Court orders partial enforcement of mortgage claim, dismissing expired interest claims while awarding full debt and sale proceeds.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe court ordered the public sale of half of the mortgaged property and the defendant to pay the creditor the agreed debt plus legal interest. While the court found the mortgage valid and the debt enforceable, it dismissed the claim for interest accruing from November 2012 to March 2014 due to the statute of limitations. The decision established that interest claims expire after three years, but the sale of the property remains necessary to satisfy the remaining valid debt.
Legislator-Regeste
KI-generiertČlanak 153 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima; Članak 154 stavak 3 Zakona o parničnom postupku: A secured claim may be subject to settlement without the debtor's consent if the debt is reduced, but interest claims expire after three years and must be dismissed if filed after the expiration period.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
R E P B U B L I K A H R V A T S K A
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Poslovni broj: 11 P-116/17-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Biserki Trstenjak-Opačak, u pravnoj stvari tužitelja C. Č., OIB… iz S. B., Sv.A., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetnici iz Z., protiv tužene M. M., OIB … iz S. B., P., zastupana po punomoćniku A. O., odvjetnici iz S. B., radi ostvarenje prava založnog vjerovnika na namirenje, nakon održane glavne i javne rasprave dana 17.siječnja 2018.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. K., odvjetnice iz Z. i punomoćnika tužene A. O., odvjetnice iz S. B., objavljene 12.veljače 2018.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se javna prodaja ½ dijela nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S. B., zk.ul.br. 4586, k.o.B. V. i to kč.br. 548/1 u naravi livada P. ukupne površine 459 m2 i kč.br. 548/4 u naravi Put P. površine 41 m2, u vlasništvu tužene M. M..
II Tužena M. M. dužna je trpjeti namirenje tražbine tužitelja C. Č. u iznosu od 110.188,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 2.178,05 kn od 21.3.2014.g.
-na iznos od 3.038,15 kn od 21.3.2014.g..,
-na iznos od 3.000,00 kn od 21.3.2014.g.
-na iznos od 3.100,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.850,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.860,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.815,00 kn od 21.3.2014.g.
-na iznos od 2.800,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.760,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.800,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.809,00 kn od 21.3.2014.g.
-na iznos od 2.837,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.834,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.856,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.825,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.865,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.877,00 kn od 21.3.2014.g.,
-na iznos od 2.222,27 kn od 10.4.2014.g.,
-na iznos od 3.112,17 kn od 10.5.2014.g.
-na iznos od 2.008,43 kn od 10.6.2014.g.,
-na iznos od 2.200,00 kn od 10.7.2014.g.
-na iznos od 2.200,00 kn od 13.8.2014.g.,
-na iznos od 2.200,00 kn od 11.9.2014.g.,
-na iznos od 18.234,33 kn od 10.7.2017.g.
-na iznos od 29.907,00 kn od 21.7.2017., pa nadalje prema stopi određenoj sukladno članku 29 Zakona o obveznim odnosima do isplate i to iz cijene postignute prodajom založene nekretnine, a naložene prodaje nekretnine tužena se može osloboditi ako tužitelju isplati navedeni iznos.
III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojem se tuženoj M. M. nalaže da trpi namirenje tražbine i to na ime glavnog duga iznos 1.500,00 kn, te zakonske zatezne kamata koje teku na iznos svakog plaćenog obroka od 10.11.2012. do 20.3.2014., prodajom založene nekretnine.
IV Nalaže se tuženoj M. M. da tužitelju C. Č. naknadi troškove postupka u iznosu 12.500,00 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tužene pokojnim J. M. sklopio ugovor o osnivanju založnog prava-hipoteke na suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zk.ul.br. 4586 k.o. B. V.. Predmetno založno pravo osnovano je radi osiguranja tražbine iz ugovora o zajmu u iznosu 140.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 1.travnja 2013. Tužitelj dalje navodi da je s prednikom tužene 1.veljače 2013. sklopio sudsku nagodbu kojom se obvezao da neće pokretati ovršne i parnične postupke protiv prednika tužene do 31.listopada 2014. Istom nagodbom je utvrđeno da je prednik tužene na ime ugovora o zajmu platio iznos 1.500,00 kn, zbog čega je prvotno potraživanje 140.000,00 kn umanjeno za predmetni plaćeni iznos.
