Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld conviction for attempted murder based on forensic evidence and victim testimony.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted murder. The defendant argued that the factual findings were erroneous and that she lacked the physical capacity to commit the crime, while the prosecution maintained the evidence was sufficient. The court rejected these claims by relying on forensic blood analysis, the victim's specific testimony regarding the weapon and location of injuries, and the defendant's prior knowledge of the victim's presence.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 387. ZKP; čl. 379. ZKP; čl. 50. KZ; čl. 90. KZ; čl. 33. st. 1. KZ; When forensic evidence and victim testimony corroborate the use of a lethal weapon, a court may reject a defendant's claim of physical incapacity to commit a crime and uphold a conviction for attempted murder.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 313/00-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Milivoja Mikora, Erike Kocijančić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optužene podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 16. ožujka 1999. godine, br. K 31/99, u sjednici održanoj 8. svibnja 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. M.Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Varaždinu proglasio je krivim opt. M.Š. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. KZ i primjenom čl. 57. st. 2. d. KZ izrekao joj kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Protiv te presude žali se optužena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženi oslobodi od optužbe.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske razgledao je spis.
Žalba nije osnovana.
Optuženi nije u pravu kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Navodi žalbe optužene svode se na tvrdnju da nema niti jednog dokaza koji bi ukazivao da je upravo optužena počinila djelo za koje se tereti. Provedenim vještačenjem nađenih tragova krvi, na odjeći optužene, nije utvrđeno da su to tragovi krvi oštećenog, a
I Kž 313/00-3
verbalni sukob oštećenog i optužene nije prerastao u fizički obračun. U blizini mjesta događaja, navodi se u žalbi, nalazile su se i druge osobe, pa postoji mogućnost, da je djelo počinio netko drugi. Optužena i dalje živi sa oštećenim i preuzela je svu brigu za oštećenog. Protivno tvrdnjama iz žalbe pravilno sud prvog stupnja poklanja, vjeru iskazu oštećenog koji posve određeno tvrdi, da djelo nitko drugi osim optužene nije imao razloga počiniti, to potvrđuje, prije svega, okolnost da je optuženi, dok je još sjedio leđima okrenut kuhinjskim vratima vidio, prije zadobivenih udaraca, noge optužene koja je ulazila u kuhinju. Nadalje, sa nikim od prisutnih, osim sa optuženom, oštećeni se nije niti verbalno sukobio, pa je isključeno, da bi bilo tko drugi napao i izudarao oštećenog. Osnovano sud nalazi, da su neraščišćeni međusobni imovinski odnosi oštećenog i optužene, kao i neposredni verbalni sukob, razlog počinjenja djela.
Iz iskaza svjedoka V.G. jasno proizlazi da je oštećeni odmah, neposredno nakon događaja rekao prisutnoj A.Š. da ga je optužena motikom "zbila po glavi". Prema nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka oštećeni je zadobio 11 rana na glavi, koje predstavljaju, kako pojedinačno, tako i po svome zbiru tešku tjelesnu povredu opasnu po život, čak i smrtonosnu, a povrede su zadane željeznim krajem motike. Nema dakle nikakove dvojbe da optužena djelo nije počinila. Tvrdnje iz žalbe da zbog fizičke inferiornosti optužena djelo nije mogla izvršiti, treba otkloniti, jer je nedvojbeno da su udarci zadati oštećenom s leđa, dok je sjedio te je izostala svaka mogućnost oštećenog da se obrani.
Pravilno, dakle, sud prvog stupnja sagledavajući subjektivne i objektivne komponente djela, utvrđuje, da s obzirom na lokaciju povreda, glava oštećenog – važan vitalni centar, upotrijebljeno sredstvo (tupi željezni dio motike), intenzitet i brojnost udaraca, je optužena jasno manifestirala svoju volju da ostvari djelo i liši života oštećenog, a život oštećenog spašen je isključivo hitnom liječničkom intervencijom.
Prema tome, nije u pravu optužena kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a navodi žalbe ne dovode niti u sumnju pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica po sudu prvoga stupnja.
Optužena, iako ističe, ne obrazlaže žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, a ovaj sud drugoga stupnja ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 379. ZKP i nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženog.
Optužena se žali zbog odluke suda o kazni, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako smatra da kazna mora biti blaža zbog toga što se optužena i nadalje brine o oštećenom i živi s njim u normalnim odnosima.
Prilikom odmjeravanja kazne, protivno navodima žalbe, sud prvog stupnja je cijenio optuženije kao olakotno, da je djelo ostalo u pokušaju, te da je u vrijeme izvršenja djela optužena bila smanjeno ubrojiva, starije je životne dobi, neosuđivana, dok otegotnih okolnosti sud nije mogao utvrditi. Obzirom na tako utvrđene okolnosti koje su od značaja prilikom odmjeravanja kazne i ovaj sud drugog stupnja smatra da je izrečena kazna primjerena društvenoj opasnosti djela i ličnosti same optužene i to će kazna ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.
I Kž 313/00-3
Zbog svega naprijed navedenog trebalo je temeljem odredbe čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 8. svibnja 2002. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.