Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-226/2005-2 KI-generiert

Croatian Supreme Court dismisses appeal in property dispute where claimed value under 100,000 Kuna. Appeal inadmissible due to low value threshold. Court upholds final judgment based on plaintiff's initial claim.

Geschäftsnummer Rev-226/2005-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendants' appeal against the County Court's final judgment regarding a property dispute. The plaintiff claimed a value of 10,000 Kuna in the initial lawsuit, which the court determined was the only valid figure for assessing appeal admissibility. Consequently, the appeal was rejected because the claimed amount fell below the statutory threshold of 100,000 Kuna required to permit a review.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 382. st. 3. ZPP; čl. 10. st. 3. ZID ZPP: In property disputes where the claimed value does not exceed 100,000 Kuna, an appeal is inadmissible, and the value stated in the initial complaint remains binding unless amended by a change of claim.

Schlagwörter

KI-generiert
Croatian Civil Procedure Appeal Admissibility Value of Dispute Property Litigation Supreme Court Review

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
Na temelju odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99; dalje ZID ZPP) ova se odredba primjenjuje na sve sporove u kojima je pravomoćna odluka drugostupanjskog suda donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP – 06.
čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 226/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Branka Hrvatina i Davorke Lukanović Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. R. iz Z. i 2. Ž. T. iz P., koje zastupa K. B., odvjetnica iz P., protiv tuženih: 1. V. A. i 2. D. A., oboje iz S., koje zastupaju D. R. i M. M., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. svibnja 2004. broj Gž-4304/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 2002. broj P-3415/97, u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2005.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženih protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4304/03 od 25. svibnja 2004. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4304/03 od 25. svibnja 2004., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-3415/97 od 24. siječnja 2002., tuženici su izjavili reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koji je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 100.000,00 kn.

Na temelju odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99; dalje ZID ZPP) ova se odredba primjenjuje na sve sporove u kojima je pravomoćna odluka drugostupanjskog suda donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP – 06. studenog 1999. godine.

U konkretnom slučaju radi se o imovinskopravnom sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje ostavine i veličine nasljednog dijela i tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora naveo u iznosu od 10.000,00 kn.

Tako označena vrijednost predmeta spora (10.000,00 kn) mjerodavna je za ocjenu dopuštenosti revizije, neovisno o tome što je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu od 06. svibnja 1997. (list spisa 21), u povodu prigovora tuženika označenoj vrijednosti predmeta spora, vrijednost predmeta spora označio sa 150.000,00 kn. Ovo iz razloga, što vrijednost predmeta spora koju je naznačio u tužbi tužitelj nije ovlašten mijenjati, osim u slučaju kad preinači tužbu, a što ovdje nije slučaj.

U tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora, u skladu s odredbom čl. 40. st. 3. ZPP, ovlašten je provjeriti samo sud, a u konkretnom slučaju sud točnost naznačene vrijednosti predmeta spora nije provjeravao, tako da je mjerodavna vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn naznačena u tužbi.

Budući da je pravomoćna presuda drugostupanjskog Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4304/03 donesena 25. svibnja 2004., to, pozivom na citirane odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u vezi čl. 10. st. 3. ZID ZPP, proizlazi da revizija nije dopuštena.

Stoga je istu, na temelju odredbe iz čl. 392. ZPP, valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 18. svibnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.