Tužena M. M. je naslijedila predmetne nekretnine na kojima je osnovano založno pravo i to prema rješenju o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik R. M. br. O-788/16 od 18.srpnja 2016. Prilikom vođenja predmetne ostavinske rasprave, nasljednica je obaviještena o postojanju prijave duga spram tužitelja po ugovoru o zajmu. U tužbi se navodi da tužena do podnošenja tužbe nije podmirila dug koji je ostavitelj pokojni J. M. imao prema tužitelju. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se naloži javna prodaja suvlasničkog dijela od ½ nekretnina upisanih u zk.ul.br. 4586 k.o. B. V. a koja se sastoji od kč.br. 548/1 u naravi L. P. površine 459 m2 i kč.br. 548/4 u naravi Put P. površine 41 m2 u vlasništvu tužene M. M.. Također se predlaže da se tuženoj naloži trpljenje namirenja tražbine u iznosu 138.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1.travnja 2013. do isplate i to iz cijene postignute prodajom založene nekretnine, a naložene prodaje nekretnine tužena se može osloboditi ako tužitelju isplati navedeni iznos.
Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio na ročištu od 17.siječnja 2018. kojim se u točki II tužbenog zahtjeva traži da se tuženoj naloži trpjeti namirenje tražbine tužitelja C. Č. u iznosu 111.688,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki plaćeni obrok prema ugovoru o kreditu pa do isplate.
U odgovoru na tužbu tužena je istakla prigovor zastare u odnosu na isplatu zakonskih zateznih kamata jer su zakonske zatezne kamate povremeno potraživanje koje zastarijeva u trogodišnjem roku, a zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Tužena nadalje navodi da predmetna tražbina koja je osigurana založnim pravom proizlazi iz ugovora o kreditu u kojem je tužitelj njezinom pokojnom suprugu bio sudužnik i navodi da je dug u većoj mjeri od strane pokojnog supruga namiren. Nadalje tužena smatra da kao zakonska nasljednica za dugove ostavitelja odgovara samo do vrijednosti naslijeđene imovine, te da je za nepodmireni dio kredita zasnovano založno pravo na suvlasničkom dijelu ostavitelja u predvidivom budućem iznosu, a ne u stvarnom iznosu koji je platio tužitelj. Tužena također navodi da je tužitelju na ročištu 1.2.2013. pokojni suprug isplatio iznos 1.500,00 kn.
U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika R. M. br. O-788/16-6 od 18.srpnja 2016., izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk.ul.br. 4586 k.o. B. V., rješenje Zk-odjela ovog suda br. Z-8964/12, ugovor o osnivanju založnog prava od 24.12.2012., zapisnik o održanoj glavne rasprave od 1.veljače 2013. u postupku koji je vođen pod brojem P-66/13, ugovor o kreditu sklopljen između R.banka A. i J. M. od 18.9.2007., obračun zateznih kamata, izvod iz očevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatim dugu od 7.2.2017. i specifikacije izvršenih osnova za plaćanje od 18.10.2017., potvrde R.banka o transakcijama (list 43 i 47-53 spisa), obavijest o mirovinskim primanjima (list 44-46 i 54 spisa), saslušani su tužitelj i tužena kao stranke u svrhu dokazivanja.
Tužitelj je podnio hipotekarnu tužbu radi namirenja novčanog iznosa 111.688,40 kn (kako je postavljen konačni tužbeni zahtjev) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos svakog pojedinog plaćenog obroka po ugovoru o kreditu pa do isplate tj. od 10.11.2012. pa nadalje.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk.ul.br. 4586 k.o. B. V. utvrđeno je da je u tom zk.ulošku uknjiženo založno pravo hipoteka temeljem ugovora o osnivanju založnog prava od 24.prosinca 2012., za glavni dug 140.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1.4.2013. pa do isplate, a za korist C. Č., ovdje tužitelja. Uvidom u ugovor o osnivanju založnog prava-hipoteke od 24.12.2012. utvrđeno je da se ovim zalogom osigurava naplata potraživanja hipotekarnog vjerovnika C. Č. iz ugovora o zajmu i to u najvišem iznosu vrijednosti glavnice 140.000,00 kn.
