Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Revr-317/2007-2 KI-generiert

Croatian Supreme Court dismisses worker's injury claim where employee's own negligence caused the accident despite employer liability rules.

Geschäftsnummer Revr-317/2007-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding no damages for a work-related injury. The court found that while the employer is generally liable for workplace injuries, the plaintiff's own negligence in cleaning a moving conveyor belt while the machine was running was the sole cause of the accident. Consequently, the lower courts correctly applied the legal exemption for dangerous things when the damage resulted exclusively from the victim's actions.

Legislator-Regeste

KI-generiert

Čl. 15. Zakona o zaštiti na radu; Čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima: An employer is exempt from liability for damages caused by dangerous things if the victim's own action was the sole cause of the damage.

Schlagwörter

KI-generiert
workplace injury liability dangerous things exemption employee negligence sole cause of damage employer objective liability

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
Čl. 15. Zakona o zaštiti na radu
Prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96 i 94/96) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) a prema općim propisima obveznog prava.
Čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. ZPP
Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Broj: Revr 317/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Andrije Erakovića i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz P., koga zastupa D. C., odvjetnik u S., protiv tuženika I. C. d.d. P. iz P., koga zastupaju odvjetnici Z. S., V. J. i M. T. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. S., V. J. i M. T. u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž 2215/2004 od 17. studenog 2005., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Petrinji posl. br. P 482/01-54 od 8. ožujka 2004., u sjednici održanoj 5. srpnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade nematerijalne štete u iznosu od 150.000,00 kn i to na ime pretrpljenog straha 30.000,00 kn, fizičkih bolova 35.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 60.000,00 kn, duševnih boli zbog naruženosti 25.000,00 kn, - za isplatu naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 13.500,00 kn, sa zateznim kamatama, te zahtjev za naknadu parničnih troškova, a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 61.245,58 kn. Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnom tužbenom zahtjevu, a ukinuta je u odluci o parničnim troškovima i predmet u tom dijelu je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu tužitelju naknade parničnih troškova, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima smjenskog bravara,

- da je tužitelj 1. studenog 1998. ozlijeđen na radu kod tuženika,

- da je tužitelj bio kod tuženika osposobljen za rad na siguran način za poslove svog radnog mjesta teoretski i praktično, a test znanja osnova zaštite na radu položio je 13. ožujka 1997.,

- da poslovi smjenskog bravara obuhvaćaju poslove održavanja strojeva i opreme i druge poslove po nalogu smjenovođe,

- da se tužitelj navedenog dana ozlijedio pri obavljanju poslova održavanja linije za proizvodnju cigle i sušare sa kosom transportnom trakom, jer je došlo do uklještenja tužiteljeve lijeve ruke između pokretnih dijelova transportne trake,

- da je tužitelj prethodno od prešara S. D. dobio informaciju da traka „bježi od dodavača“, pa se tužitelj uputio to provjeriti, a kada je utvrdio da je traka pobjegla s valjka, što se inače često događalo zbog naljepaka zemlje na valjku, tužitelj je otišao provjeriti je li na valjku ima naljepaka zemlje,

- da se tužitelj zbog slabe vidljivosti uhvatio za konstrukciju te mu je u tom trenutku za vrat pao komad zemlje uslijed čega se uplašio i izgubio kontrolu te mu je tada valjak uhvatio rukavicu povlačeći ju sa lijevom rukom pod traku na valjku, a tako ukliješten tužitelj je ostao oko pola sata, sve dok ga nije pronašao prešar D.,

- da pravila zaštite na radu nalažu da se transportna traka mora zaustaviti prilikom popravka, odnosno da se mora isključiti dovod električne struje, što u konkretnom slučaju nije učinjeno,

- da u redovne poslove smjenskog bravara spadaju i poslovi čišćenja i štelanja trake,

- da se prilikom čišćenja naljepaka zemlje sa valjka radi poštelavanja trake koja bježi zbog naljepaka zemlje stroj mora isključiti, a odluku o tome je li potrebno isključiti stroj zbog otklanjanja kvara donose strojobravari (smjenski bravari koji o potrebi isključenja dovoda električne energije obavještavaju prešara koji isključuje struju),

