Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
I Kž-940/2010-6 KI-generiert

Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing prison terms for flag removal from a war memorial. The court rejected the defense's claim of insufficient evidence against one defendant. The court upheld the conviction but adjusted sentences based on statutory guidelines. The court rejected the argument for juvenile sentencing due to the defendant's age and circumstances. The court found the evidence sufficient to establish joint criminal responsibility. The court determined the original sentence was appropriate for the crime committed. The court applied the principle of proportionality in sentencing adjustments. The court confirmed the validity of the conditional sentence with a three-year probation period.

Geschäftsnummer I Kž-940/2010-6
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Teilweise gutgeheissen (Partially Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia partially accepted the appeal regarding the criminal penalty, reducing the prison terms for the defendants involved in removing a flag from a war memorial. While the court rejected the appeal by defendant J.O. as unfounded due to sufficient evidence of joint participation, it accepted the appeal by defendant P.N. to lower his sentence from seven to four months. The court ruled that juvenile sentencing measures were inappropriate given the specific circumstances and the defendant's age, while affirming the validity of the conditional sentence with a three-year probation period.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 151. KZ; čl. 60. st. 2. toč. c) KZ; čl. 67. KZ; čl. 382. ZKP; čl. 390. st. 1. ZKP; čl. 387. ZKP: In cases of joint criminal offense, the Supreme Court may reduce the combined prison term upon appeal if the first-instance sentence exceeds statutory guidelines, while rejecting arguments for juvenile sentencing when the defendant's age and circumstances do not justify it.

Schlagwörter

KI-generiert
joint criminal offense conditional sentence probation period prison term reduction juvenile sentencing evidence sufficiency proportionality principle

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 151. KZ
i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 151. KZ, odlučujući o žalbama opt.
čl. 60. st. 2. toč. c) KZ
a) KZ u trajanju dva mjeseca za svako djelo, te im se za ta djela, primjenom čl. 60. st. 2. toč. c) KZ, izriče jedinstvena kazna zatvora, opt.
čl. 67. KZ
u trajanju tri mjeseca i na temelju čl. 67. KZ primjenjuje se uvjetna osuda tako da se izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora odgađa na vrijeme od tri godine pod uvjetom da opt.
čl. 382. ZKP
i odluku o kaznenoj sankciji u smislu čl. 382. ZKP za opt.
čl. 390. st. 1. ZKP
čl. 387. ZKP
i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 940/10-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. N. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 151. KZ, odlučujući o žalbama opt. P. N. i opt. J. O., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 13 rujna 2010. broj K-29/10, u sjednici održanoj dana 26. svibnja 2011., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. P. N., a u povodu njegove žalbe i u odnosu na opt. I. N., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji u odnosu na ove optuženike, na način da se opt. P. N. i opt. I. N., za kaznena djela iz čl. 151. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07; u nastavku: KZ) za koje su pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude proglašeni krivima, na temelju tog propisa utvrđuju kazne zatvora opt. P. N. za svako djelo u trajanju tri mjeseca, a opt. I. N. uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. a) KZ u trajanju dva mjeseca za svako djelo, te im se za ta djela, primjenom čl. 60. st. 2. toč. c) KZ, izriče jedinstvena kazna zatvora, opt. P. N. u trajanju četiri mjeseca, a opt. I. N. u trajanju tri mjeseca i na temelju čl. 67. KZ primjenjuje se uvjetna osuda tako da se izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora odgađa na vrijeme od tri godine pod uvjetom da opt. P. N. i opt. I. N. u tom roku ne počine novo kazneno djelo.

čl. 63. st. 1. KZ, u slučaju opoziva uvjetne osude, opt. P. N. i opt. I. N. se u Na temelju

izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 25. lipnja 2009. do 31. kolovoza 2009..

II. U ostalom dijelu žalba opt. P. N. i u cijelosti žalba opt. J. O. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašeni su krivima opt. P. N. i opt. I. N. zbog dva kaznena djela iz čl. 151. KZ, te opt. J. O. zbog jednog kaznenog djela

I Kž 940/10-6

iz čl. 151. KZ. Prethodno su utvrđene pojedinačne kazne zatvora, opt. P. N. za kazneno djelo pod toč.1. izreke u trajanju pet mjeseci, za djelo pod toč. 2. izreke u trajanju četiri mjeseca, a opt. I. N. za svako djelo u trajanju po četiri mjeseca. Na temelju čl. 60. st. 2. toč. c) KZ optuženicima su izrečene jedinstvene kazne zatvora, opt. P. N. u trajanju sedam mjeseci, a opt. I. N. u trajanju šest mjeseci, na koje kazne je primijenjena uvjetna osuda sa vremenom provjeravanja tri godine svakom optuženiku. Opt. J. O. je uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. a) KZ izrečena kazna zatvora u trajanju dva mjeseca, na koju je primijenjena uvjetna osuda sa vremenom provjeravanja dvije godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ, za slučaj opoziva uvjetne osude, optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, opt. P. N. i opt. I. N. od 25. lipnja 2009. do 31. kolovoza 2009., a opt. J. O. od 25. lipnja 2009. do 24. srpnja 2009..

