Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-9/1991-2 KI-generiert

Supreme Court dismisses appeal on child support increase due to established need and increased living costs.

Geschäftsnummer Rev-9/1991-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal regarding an increase in monthly child support payments. The court found that the plaintiff, a mentally incapacitated woman under guardianship with minimal social assistance income, still required support while living in state housing. Although the defendant argued the plaintiff's living costs were negligible, the court determined that her needs and the defendant's pension-based obligation remained valid and necessary.

Legislator-Regeste

KI-generiert

član 390. Zakona o parničnom postupku; član 393. Zakona o parničnom postupku: An appeal is inadmissible when the lower courts correctly established the existence of support obligations and justified an increase based on the recipient's financial needs and the payer's ability to pay.

Schlagwörter

KI-generiert
child support obligation mental incapacity social assistance income state housing costs guardianship status appeal dismissal pension based support

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
član 390. Zakona o parničnom postupku
član 393. Zakona o parničnom postupku

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-9/1991-2.

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Mladena Žuvele, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice S. D., zastupane po staratelju B. A. iz Z., a ova po pun. R. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženog S. D., iz B. L., radi povećanja mjesečnog obroka uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru, od 20. lipnja 1990. br. Gž-590/90, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, od 24. travnja 1990. br. P-441/90. u sjednici održanoj dana 20. veljače 1991.,

p r e s u d i o

je

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni je sud djelomično preinačio prvostepenu presudu tako da je tuženi obvezan umjesto mjesečnog iznosa od 7,00 dinara doprinositi za uzdržavanje tužiteljice od 7.III do 24.IV 1990. iznos od 1.104,76 dinara mjesečno, a od 25.IV 1990. pa ubuduće iznos od 16,66 % od mirovine, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 281,97 dinara.

Tuženi izjavljuje reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Javno tužilaštvo Hrvatske iako pozvano u smislu člana 390. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) nije dostavilo svoje izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Odlučujući o povišenju ranijeg doprinosa za uzdržavanje prvostepeni sud nalazi da je ostalo ranije nepromijenjeno stanje po kojem je tužiteljica nesposobna za rad i duševni bolesnik, te da je pod starateljstvom, zatim da ima neznatne prihode od socijalne pomoći od 400 dinara mjesečno, da joj je i majka bez značajnijih prihoda jer i ona prima socijalnu pomoć sa zaštitnim dodatkom od ukupno 1.100 dinara, kao i da tužiteljica stanuje u društvenom stanu i da povremeno živi u izvanbračnom odnosu sa J. M. koji takodjer nema značajnijih prihoda za uzdržavanje (jer da je alkoholičar i bez zaposlenja). Prema tome da tuženikova obveza uzdržavanja u pogledu osnova uzdržavanja postoji, odnosno da osnov nije ukinut jer u tom pravcu nije ni postavljen (protu)tužbeni zahtjev, a da je već ranije o tome odlučeno u pravomoćnoj presudi istog suda od 14.XII 1987. godine broj P-1546/87, kada je odbijen tuženikov zahtjev da se utvrdi da je prestala njegova obveza uzdržavanja tužiteljice (zbog izvanbračnog života sa nekim M. R.).

Iz svega slijedi - zaključuju sudovi - da postoji kako osnov povećanja doprinosa za uzdržavanje tako i sam osnov uzdržavanja, jer da ne postoje razlozi za prestanak uzdržavanja, s jedne, dok da su troškovi života i prihodi povećani s druge strane.

U reviziji tuženik ponavlja sve one prigovore koje je iznosio i u pravomoćno okončanom postupku, ali su te njegove prigovore sudovi cijenili i s pravom ih nisu prihvatili.

Tako ponavlja prigovor o neznatnosti troškova stanovanja tužiteljice jer da stanuje u društvenom stanu, iako je opće poznato da su troškovi stanovanja koji se u gradu plaćaju uz stanarinu znatni.

Ističe i podatke o prihodima tužiteljima i njezine majke iako je riječ o socijalnoj pomoći koja tek manjim dijelom podmiruje troškove uzdržavanja tužiteljice i ne omogućava njezinoj majci da išta novčano doprinosi.

Bavljenje revidenta odnosom tužiteljice s J. M. i inzistiranje na nekoj njegovoj obvezi da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice samo je ponavljanje onog što su sudovi iscrpno raspravili i valjano cijenili, ne prihvaćajući tuženikove paušalne tvrdnje i konstrukcije.

Zaključiti je stoga da sudovi nisu, obvezujući tuženog da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice 16,66% mjesečno od svoje mirovine, sudili na njegovu štetu.

Revizija se stoga ukazuje neosnovanom, pa je zato odlučeno kao u izreci (član 393. ZPP).

U Zagrebu, 20. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Mr Hrvoje Momčinović, v.r.