Croatian Supreme Court dismisses appeal on tort damages, upholding full liability and non-material compensation amounts.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment awarding damages for personal injury. The defendant argued for shared liability due to the plaintiff's provocation and excessive non-material compensation, but the court found no procedural violation regarding witness testimony. The court ruled that the first-instance court correctly assessed damages based on the plaintiff's suffering and the defendant's sole liability, rejecting the defendant's claims as unfounded.
Legislator-Regeste
KI-generiertZakon o parničnom postupku čl. 8.; Zakon o obveznim odnosima čl. 200.: The court is not bound to hear every proposed witness if the factual situation is sufficiently clarified by other evidence, and non-material damages must reflect the actual suffering caused by the tort.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 871/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.B. iz V., . ., koga zastupa punomoćnik B.P., odvjetnik iz N., protiv tuženika A.J. iz V., . ... . . ., koga zastupa punomoćnik P.S., odvjetnik iz K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 29. rujna 1992.g. br. Gž 5839/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 4. svibnja 1992.g. br. P 159/91, u dosuđujućem dijelu, u sjednici održanoj dana 27. travnja 1994.g.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te mu je dosudio za naknadu nematerijalne štete iznos od 746.000 HRD sa zakonskom kamatom i parnični trošak u iznosu od 86.330 HRD, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 194.000 HRD odbio. Žalbu tuženika izjavljenu protiv dosuđujućeg dijela presude suda prvoga stupnja, odbio je drugostupanjski sud.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Dosuđeni iznosi naknade štete predstavljaju naknadu za:
- pretrpljene fizičke boli tužitelju - 556.000 HRD,
- pretrpljeni strah - 90.000 HRD,
- i naruženje - 100.000 HRD.
Štetu je tužitelju učinio tuženik, kada mu je, prišavši mu s leđa, udarcem noge u desnu ruku zadao prijelom nadlaktice i teško ga povrijedio.
Prigovor tuženika - koji sudovi nisu prihvatili, jeste da je trebalo podijeliti odgovornost za štetu, jer da je tužitelj izazvao napad na sebe, budući je tuženik branio svoga bratića (koga je tužitelj napao) i da su previsoko dosuđeni iznosi naknade nematerijalne štete, posebno u dijelu koji se odnosi na boli i naknadu za pretrpljeni strah.
Neosnovano u reviziji ističe tuženik, da su sudovi ostvarili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku (povreda načela saslušanja stranaka) jer nisu saslušali svjedoke koje je on predložio, a na okolnost kritičnog događaja i podijeljene odgovornosti stranaka. Ta se - citirana - povreda odnosi na postupanje suda u odnosu na nemogućnost stranke da raspravlja pred sudom, što ovdje nije slučaj (prvostupanjski sud je saslušao stranke).
Sudovi su odbili saslušati svjedoke, predložene po tuženiku, jer su relevantne činjenice utvrdili saslušanjem stranaka i drugih svjedoka - očevidaca, te pregledom krivičnog predmeta u kojem je tuženik pravomoćno suđen zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede nanijete tužitelju (sporni događaj), a sud je po odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP) odlučio prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane, na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka i nije obvezan provesti svaki predloženi dokaz po strankama, ako je u provedenom postupku ocijenio da je činjenično stanje - u pogledu isključive odgovornosti za štetu tuženika - dovoljno razjašnjeno.
Nije dakle, ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident, a također nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na visinu dosuđene naknade nematerijalne štete za sva tri vida iste. Okolnost da je - kako tvrdi revident - ubrzo nakon štetnog događaja tužitelj igrao nogomet, nije od relevantnog značaja za dosuđene iznose štete, jer nije bila u pitanju naknada za smanjenje životnih aktivnosti nego samo za pretrpljene bolove, strah i naruženje, izazvane zadobivenom teškom tjelesnom povredom.
I po ocjeni ovoga suda dosuđeni iznosi naknade štete su primjereni i u skladu s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, pa je zbog svega navedenoga trebalo reviziju odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci po čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 27. travnja 1994.g.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.