Na temelju čl. 122. st. 4. u vezi s čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku; ZKP) sva trojica optuženika su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka i troškova postavljenih branitelja.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. P. N. putem branitelja V. G., odvjetnika iz S., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i oslobodi ga se od optužbe ili izrekne blaža sankcija te da o sjednici drugostupanjskog vijeća bude izviješten branitelj.

Opt. J. O. se žali putem branitelja B. Z., odvjetnika iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbeni je prijedlog pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi od optužbe, podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon što je spis u skladu s čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, u pisanom je mišljenju zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio da se žalbe optuženih odbiju kao neosnovane.

Postupajući po zahtjevu iz žalbe opt. P. N. u skladu s čl. 374. st. 1. ZKP sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog branitelja optuženika, V. G., odvjetnika iz S., a u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić.

Žalba opt. P. N. je djelomično osnovana, dok žalba opt. J. O. nije osnovana.

Opt. J. O. pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP tvrdeći da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Međutim, ovaj je oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP ostvaren kada se proturječno reproducira stvarni sadržaj isprava ili iskaza svjedoka, što ovdje prvostupanjski sud čini korektno, bez proturječja, dok je ocjena dokaza i

I Kž 940/10-6

izvođenje zaključaka iz dokazne građe činjenično pitanje, tako da se u naravi radi o žalbenom pobijanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

Opt. P. N. nije istaknuo žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, premda sadržajno problematizira zakonitost dokaza, snimke paljenja zastave sa mobitela, smjerajući na povredu iz čl. 367. st. 2. ZKP, koja nije ostvarena. Naime, pretraga mobitela optuženika provedena je na temelju naloga istražnog suca (list 12 i 17-18 spisa), a radi se o snimci paljenja zastave na javnom mjestu, što je i sam optuženik iskazao.

Stoga nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka istaknute u žalbama, ali je ispitivanjem pobijane presude povodom podnesenih žalbi, u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 10. ZKP u odnosu na žalitelja opt. P. N. te primjenom čl. 383. ZKP i u odnosu na opt. I. N. koji se na presudu nije žalio. Ranijom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 31. kolovoza 2009. broj K-36/09 opt. P. N. i opt. I. N. su za predmetna kaznena djela prethodno bile utvrđene pojedinačne kazne zatvora, opt. P. N. za svako djelo u trajanju tri mjeseca, a opt. I. N. uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. a) KZ u trajanju dva mjeseca za svako djelo, te su osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora, opt. P. N. u trajanju četiri mjeseca, a opt. I. N. u trajanju tri mjeseca. Opt. J. O. je uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. a) KZ bila izrečena kazna zatvora u trajanju dva mjeseca, na koju je primijenjena uvjetna osuda sa vremenom provjeravanja dvije godine. Na tu presudu žalbu su podnijeli opt. P. N. i opt. J. O., a odlučujući povodom žalbi optuženika, po službenoj dužnosti, i u odnosu na opt. I. N., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, rješenjem od 13. svibnja 2010. broj I Kž 914/09 tu je presudu u cijelosti ukinuo i vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U naznačenoj procesnoj situaciji, kada je izostala žalba državnog odvjetnika, odnosno bila je izjavljena samo žalba u korist optuženika, prvostupanjski sud je bio dužan ponovno provesti glavnu raspravu time da kod izricanja nove presude, sukladno čl. 381. ZKP, istu nije smio izmijeniti na štetu optuženika. Međutim, ovaj je propis povrijeđen kada je sud prvog stupnja u novoj presudi opt. P. N. i opt. I. N. utvrdio pojedinačne i izrekao jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju, bez obzira što je na te kazne primijenio uvjetnu osudu kao blažu vrstu kaznene sankcije. Iz navedenog razloga je trebalo povredu zabrane reformatio in peius sanirati preinačenjem prvostupanjske presude tako da su opt. P. N. i opt. I. N. utvrđene pojedinačne i izrečena jedinstvena kazne zatvora kao u ranijoj ukinutoj prvostupanjskoj presudi, uz primjenu uvjetne osude i vrijeme kušnje tri godine.

