Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Gž-300/2018-2 KI-generiert

Court partially dismissed appeal, confirming damages but reducing legal fees due to procedural arguments.

Geschäftsnummer Gž-300/2018-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Teilweise gutgeheissen (Partially Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Court of County Zadar partially dismissed the insurance company's appeal against the first-instance judgment. The court confirmed the awarded damages based on the expert's calculation of lost wages but reduced the legal fees by rejecting the claim for a specific document submission. The decision relied on the principle that procedural efficiency requires only necessary submissions, as the plaintiff had already had the opportunity to respond to the defendant's arguments at a prior hearing.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 368. st. 1. ZPP; čl. 373. toč. 3. ZPP: The appellate court may partially reject an appeal as unfounded and partially modify the first-instance judgment when the lower court correctly applied substantive law regarding damages but erred in assessing procedural costs due to unnecessary submissions.

Schlagwörter

KI-generiert
appeal procedure legal fees assessment procedural necessity lost wages damages partial dismissal court costs evidence submission

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž 300/18-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja R. C. iz D., OIB …, zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & P. u R., protiv tuženice C. o. d.d. Z., M. 22, OIB …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. Z.-J. i A. J. u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-431/15 od 16. siječnja 2018., dana 11. ožujka 2019.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženice C. o. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-431/15 od 16. siječnja 2018. u dijelu pod toč. 1. izreke preko dosuđenog iznosa od 3.216,43 kn pa do iznosa od 16.909,91 kn, odnosno za iznos od 13.693,48 kn zajedno sa zakonskim zateznim te u dijelu pod toč. 3. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju R. C. parnični trošak u iznosu od 22.582,50 kn, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-431/15 od 16. siječnja 2018. u dijelu pod toč. 3. izreke kojim je naloženo tuženici C. o. d.d. naknaditi tužitelju R. C. parnični trošak preko iznosa od 22.582,50 kn pa do iznosa od 22.895,00 kn, odnosno za iznos od 312,50 kn, u roku od 15 dana, tako da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d., OIB …, da isplati tužitelju R. C., OIB …, iznos od 16.909,91 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja do 31. srpnja 2015. teče u visini od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 1.281,49 kn počam od 10.04.2014. pa do isplate,

- 1.246,25 kn počam od 10.05.2014. pa do isplate,

- 1.273,53 kn počam od 10.06.2014. pa do isplate,

- 1.248,48 kn počam od 10.07.2014. pa do isplate,

- 1.199,35 kn počam od 10.08.2014. pa do isplate,

- 1.313,89 kn počam od 10.09.2014. pa do isplate,

- 1.350,87 kn počam od 10.10.2014. pa do isplate,

- 1.229,10 kn počam od 10.11.2014. pa do isplate,

- 1.080,54 kn počam od 10.12.2014. pa do isplate,

- 1.255,23 kn počam od 10.01.2015. pa do isplate,

- 1.076,32 kn počam od 10.02.2015. pa do isplate,

- 1.007,87 kn počam od 10.03.2015. pa do isplate,

- 1.173,50 kn počam od 10.04.2015. pa do isplate,

- 1.173,49 kn počam od 10.05.2015. pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

2.Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do ukupnog iznosa od 17.448,59 kn odnosno sa iznosom od 538,68 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovanim.

3.Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 22.895,00 kn u roku od 15 dana. "

Protiv citirane presude u dijelu pod toč.

1. izreke preko iznosa od 3.216,43 kn te u dijelu pod toč.

3. izreke žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tužitelja naknaditi tuženici parnični trošak zajedno sa troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe da je donošenjem presude u pobijanom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč.

11. Zakona o parničnom postupku, budući da ista sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je u odlučivanju o visini pripadajuće naknade s osnova izgubljene zarade prihvatio izračun iz varijante broj II nalaza i mišljenja vještaka koji je znatno povoljniji za tužitelja, a koji nema objektivnog uporišta u provedenim dokazima. Sud prvog stupnja je dao vještaku jasnu i određenu zadaću – obračunati izgubljenu zaradu uzimajući u obzir plaću i naknadu za bolovanje koju je tužitelj primao u navedenom periodu i plaću koju bi primao da nije bilo štetnog događaja, s tim da utvrdi prosjek šest mjesečnih plaća koje je tužitelj ostvarivao prije štetnog događaja.

