Supreme Court dismisses appeals confirming a lower court's finding of unreasonable delay in enforcement proceedings.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by both parties against a second-instance decision regarding enforcement proceedings. The lower court found that a seven-year delay in completing enforcement actions violated the applicant's right to a trial within a reasonable time under the Constitution. The Supreme Court upheld this finding, rejecting the respondent's argument that the court lacked a legal mechanism to proceed after notifying the bank, and also rejected the applicant's request for higher damages due to the low value of the disputed claim.
Legislator-Regeste
KI-generiertArticle 29(1) of the Constitution of the Republic of Croatia; Article 353(1)(3) of the Civil Procedure Act; Article 380(2) of the Civil Procedure Act: A prolonged failure of a court to complete enforcement proceedings constitutes a violation of the right to a trial within a reasonable time, and damages for such violation are calibrated to the value of the disputed claim to prevent abuse of rights.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertZitierte Rechtsprechung
KI-generiertVolltext
Broj: II Gžzp 145/10-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đure Sesse, kao predsjednika vijeća, te članova vijeća Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, u pravnoj stvari predlagatelja D. D. iz N. P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi stranaka protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gžzp-449/09 od 1. veljače 2010., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2010.,
r i j e š i o j e:
Žalbe stranaka odbiju se kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gžzp-449/09 od 1. veljače 2010.
Obrazloženje
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gžzp-449/09 od 1. veljače 2010. prihvaćena je žalba predlagatelja kao osnovana i preinačeno rješenje Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gzp-9/09 od 10. lipnja 2009. te je Općinskom sudu u Koprivnici naloženo dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Ovr- 1505/01 u roku od 6 mjeseci, računajući od dana dostave tog rješenja (točka I. izreke), predlagatelju D. D. određena je primjerena naknada u iznosu od 500,00 kuna (točka II. izreke), dok je pod točkom III. izreke protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Protiv tog rješenja protustranka je podnijela žalbu zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08., dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“ broj 73/91.). Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti zahtjev predlagatelja.
Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom II. izreke predlagatelj je 22. veljače 2010. podnio ustavnu tužbu koja se, temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
II Gžzp 145/10-3
sudovima („Narodne novine“ broj 153/09, dalje: ZS) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10). Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda.
Žalbe nisu osnovane.
Ispitujući drugostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je žalbu predlagatelja kao osnovanu i preinačio rješenje Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gzp-9/09, kojim je taj sud – kao sud prvog stupnja – odbio zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku glede predmeta Općinskog suda u Koprivnici posl. br. Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju drugostupanjsku odluku temelji na činjenici da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 28. ZS-a, odbivši zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Prvostupanjski sud je naime utvrdio da je Općinski sudu u Koprivnici u predmetu posl. br. Ovr-1505/01 postupao u svemu sukladno zakonu, u razumnom roku, da nije odgovoran što ovrha nije provedena jer da je dostavom pravomoćnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-1505/01 od 13. srpnja 2001. Podravskoj banci d.d., radi provođenja ovrhe na računu ovršenika (ovdje predlagatelja), prvostupanjski sudu u odnosu na predlagatelja završio ovršni postupak, zbog čega smatra da se u predmetnoj situaciji ne može govoriti o povredi predlagateljeva prava na suđenje u razumnom roku.
Suprotno ovakvom zaključku, drugostupanjski sud je ocijenio da bez obzira na činjenicu što sud ne odgovara za namirenje ovrhovoditelja, odgovara za pravilno i zakonito provođenje postupovnih radnji te da u konkretnom slučaju nadležni sud nije donio odgovarajuću odluku o dovršetku ovrhe u smislu odredbe članka 68. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96. i 29/99., dalje: OZ), zbog čega je stajalište suda o dovršetku predmetnog ovršnog postupka pogrešno odnosno zbog čega se ne može isključiti odgovornost suda i za daljnji tijek ovršnog postupka.
S obzirom na utvrđeno trajanje postupka ovrhe u pravno relevantnom razdoblju (sedam godina, 11 mjeseci i šest dana), koje unatoč doprinosu predlagatelja, nedvojbeno predstavlja povredu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01. - pročišćeni tekst broj 55/01.), drugostupanjski sud je prvostupanjsko rješenje preinačio, odredivši pritom i primjerenu naknadu predlagatelju u iznosu od 500,00 kuna, uzimajući pri tome u obzir činjenicu da nije riječ o predmetu koji je od egzistencijalnog značaja za predlagatelja (visinom obveze koju je kao ovršenik dužan podmiriti).
Drugostupanjsko rješenje protustranka pobija, navodeći u bitnom kako je zahtjev predlagatelja valjalo odbiti jer sud nakon što je rješenje o ovrsi dostavio banci, radi
II Gžzp 145/10-3
provođenja ovrhe na računu ovršenika (ovdje predlagatelja), nije imao zakonom predviđeni mehanizam za poduzimanje daljnjih radnji.
Nasuprot tome predlagatelj smatra da je riječ o preniskoj naknadi za trajanje postupka u razdoblju od sedam godina, 11 mjeseci i šest dana, osobito ako se ima na umu da je riječ o postupku za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju.
Suprotno žalbenim navodima stranaka, ovo vijeće ocjenjuje kako je odluka suda drugog stupnja u cijelosti pravilna i zakonita.
Naime, i prema mišljenju ovog vijeća, a suprotno žalbenim navodima protustranke, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je u konkretnom slučaju utvrdio povredu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, a imajući pri tome u vidu duljinu trajanja predmetnog ovršnog postupka koji do dana donošenja pobijane prvostupanjske odluke nije dovršen.
U odnosu na žalbene navode predlagatelja, istom je za ukazati kako bi dosuđivanje veće naknade u predmetnom slučaju bilo u izravnoj suprotnosti sa svrhom i naravi samog instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da u konkretnoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora iznosi svega 220,00 kuna. Slijedom izloženog, ni značaj prava koje se u konkretnom slučaju štiti ne opravdava dosuđivanje veće naknade za utvrđenu povredu prava na suđenje u razumnom roku. Zaključno valja ukazati kako bi suprotna praksa, kakvu zagovara predlagatelj, otvorila mogućnost zloporabe rečenog prava, što bi također bilo u izravnoj opreci s ciljem ovog instituta.
Stoga je valjalo, temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a, odbiti žalbe stranaka kao neosnovane te potvrditi drugostupanjsku odluku.
U Zagrebu, 14. lipnja 2010.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.