Croatian Supreme Court allows correction appeal, overturning lower courts' dismissal due to misapplication of correction length rules.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia accepted the correction appeal and vacated the lower court judgments, remanding the case for retrial. The lower courts incorrectly dismissed the claim by applying Article 33(8) of the Public Information Act, which requires shortening corrections longer than the original statement. The court found this interpretation flawed because the contested correction's first three sentences merely explained the necessity of the correction rather than constituting an excessive length. Consequently, the lower courts failed to address the defendant's additional defenses under other articles of the Act, necessitating a new trial to evaluate all arguments.
Legislator-Regeste
KI-generiertArticle 33(8) of the Public Information Act; Article 395(2) of the Civil Procedure Act: A correction is not considered longer than the original information if the excess text functionally explains the circumstances necessitating the correction, and lower courts must evaluate all statutory defenses raised by the defendant before dismissing the claim.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1177/08-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. H. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., protiv tuženice S. K., glavne i odgovorne urednice političkog tjednika N. iz Z., koju zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1822/08 od 13. svibnja 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-150/05 od 13. srpnja 2007., u sjednici održanoj 31. ožujka 2009.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1822/08 od 13. svibnja 2008. i presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-150/05 od 13. srpnja 2007. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženici S. K., glavnoj i odgovornoj urednici političkog tjednika „N.“ da u prvom slijedećem broju istog tjednika na istome mjestu, istom veličinom slova, naslova i teksta kao članak objavljen u broju 408 tjednika „N.“ pod naslovom „G. M. ucjenjuje B. E.“ objavi bez izmjena i dopuna kao i komentara ispravak informacija objavljenih u istom članku koji glasi:
„U broju „N.“ od 9. rujna 2003. g. izašle su neke neistine koje želim ovim putem demantirati. Iako nisam glavna meta ubojite pisanije, već je cilj diskreditirati G. M., ja sam u ovom ratu "kolateralna" šteta. Istine radi, G. M. sam kao svog prijatelja i direktno nadređenog u poslu zamolila da kao pravnik i vrsni znalac engleskog jezika, pokuša od obitelji E. saznati u kojoj osiguravajućoj kući je osiguran brod P. na kojem sam stradala. Kako više od dvije i pol godine nisam uspjela doći do meni važnih podataka, G. je bez oklijevanja priskočio u pomoć, isto onako kako to radi svim svojim suradnicima i prijateljima koji su u nevolji.
Nadalje, u članku se tvrdi da sam ja na brodu pala zbog pijanog stanja. Istina je da sam tu večer koja je nakon tri dana boravka na brodu bila oproštajna, pila kao i cijelo društvo. Što se kasnije u noći dogodilo bio je nesretan slučaj koji se mogao dogoditi bilo kome
Notorna je neistina da sam drugo jutro, nakon što sam se probudila, tražila da se moj krvni nalaz izbriše. Probudila sam se nakon četiri dana kome i ni u primisli nisam imala išta drugo osim sreće da sam ostala živa i ne u invalidskim kolicima. Tek nakon dva mjeseca liječnici iz bolnice su mi javili da meni tada krv uopće nije bila niti vađena, jer za to nisu imali nikakva razloga. Sramotna je neistina da sam od obitelji E. tražila milijun dolara naknade. Naprotiv, postoji moje pismo S. iz studenog 2000.g. u kojem podcrtano piše kako od nje u ime odštete ne tražim niti kune. Moji odvjetnici samo su ispitivali mogućnost naplate štete od osiguranja, što s E. nema nikakve veze.
Gđa S. i ja smo do tada bile osamnaest godina bliske prijateljice, a o stupnju našeg prijateljstva najbolje govore moji s njom objavljeni intervjui.
Nalaže se tuženici S. K. da tužiteljici S. H. M. naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."
Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači ili da se obje nižestupanjske presude ukinu.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Nižestupanjski sudovi temelje odluku na odredbi čl. 33. toč. 8. Zakona o javnom priopćavanju ("Narodne novine", broj 69/03 – pročišćeni tekst – dalje: ZJP).
Prema odredbi čl. 33. toč. 8. ZJP glavni urednik nije dužan objaviti ispravak informacije ako je ispravak dulji od informacije na koju se odnosi, a podnositelj ispravka nije pristao da se skrati u roku od tri dana od dana kada je glavni urednik predložio skraćivanje.
Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je traženi predmetni ispravak dulji od informacije na koju se odnosi, a smatraju da tu dimenziju tom ispravku daju tri prve rečenice. Takvo stajalište nižestupanjskih sudova je pogrešno.
Naime, prije svega, treba reći da se duljina ispravka u odnosu na objavljenu informaciju u smislu odredbe čl. 33. toč. 8. ZJP ne može u svakom slučaju mjeriti s brojem riječi i rečenica, već treba imati na umu funkcionalnu povezanost smisla sadržaja u svakom konkretnom slučaju. Navedene tri rečenice u ovom slučaju (koje čine "višak" prema mišljenju tuženice) zapravo objašnjavaju okolnosti potrebe objavljivanja ispravka i ne čine ispravak duljim u smislu navedene zakonske odredbe. Dakle, u ovom predmetu nije riječ o pravnoj situaciji iz čl. 33. toč. 8. ZJP jer ispravak nije "dulji" od informacije tako da bi to zahtijevalo skraćivanje.
Zbog takvog pogrešnog pristupa nižestupanjskih sudova (pogrešnog stajališta o tome da je riječ o pravnoj situaciji iz čl. 33. toč. 8. ZJP) pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Međutim, zbog takvog pravnog pristupa ostale su neutvrđene odlučne činjenice za osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva, pa nema uvjeta za preinaku. Naime, tuženica je prigovorila da nije dužna objaviti ispravak iz više razloga, pa je, osim razloga iz čl. 33. toč. 8. ZJP, navela i razloge iz čl. 33. toč. 1., 5. i 9. ZJP – a to sudovi nisu opće ocjenjivali.
Zbog svega navedenog na temelju čl. 395. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.
U ponovnom postupku bit će potrebno raspraviti i prigovore tuženice koji su naprijed navedeni, pa će tek tada sud biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
U Zagrebu, 31. ožujka 2009.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.