Već iz tog razloga vještak nije smio na svoju ruku vršiti izračune mimo zadane zadaće te je svojim vještačenjem prekoračio granicu svog zadatka i upustio se u pravnu ocjenu osnovanosti zahtjeva, što je nedopustivo. Da je varijanta II neutemeljena i neprihvatljiva govori činjenica da je isti vještak u svom nalazu u drugom predmetu koji se vodi između istih stranaka u kojem je obračunavao izgubljenu zaradu za razdoblje od svibnja 2015 do lipnja 2016. kao polaznu osnovicu za komparaciju uzeo plaću tužitelja ostvarenu u veljači 2014. u iznosu od 4.104,99 kn, a u predmetnom nalazu tu istu osnovicu obračunava na drugi način i dobiva različite iznose, koji su "slučajno" još veći i idu u prilog tužitelju.

Već to jasno ukazuje da je takav način obračuna potpuno pogrešan, proizvoljan, neujednačen te da je i sam vještak nedosljedan. Na navedene primjedbe tuženice ni vještak ni sud prvog stupnja se nisu očitovali niti je sud prvog stupnja u donošenju odluke iste obrazložio. Smatra da je sud prvog stupnja odluku trebao donijeti isključivo temeljem podataka utvrđenih u varijanti I nalaza i mišljenja vještaka, dopunjenoj 30. listopada 2014., dakle, dosuditi tužitelju ukupan iznos od 3.216,43 kn. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka, jer je tužitelju neosnovano dosuđen trošak brojnih podnesaka koji nisu bili nužni za vođenje postupka poput podneska od 18. studenoga 2016., kao i trošak pristupa na sva ročišta u punom iznosu, iako se na više ročišta raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista može ispitati.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica na ime naknade štete isplati iznos od 13.693,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose počev od 10. travnja 2014. pa nadalje, kako je to navedeno pod toč.1. izreke pobijane presude, a koja šteta mu je nastala 23. svibnja 2010. u prometnoj nezgodi koju je skrivila osiguranica tuženice, zbog koje štete je, odnosno težine zadobivenih ozljeda premješten na radno mjesto za koje je predviđena niža plaća od one koju je primao ranije, koja šteta se ogleda u razlici između plaće koju bi primao da nije bilo nezgode i one koju prima, jer više nije zdravstveno sposoban obavljati poslove koje je obavljao prije nezgode.

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocjenjujući da nije sporna pasivna legitimacija tuženice, kao ni odgovornost njezine osiguranice za nastanak štetnog događaja od 23. svibnja 2010. u kojem je tužitelj doživio teške tjelesne ozljede, zbog kojih je utvrđena njegova profesionalna nesposobnost za rad te mu je otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto s nižom plaćom, koji je tužitelj prihvatio, te prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinje financijske struke B. M. dan u varijanti II njezinog nalaza smatrajući da je ta varijanta ispravnija, utvrdio da je tuženica dužna naknaditi tužitelju iznos od 16.909,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je to tužitelju dosuđeno pod toč. 1. presude, sukladno čl. 1069. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO).

Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, s tim da se prema stavku 3. istoga članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posljednjim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

U konkretnom slučaju izmakla korist tužitelja kao oštećenika ogleda se u činjenici da je zbog ozljeda koje je pretrpio u predmetnoj prometnoj nezgodi, a za koju je nesporno odgovorna osiguranica tuženice, kod tužitelja utvrđena profesionalna nesposobnost za rad na poslovima na kojima je do tada radio, zbog čega mu je ponuđeno sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima koje je tužitelj prihvatio, a radi se o radnom mjestu naplatničara s plaćom po obračunskom koeficijentu 1,45, dakle, nižem od onog na ranijem radnom mjestu (za koje je predviđen koeficijent 2,20), slijedom čega tužitelj trpi štetu u razlici između plaće koju bi primao na radnom mjestu za koje je predviđen koeficijent 2,20 i one koju prima na radnom mjestu po obračunskom koeficijentu 1,45.

Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, i pored činjenice što je u rješenju kojim je odredio financijsko vještačenje po vještakinji financijske struke B. M. ovoj dao nalog da pri izradi izračuna izgubljene zarade za izgubljeni period utvrdi prosjek šestomjesečnih plaća koje je tužitelj primio kod poslodavca prije štetnog događaja i sukladno tome napravi izračun izgubljene zarade, konačno prihvatio varijantu II izračuna vještakinje, budući da je u toj varijanti obračun razlike plaće izračunat po koeficijentu za radno mjesto koje je tužitelj obavljao prije štetnog događaja i u koji obračun su uključeni svi ostali parametri po kojima bi tužitelju bila obračunata i isplaćena plaća u tom periodu (dodatak na staž, porezne olakšice, povećanje vrijednosti osnovnog sata), a što je sve izostalo u varijanti I nalaza i mišljenja, koji je izrađen na temelju prosjeka šestomjesečnih plaća koje je tužitelj ostvario šest mjeseci prije štetnog događaja.

Naime, upravo je obračun prikazan u varijanti II nalaza i mišljenja vještakinje izvršen sukladno pravilima struke i sukladno propisima koji su na snazi, a koji reguliraju obračun plaće i poreznih olakšica, sukladno kojima se vrši obračun plaće zaposlenika i isti obračun prikazuje stvarnu štetu koja je nastala tužitelju radnjom osiguranice tuženice u vidu izgubljene zarade.

U odnosu na žalbene navode tuženice kojima ukazuje da je u drugom predmetu koji se između istih stranaka vodi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama radi izgubljene zarade, ali u drugom razdoblju, ista vještakinja kao polaznu osnovicu uzela plaću tužitelja koju bi ostvario u veljači 2014. u iznosu od 4.104,99 kn, a u predmetnom nalazu tu istu osnovicu obračunava na drugi način i dobiva različite iznose koji su veći, za odgovoriti je da je uvidom u izračun iz tog predmeta, koji je tuženica priložila u spis, razvidno da je u varijanti II tog nalaza za obračun uzeta neto plaća koja bi bila isplaćena prema obračunu za drugi mjesec 2014. i sukladno toj plaći obračunata razlika u odnosu na plaću koju je tužitelj primio, dok se u varijanti II predmetnog nalaza i mišljenja kao prvi mjesec obračuna uzima ožujak 2014. pa nadalje pojedinačno po mjesecima.

Stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja kao pod toč. 1. izreke pri tome dosuđujući tužitelju i zakonske zatezne kamate na pojedine iznose po čl. 29. st.1. ZOO. Neosnovano tuženica u žalbi osporava dosuđeni trošak tužitelju za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika u punom iznosu na ročištima od 2. svibnja 2016. i 12. rujna 2016., budući da se na istima raspravljalo o glavnoj stvari izlaganjem tužbe i odgovora na tužbu te predlaganje dokaza, dok osnovano ukazuje da podnesak od 18. studenoga 2016. nije bio nužan za raspravljanje, budući da se istim tužitelj očituje na navode tuženice iznesene na ročištu od 9. studenoga 2016., na kojem ročištu se raspravljalo o glavnoj stvari i na kojem se imao priliku očitovati na navode tuženice.

Stoga je od ukupno dosuđenog iznosa tužitelju na ime parničnog troška valjalo odbiti trošak priznat za sastav podneska od 18. studenoga 2016. (25 bodova s priznatim PDV), odnosno iznos od 312,50 kn te tužitelju priznati parnični trošak u ukupnom iznosu od 22.582,50 kn.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti djelomično žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. 1. izreke te u dijelu pod toč. 3. izreke za iznos od 22.582,50 kn, a temeljem čl. 373. toč. 3. istoga Zakona djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. 3. izreke te u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe, budući da je sa podnesenom žalbom uspjela samo u pogledu troškova postupka, dakle, u dijelu koji se odnosi na sporedni zahtjev, a ne i na glavnu stvar.

U nepobijanom dijelu pod toč. 1. izreke za iznos od 3.216,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama te u dijelu pod toč. 2. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

U Zadru 11. ožujka 2019.

Sutkinja

Katija Hrabrov