Neosnovano se opt. P. N. žali zbog povrede kaznenog zakona tvrdeći da opisane radnje ne sadrže obilježja kaznenog djela iz čl. 151. KZ.

Postojanje povreda kaznenog zakona ocjenjuje se u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje bi, po ocjeni žalitelja, proizašle iz provedenih dokaza. Iz radnji svih optuženika opisanih u izreci pobijane presude, za koje se opt. P. N. izjasnio krivim i priznao njihov učin, proizlaze svi bitni subjektivni i objektivni elementi bića kaznenih djela za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, kako je i prvostupanjski sud naveo u razlozima pobijane presude. Naime, prema činjeničnom opisu izreke pobijane presude utvrđeno je za oba djela da su optuženici zajednički i dogovorno, u cilju omalovažavanja Republike

I Kž 940/10-6

Hrvatske, skinuli zastavu Republike Hrvatske sa jarbola kod spomenika hrvatskom branitelju D. K., da je u događaju pod toč 1. zastava odnesena i spaljena na javnom mjestu u B., dok se u događaju pod toč. 2. radi o trganju zastave sa istog mjesta na Dan državnosti Republike Hrvatske, što sadrži sve bitne elemente kaznenog djela povrede ugleda Republike Hrvatske iz čl. 151. KZ.

Opt. P. N. se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim, to prema čl. 363. st. 7. ZKP, ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude što ovdje nije slučaj.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. J. O. smatra da nije dokazano da je djelo počinio, terete ga jedino iskazi ostale dvojice optuženika sa glavne rasprave, za razliku od iskaza pred istražnim sucem, a kako nema materijalnih dokaza trebalo je primijeniti načelo in dubio pro reo.

Žalbenim navodima opt. J. O. nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda. Naime, žalba optuženika svodi se samo na ponavljanje obrane sa glavne rasprave i neosnovano pobijanje ocjene izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, bez valjanih protuargumenata, koji bi doveli u pitanje odluku prvostupanjskog suda.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, osobito ocjenom, pojedinačno i u poredbi iskaza sve trojice optuženika, ispravno utvrdio, da je opt. J. O. zajedno sa opt. P. N. i opt. I. N. sudjelovao u skidanju zastave sa jarbola kod spomenika poginulom hrvatskom branitelju D. K.. Za to svoje utvrđenje, prvostupanjski sud dao je valjano i logično obrazloženje, pozitivno ocijenivši iskaze opt. P. N. i opt. I. N. koji su osim vlastitog priznanja djela teretili žalitelja. Osim toga i opt. J. O. je u iskazu kod istražnog suca opisao zajedničko skidanje zastave na način da je i sam uhvatio zastavu za jedan kraj pa je njegovo negiranje bilo kakvog učešća u radnji djela na glavnoj raspravi neuspjeli pokušaj otklanjanja odgovornosti.

Stoga je žalba opt. J. O. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona neosnovana.

Opt. P. N. nije zadovoljan izrečenom kaznom, drži da olakotne okolnosti nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir kod odabira sankcije i da je bilo uvjeta za primjenu maloljetničkog prava (čl. 109. ZSM).

Razmotrivši žalbene prigovore opt. P. N. i odluku o kaznenoj sankciji u smislu čl. 382. ZKP za opt. J. O., a imajući na umu i ostvarenu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 10. ZKP za opt. P. N., njegova je žalba u dijelu odluke o kaznenoj sankciji prihvaćena na način da su utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju tri mjeseca za svako djelo, izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju četiri mjeseca na koju je primijenjena uvjetna osuda uz vrijeme provjeravanja tri godine. Međutim, nije u pravu opt. P. N. da je trebalo primijeniti maloljetničku sankciju, jer se izricanje odgojnih mjera kao jedina vrste maloljetničkih

I Kž 940/10-6

sankcija s obzirom na zakonski okvir propisane kazne za terećena djela, u konkretnom slučaju ne ukazuje primjerenim u odnosu na životnu dob, psihofizički i socijalni status optuženika.

Opt. J. O. sud prvog stupnja je uz odredbe o sudskom ublažavanju kazne odmjerio kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma, u trajanju dva mjeseca i potom primijenio uvjetnu osudu sa vremenom kušnje dvije godine, što je odgovarajuća sankcija težini djela, stupnju krivnje i ličnosti optuženika.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.