- da je linija za proizvodnju na kojoj je došlo do ozljeđivanja tužitelja ispunjavala sve zahtjeve određene pravilima zaštite na radu,

- da je na preši kao centralnoj komandnoj jedinici postojao znak opasnosti koji kaže da se strojevi ne mogu popravljati dok su u radu i uputstvo za rad na siguran način, a da je uz sam transporter na zidu bio stari prašnjavi znak s ljudskom glavom,

- da je tuženik poduzeo tehničke, obrazovne i organizacione mjere zaštite na radu koje je bio dužan poduzeti u smislu važećih propisa – osigurao je odgovarajući smještaj stroja, pribavio dokaze o njegovoj ispravnosti, izvršio osposobljavanje radnika pa i tužitelja za rad na siguran način – dao je na korištenje odgovarajuća osobna zaštitna sredstva i osigurao pružanje prve pomoći,

- da je do ozljede tužitelja na radu došlo zbog izvođenja radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu, jer tužitelj nije obavijestio rukovoditelja preše da isključi pogonsku energiju stroja kako je propisano pravilima za rad na siguran način, a osim toga se i saginjao u uskom prostoru u namjeri da rukom provjeri nakupinu zemlje na valjku u pokretu, za što je morao znati da je opasno, jer postoji velika mogućnost uklještenja ruke između transportne trake i valjka,

- da na samom mjestu gdje se dogodila nesreća na radu nije bilo upute za rad pri održavanju sredstava za rad, ali su upute postojale na komandnoj ploči, jer je transporter dio proizvodne linije,

- da u konkretnom slučaju nije došlo do kvara na traci i valjku, već samo do poremećaja, a podešavanje trake je moguće dok je stroj u radu, dok se čišćenje zemlje s valjka obavlja samo kad je stroj zaustavljen, a tužitelj je u konkretnom slučaju htio rukom očistiti zemlju s valjka dok je stroj bio u pogonu.

Zaključivši da je u ovom slučaju do tužiteljeve štete došlo isključivo njegovom krivnjom, nižestupanjski sudovi su odbili tužiteljev odštetni zahtjev, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96 i 94/96) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) a prema općim propisima obveznog prava.

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je šteta tužitelju nastala od tuženikovog stroja kao opasne stvari, no uzevši u obzir odredbu čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu ZOO) prema kojoj se imalac opasne stvari oslobađa od odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, nižestupanjski sudovi opravdano smatraju da je u konkretnom slučaju tuženik oslobođen odštetne odgovornosti prema tužitelju.

Naime, kako je štetni događaj u ovom slučaju nastao isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika, tuženik ne odgovara tužitelju za predmetnu štetu.

Stoga tužbeni zahtjev nije osnovan.

Suprotno tvrdnji revidenta pobijana presuda ne proturječi sama sebi, - sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, razlozi nisu nejasni i proturječni, - ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih zapisnika, odnosno navoda u obrazloženju presude, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje u tekstu ZPP).

Istina je da je prešar S. D. kao svjedok saslušan na glavnoj raspravi 16. lipnja 2000. iskazao: „Ja nisam rekao tužitelju da čisti valjke niti mu rekao nešto drugo, nego se samo sjećam da je on meni rekao da će čistiti traku, odnosno iste poštelati, jer je to inače i njegov posao u održavanju“, - a da je na ročištu glavne rasprave 24. veljače 2004. iskazao: „Tužitelj se nije nakon što je otišao pogledati taj stroj vratio i mene izvijestio da ide otklanjati bilo kakav kvar. Ponovno ističem da tužitelj nije mene izvijestio da će bilo što na stroju raditi za što bi trebalo isključiti struju.“, - kako tužitelj ističe u reviziji. No za istači je da se prema mišljenju vještaka zaštite na radu poštelanje trake vrši bez zaustavljanja stroja, a u postupku nije utvrđeno da bi tužitelj prešaru rekao da će čistiti zemlju sa valjka zbog čega bi trebalo isključenjem električne struje zaustaviti rad stroja.

Nije odlučno što na samom mjestu nesreće na radu nije bila uputa za rad, jer je uputa postojala na drugom mjestu, a tužitelj je bio obučen za sigurno obavljanje poslova svog radnog mjesta.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. srpnja 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.