Na osnovu iskaza tužitelja i tužene nesporno je utvrđeno da predmetna tražbina koja je osigurana zalogom u iznosu 140.000,00 kn ne proizlazi iz ugovora o zajmu već iz ugovora o kreditu koji je pravni prednik tužene sklopio s R.bankom, a u kojem je tužitelj sudužnik. Između stranaka dakle nije sporna činjenica da se radi o dugovanju po osnovu kredita. Također su stranke bile suglasne da se u ovom postupku utvrdi stvarna visina dugovanja, dakle iznos koji je tužitelj otplatio po osnovi ugovora o kreditu. Tužitelj je u spis priložio specifikacije plaćanja kao dokaz o visini plaćenih obroka na ime duga po kreditu. Prema navedenoj specifikaciji proizlazi da je tužitelj po tom osnovu platio ukupno iznos 111.688,40 kn.
Budući da tužena nije osporila da je tužitelj platio na ime otplate predmetnog kredita iznose koji su u specifikacijama plaćanja navedeni nije od značaja njezin prigovor da je njezin suprug dug po ugovoru o kreditu podmirio u znatnom dijelu. Također je neosnovan i za ovaj postupak potpuno irelevantan, prigovor tužene da ona kao nasljednica odgovara samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, jer se tužbenim zahtjevom ne traži od tužene plaćanje tražbine već se traži da se kao držalac zaloga obveže na trpljenje da založni vjerovnik (tužitelj) svoju dospjelu tražbinu namiri prodajom založene nekretnine.
Zalogom je osiguran najviši iznos koji može nastati kao tražbina iz ugovora o kreditu a što je i dopušteno člankom 301 stavak 1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06 u daljnjem tekstu ZV). Stranke su bile suglasne da se utvrdi stvarni iznos tražbine te da se tako utvrđeni iznos namiruje iz zaloga. Odredbom članka 301 stavak 5 ZV, propisano je da založno pravo osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene tražbine kao cjeline, pa se opterećenje zaloga ne smanjuje sa smanjenjem tražbine, ako nije što drugo zakonom određeno. Dakle prema navedenoj odredbi opterećenje zaloga se ne smanjuje sa smanjenjem tražbine pa je tužitelj hipotekarnom tužbom ovlašten zahtijevati namirenje cijele tražbine koja je osigurana zalogom. Međutim, kako su stranke u ovom postupku bile suglasne da sud utvrdi stvarni iznos tražbine te da se tako utvrđeni iznos namiri iz vrijednosti zaloga, sud je prihvatio ovaj prijedlog stranaka, jer nije utvrđeno da bi to bilo protivno zakonskim odredbama niti naravi hipoteke.
Kako je već navedeno između stranaka nije bilo sporno da je prema specifikacijama uplata tužitelj platio na ime glavnog duga ukupan iznos 111.688,40 kn. Također nije sporno da je prednik tužene tužitelju platio 1.500,00 kn 20.studenog 2012. pa stoga glavni dug iznosi 110.188,40 kn a koji iznos glavnog duga je i u točki II izreke ove presude naveden da je tužena dužna trpjeti namirenje.
Tužitelj ostvaruje pravo da osim glavnice iz vrijednosti zaloga namiruje i sporedne tražbine i to kamate, jer je to pravo upisano u zemljišnim knjigama.
Tužena je u odnosu na kamate istakla prigovor zastare.
Prema odredbi članka 222 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 78/15 dalje ZOO) kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.
Ovo pravilo vrijedi samo za glavno potraživanje, a zastarjela potraživanje kamata i drugih povremenih potraživanja ne mogu se namiriti iz svote dobivene prodajom zaloga, odnosno prodajom stvari pod hipotekom upisanom u javne knjige, čak ni onda ako bi se ona mogla namiriti iz postignute svote (članak 222 stavak 2 ZOO). Založno pravo dakle ne pokriva kamate i druga povremena davanja kad protekne vrijeme njihove zastare. Potraživanje s osnova kamata je sporedno potraživanje koje zastarijeva u roku od 3 godine a sukladno članku 226 stavak 1 ZOO pa se prema tome prodajom predmetne nekretnine na koju je uknjižena hipoteka mogu namiriti kamate dospjele nakon 20.3.2014. budući je tužba podnesena 21.3.2017. kada je prekinut tijek roka zastare.
Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da je sklapanjem nagodbe u predmetu ovog suda br. P-66/13 (list 12 spisa) prekinut tijek zastare, budući se tužitelj obvezao da neće pokretati postupke do 31.10.2014. a radi naplate tražbine osigurane hipotekom.
