Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Revr-130/2013-3 KI-generiert

Supreme Court allows wage arrears claim where employer fault or force majeure caused work stoppage under Labor Law Art. 85.3.

Geschäftsnummer Revr-130/2013-3
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Gutgeheissen (Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia overturned lower court decisions that dismissed wage arrears claims based on a work stoppage caused by war damage. The court held that Article 85 of the Labor Law grants employees pay during interruptions caused by employer fault or force majeure, regardless of who is at fault. Consequently, the case was remanded to the first-instance court to determine the specific amount of wages owed.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 85. st. 3. Zakona o radu; čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku: An employee is entitled to wage replacement during a work stoppage caused by employer fault or force majeure, and lower courts err if they deny this right based on the absence of employer fault.

Schlagwörter

KI-generiert
Labor Law Article 85 Wage Replacement Entitlement Work Stoppage Compensation Force Majeure Liability Employer Fault Standard Supreme Court Review Remand for Recalculation

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 85. st. 3. Zakona o radu
Predmet spora su zahtjevi tužitelja za isplatu naknade plaće za razdoblje navedeno u tužbi za svakog pojedinog tužitelja i to zbog prekida rada za koji oni nisu odgovorni, a koje zahtjeve temelje na odredbi čl. 85. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje: ZR).
čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku

Zitierte Rechtsprechung

KI-generiert
presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-413/06-2 od 8. kolovoza 2006.
presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-413/06-2 od 8. kolovoza 2006.), što predstavlja razlog za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbe čl.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 130/13-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. S. iz Z., drugotužiteljice M. H. iz N., trećetužitelja M. M. iz N. i četvrtotužitelja M. D. iz V., svi zastupani po punomoćniku P. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. d.d., sa sjedištem u V., radi isplate naknade plaća, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1305/10-10 od 19. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-585/04-46 od 27. listopada 2009., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2016.

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1305/10-10 od 19. studenoga 2012. i Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-585/04-46 od 27. listopada 2009. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima parničnog postupka nastalim u povodu sastava revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi prvotužitelja B. S. u iznosu od 83.684,00 kn sa zateznom kamatom, drugotužiteljice M. H. u iznosu od 86.225,45 kn sa zateznom kamatom, trećetužitelja M. M. u iznosu od 82.314,68 kn sa zateznom kamatom, i četvrtotužitelja M. D. u iznosu od 159.774,23 kn sa zateznom kamatom. Također su odbijeni i zahtjevi za naknadom parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP). Predlažu da revizijski sud prihvati reviziju te ukine u cijelosti presudu Županijskog suda u Vukovaru i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje, odnosno istu prihvati na način da preinači pobijanu presudu i prihvati tužbene zahtjeve tužitelja uz naknadu troškova sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Predmet spora su zahtjevi tužitelja za isplatu naknade plaće za razdoblje navedeno u tužbi za svakog pojedinog tužitelja i to zbog prekida rada za koji oni nisu odgovorni, a koje zahtjeve temelje na odredbi čl. 85. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje: ZR).

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelji bili u radnom odnosu kod tuženika u periodu za koji potražuju naknadu plaće;

- da u periodu za koji potražuju plaću tužitelji nisu bili raspoređeni na posao kod tuženika te da za to vrijeme nisu primali naknadu plaće;

- da tuženik nije pozivao tužitelja na rad;

- da su pogoni tuženika u ratu bili srušeni ili teško oštećeni;

- da su tužitelji do 31. prosinca 1997. primali minimalne plaće (do kada su za to u državnom proračunu Republike Hrvatske bila osigurana sredstva);

- da nakon toga tuženik do prestanka radnog odnosa tužiteljima istima nije isplaćivao naknadu plaće.

Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi prvog i drugog stupnja su zaključili da su tužbeni zahtjevi neosnovani te da tužiteljima ne pripada pravo na naknadu plaće po čl. 85. ZR jer do prekida rada nije došlo krivnjom tuženika kao poslodavca nego zbog okolnosti (uništeni proizvodni pogoni tuženika uslijed ratnih razaranja u Domovinskom ratu i nemogućnosti tuženika da iste popravi i organizira proizvodnju) za koje nije odgovoran niti tuženik, a niti tužitelji, te da okolnosti imaju karakter više sile kao izvanrednog i nepredvidivog događaja, a što po ocjeni sudova isključuje odgovornost tuženika.

U izvanrednoj reviziji tužitelji postavljaju sljedeća pravna pitanja:

- Da li radnik sukladno odredbi čl. 85. st. 3. Zakona o radu ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada ukoliko je do prekida rada došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran?

- Da li radnik sukladno odredbi čl. 85. st. 3. Zakona o radu ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada ako je do prekida rada došlo uslijed okolnosti za koje radnik nije odgovoran, neovisno o tome da li je do prekida rada došlo krivnjom poslodavca?

- Da li radniku pripada pravo na naknadu plaće sukladno odredbi čl. 85. st. 3. Zakona o radu ako je do prekida rada došlo zbog razloga za koje nije kriv niti poslodavac niti radnik? Revidenti ističu da o tom pitanju revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (npr. presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-413/06-2 od 8. kolovoza 2006.), što predstavlja razlog za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP.

Pogrešno je pravno shvaćanje sudova prvog i drugog stupnja.

Prema odredbi čl. 85. st. 3. ZR zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje zaposlenik nije odgovoran.

Iz naprijed navedene odredbe slijedi da za vrijeme prekida rada do kojeg nije došlo krivnjom radnika radnik ima pravo na naknadu plaće.

Prekida rada podrazumijeva zastoj u odvijanju procesa rada koji može biti posljedica krivnje poslodavca ili razloga više sile na koje poslodavac ne može utjecati.

S obzirom na to da poslodavac u cijelosti snosi sve rizike poslovanja, dužan je radniku isplatiti naknadu plaće za vrijeme prekida rada zbog kojeg je došlo ili krivnjom poslodavca ili zbog razloga više sile.

Sudovi prvog i drugog stupnja pogrešno tumače odredbu čl. 85. st. 3. ZR kada smatraju da tužiteljima u konkretnom slučaju ne pripada pravo na naknadu plaće, jer je takvo pravno shvaćanje u suprotnosti s izričitom i jasnom odredbom navedenog članka.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu utvrdili visinu naknade plaće zatraženu tužbenim zahtjevima (čl.85. st. 5. ZR), a koja pripada svakom pojedinom tužitelju, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješiti kao u izreci.

Odluka o troškovima parničnog postupka nastalim u povodu sastava revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 13. siječnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.