Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-2635/1995-2 KI-generiert

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to lack of procedural error or material law misapplication.

Geschäftsnummer Rev-2635/1995-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final labor court judgment confirming the termination of his employment. The appellant argued for a procedural violation regarding the composition of the second-instance court and the application of labor law, but the court found no merit in these claims. The court determined that the lower courts correctly assessed the facts, including the existence of a surplus employee program and the proper legal procedures followed before termination.

Legislator-Regeste

KI-generiert

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1.; čl. 386.; čl. 393.: An appeal is inadmissible if the second-instance court did not commit a significant procedural violation or misapply material law, as the appellant failed to prove the appointment of the administrative board member was decisive for the legality of the decision.

Schlagwörter

KI-generiert
labor law termination surplus employee program administrative board composition procedural violation appeal Croatian labor relations second instance court unfounded appeal

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 23. st. 1. Zakona o radnim odnosima
Utvrđeno je, da je tuženik donio Program rješavanja viška radnika kod tuženika u smislu odredbe čl. 23. st. 1. Zakona o radnim odnosima (pročišćeni tekst objavljen u "Narodnim novinama", br.
čl. 24. Zakona o radnim odnosima
čl. 25. Zakona o radnim odnosima
čl. 386. ZPP
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl.
čl. 393. ZPP
ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2635/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložnića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.A. iz Z., ... , koga zastupaju punomoćnici S.M. i P.M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika "U. " Trgovačko poduzeće na veliko i malo, d.d. iz Z., ..., koga zastupa generalni direktor Z.S., radi poništenja rješenja i odluke, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. ožujka 1995. br. Gž 7880/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 1993. br. Pr 1814/92, u sjednici održanoj dana 13. ožujka 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se ništavim rješenje direktora tuženika broj 2957/92 od 15. lipnja 1992.g. i odluka Upravnog odbora tuženika broj 3462/92. od 9. srpnja 1992.g., pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao i omogući mu da radi na radnom mjestu koje odgovara stupnju stručne spreme tužitelja i prima plaću prema radu, mjerilima i kriterijima propisanim u tuženikovim Općim aktima, uz naknadu razlike između primljene minimalne plaće i plaće koju bi primao tužitelj da je radio na poslovima koji odgovaraju stupnju njegove stručne spreme počam od 16. lipnja 1992.g. do izvršenja ove presude sa zakonskim zateznim kamtama od dospijeća do isplate i uz dužnost naknade troška ovog postupka s pripadajućim kamatama, a sve u roku od 15 dana."

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijane presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Pobijanim odlukama tuženika tužitelju je prestao radni odnos kod tuženika nakon što je utvrđen trajni prestanak za potrebom za radom tužitelja.

Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP), jer je ocijenio žalbene navode od odlučnog značenja za donošenje zakonite presude u ovom sporu. Naime, na prigovor tužitelja da o njegovom prigovoru drugostupanjsko tijelo tuženika nije bilo pravilno imenovano, drugostupanjski sud je odgovorio negativno na taj prigovor s obzirom na stanje u spisu.

U reviziji se ponavlja taj prigovor, iako on nije odlučan po ocjeni ovog revizijskog suda s obzirom da tužitelj ne tvrdi da većinom glasova Upravnog odbora tuženika nije donesena drugostupanjska odluka a što je tri člana od ukupno pet, već osporava imenovanje jednog člana u upravni odbor, dok je jedan član bio odsutan.

Utvrđeno je, da je tuženik donio Program rješavanja viška radnika kod tuženika u smislu odredbe čl. 23. st. 1. Zakona o radnim odnosima (pročišćeni tekst objavljen u "Narodnim novinama", br. 25/92) sa opisom radnika za čijim je radom prestala potreba, a među kojima je i tužitelj, da je donošenjem tog programa aktivno sudjelovao sindikat, te da je prije donošenja tog programa postupljeno po odredbama čl. 24. i 25. Zakona o radnim odnosima.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili da su odluke tuženika zakonito donesene, pa su osnovano odbili tužitelja s tužbenim zahtjevom.

Tužitelj u reviziji ni ne tvrdi, da ne bi bio u grupi radnika za čijim je radom prestala potreba te da bi se nalazio u grupi zaštićenih radnika kojima se nebi moglo utvrditi prestanak radnog odnosa.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 13. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.