Prema odredbi članka 240 stavak 1 ZOO propisano je da se zastara prekida kada dužnik prizna dug, dok je člankom 241 ZOO je propisano kojom radnjom vjerovnika se prekida zastara a to su radnje podnošenja tužbe sudu ili drugim nadležnim tijelima radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema tome, obveza koju je tužitelj preuzeo da neće pokretati postupke do 31.listopada 2014. nema značaj radnji poduzetih s ciljem namirenja tražbine pa i nije od utjecaja na prekid zastare. Također, priznanje duga prednika tužene, a koje priznanje je sadržano u sudskoj nagodbi, nije od utjecaja na prekid zastare jer je to priznanje duga učinjeno prije ugovorenog tijeka zakonskih zateznih kamata. Prema ugovoru o osnivanju založenog prava ugovorena je kamata na glavni dug koja teče od 1.4.2013. dok je sudskom nagodbom obveza ugovorena na način da je definirana tražbina tužitelja C. Č. koja se odnosi na preostali dug po ugovoru o kreditu od 18.rujna 2007. kod R.banka A. d.d. Z., a koja bi se odnosila na sve plaćene obroke po navedenom ugovoru sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja svakog obroka do isplate. Ovom sudskom nagodbom nije promijenjena pravna osnova iz koje proizlazi tražbina i tražbina koja je nagodbom definirana je smanjena u odnosu na tražbinu za koju je zasnovana hipoteka, a to je iznos 140.000,00 kn, stoga za valjanost te nagodbe nije potrebna suglasnost tužene da bi se pravni učinak odnosio i na nju. Tražbina koja je osigurana zalogom može biti predmetom nagodbe a kako to proizlazi iz odredbe članka 153 stavak 1 ZOO. Kako je već navedeno tužitelj i prednik tužene nagodbom su ugovorili i tijek zakonskih zateznih kamata koja teče na svaki plaćeni obrok po ugovoru o kreditu od dana plaćanja pa do isplate. Prema specifikaciji prvi obrok je plaćen 10.12.2012. a ostali kako je to na zapisniku s ročišta od 17.siječnja 2018. specificirano. Budući kamate, kao povremeno potraživanje zastarijevaju u roku od 3 godine, proizlazi da je za sve kamate koje dospijevaju do 21.3.2014. nastupila zastara jer je tužba sudu podnesena 21.3.2017. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154 stavak 3 Zakona o parničnom postupku.
Tužbeni zahtjev tužitelja sastoji se od nenovčanog dijela (točka I tužbenog zahtjeva) i novčanog kojim se traži da je tužena dužna trpjeti namirenje novčanog iznosa 111,688,40 kn. Tužena je osporavala pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na pravni osnov tužitelj je u cijelosti uspio, a što se tiče visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u omjeru od 98%, a u odnosu na tužbeni zahtjev koji je postavljen u tužbi sa 80%. Obzirom na ovako utvrđen uspjeh, ocjena je suda da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva pa je tužena u obvezi tužitelju naknaditi cjelokupne troškove postupka. Također se napominje da u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi.
Troškovi postupka su obračunati prema VPS u iznosu 111.688,40 kn tj. u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, te uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12) i priloženom popisu troškova. Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištima od 10.10.2017., 16.11.2017. i 17.1.2018.g. u iznosu 2.500,00 kn za svako (tbr. 9 toč. 1 OT), sastav podnesaka od 16.11.2017. i 22.12.2017. u iznosu 2.500,00 kn za svaki (tbr. 8 toč. 1 OT) ili ukupno 12.500,00 kn.
Tužitelju nije priznat trošak nagrade za jedan sat u iznosu 500,00 kn. U popisu troškova nije posebno specificirano na što se to odnosi ali proizlazi da se potražuje nagrada za utrošeno vrijeme trajanja rasprave od 16.11.2017. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za zastupanje na ročištu ne određuje se nagrada prema utrošenom satu već sukladno odredbi tbr. 9, stoga tužitelju ne pripada nagrada za jedan sat u iznosu 500,00 kn. Tužitelju nije priznat ni trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer je tužitelj temeljem članka 16 stavak 5 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen plaćanja sudske pristojbe.
U Slavonskom Brodu,12.veljače 2018.
Sudac
Biserka Trstenjak-Opačak v.r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu i to u 3 primjerka.
O tome obavijest:
1.Odvjetnik M. K., Z.
2.Odvjetnik A. O., S.B.