna 2014., te tim osnovom i zahtjev tužitelja za vraćanje na posao.

Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

Prema odredbi članka 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema stavku 2. ove zakonske odredbe ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Mjerodavne materijalno pravne odredbe su pravilno primijenjene kada je odlučeno o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva za pružanje sudske zaštite utvrđenjem nedopuštenosti odluke tuženik o izvanrednom otkazu ugovora jer iz rezultata pravilno izvedenog dokaznog postupka proizlazi da je predmetna odluka tuženika od 1. rujna 2014. donesena u okolnostima iz odredbe članka 116. stavak 1. i 2. ZR-a.

U postupku je utvrđeno slijedeće:

-da je tužitelj osnovom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. srpnja 2008. bio zaposlen kod tuženika na elektroinstalaterskim poslovima;

-da je navedeni ugovor o radu tužitelja otkazan tuženikovom odlukom od 1. rujna 2014. o izvanrednom otkaza ugovora o radu;

-da iz sadržaja pobijane odluke o otkazu od 1. rujna 2014., proizlazi da se tužitelju stavlja na teret osobito teška povreda iz radnog odnosa time što je u lipnju mjesecu 2010. poslodavac zaprimio pisma prijetećeg sadržaja, u kojima mu se prijeti da će biti napadnut život članova njegove obitelji, što je izazvalo zabrinutost i osjećaj osobne ugroženosti poslodavca, koje pismo je bilo nepotpisano pa je poslodavac podnio prijavu nadležnoj PP protiv nepoznate osobe;

-da je tužitelj autor navedenih pisama prijetećeg sadržaja ;

-da je time tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, a koja mu se stavlja na teret u predmetnoj odluci o otkazu;

-da je tuženik kao poslodavac za činjenicu da je tužitelj autor prijetećih pisama a na kojoj se temelji pobijana odluka o izvanrednom otkazu saznao tek po primitku rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Samoboru od 20. listopada 2011., koje je dostavljeno poslodavcu i svim oštećenima 2013;

-da je u trenutku kada je tuženiku dostavljeno rješenje Općinskog državnog odvjetništva tužitelj bio na bolovanju zbog povrede na radu (od 2012. pa sve do 29. kolovoza 2014.), te je tako rok tuženiku počeo teći od povratka tužitelja s bolovanja odnosno od 1. rujna 2014.

S obzirom na navedeno prvostupanjski sud zaključuje da je otkaz dan u roku propisanom odredbom članka 116. stavak 2. ZR-a, da je postupak proveden sukladno odredbama Zakona o radu, a tuženik da je dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, slijedom čega da je otkaz dopušten, a tužbeni zahtjev neosnovan.

Naime, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donio u propisanom roku iz članka 116. stavak 2. ZR-a, na temelju navedenog rješenja Općinskog državnog odvjetništva dostavljenog tuženiku i svim oštećenima sa utvrđenim okolnostima odlučnim za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Za razliku od žalbenih navoda da je rok počeo teći 20. listopada 2011., a u kojem smislu je sud prvog stupnja i dao valjane razloge o otklanjanju tužiteljevog prigovora nepravodobnosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koje prihvaća i ovaj sud. Stoga su ponovljeni žalbeni navodi o propustu roka iz članka 116. stavak 2. ZR-a otklonjeni kao neosnovani.

Neosnovano je žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na činjenicu kada je tuženik primio naprijed spomenuto rješenje Općinskog državnog odvjetništva. Kao što je naprijed navedeno sud prvog stupnja je, postupajući u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud.

Inače, tužitelj u žalbi prvenstveno osporava ocjenu provedenih dokaza i iznosi svoje stavove o ocjeni tih dokaza, tužitelj je ocijenio provedene dokaze drugačije od ocjene na kojoj je zasnovana odluka prvostupanjskog suda, tužitelj ujedno iznosi svoje stavove o načinu odlučivanja, jer prema njegovom shvaćanju suda nije pravilno ocijenio izvedene dokaze.

S tim u vezi žalitelju je odgovoriti da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a).

Prema tom propisu pravo na ocjenu dokaza pridržano je za sud prvog stupnja. Sud nije vezan nikakvim formalnim pravilima prilikom ocjene izvedenih dokaza, jedini kriterij za utvrđenje istinitosti dokaznih sredstava te njihove dokazne snage je sudačko uvjerenje. U konkretnom slučaju do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje je uzeo kao dokazane prvostupanjski sud je došao na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza pa suprotna izlaganja u žalbi ne dovode u pitanje zakonitost pobijane presude.

Odluka o trošku zasniva se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154 stavak 1. ZPP. Slijedom svega naprijed iznesenog žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, te pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Splitu, 8. travnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.