Croatian Supreme Court dismisses appeals in rape conviction, upholding first-instance judgment on evidence and sentencing.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and the defendant against a first-instance conviction for rape. The court found the victim's testimony and forensic evidence sufficient to prove the crime occurred despite arguments regarding the victim's behavior and lack of visible injuries. Consequently, the original judgment sentencing the defendant to one year in prison was confirmed as legally sound.
Legislator-Regeste
KI-generiertArticles 83, 38, 39, 382, 387 of the Criminal Law of the Republic of Croatia; The court must uphold a conviction based on reliable evidence of sexual violence, and sentencing below the statutory minimum is permissible when mitigating circumstances such as youth and the passage of time are present.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 947/06-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića, Dražena Tripala, Senke Klarić-Baranović i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 83. st. 2. u svezi st. 1. KZ RH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 07. lipnja 2006. broj K-94/97, u sjednici održanoj dana 10. lipnja 2008. i 23. prosinca 2008. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića, a u odsutnosti braniteljice optuženika M. B., odvjetnice u O.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika opt. M. B., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-94/97 od 07. lipnja 2006. opt. M. B. oglašen je krivim za kazneno djelo silovanja iz čl. 83. st. 2. u svezi st. 1. KZ-a, te je primjenom čl. 38. i 39. st. 1. toč. 1. OKZRH ("Narodne novine", broj: 32/93, 38/93, 28/96 i 30/96 – nastavno: OKZRH) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. studenog 1990. do 29. studenog 1990. godine. Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a optuženik je obvezan snositi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.000,00 kn na ime paušala, dok je oslobođen preostalih troškova postupka.
I Kž 947/06-3
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te zbog odluke o kazni uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da istu preinači u odluci o kazni tako da optuženika osudi na kaznu zatvora unutar granica predviđenih zakonom.
Žalbu je podnio i opt. M. B., po odvjetnici M. B., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu M. & V. B. u O., zbog svih razloga navedenih u čl. 366. st. 1. toč. 1. – 4. ZKP-a, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači tako da se optuženika oslobodi od optužbe ili da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Izjašnjavaju se žalbama podneskom broj KŽ-DO-2168/06 od 23. siječnja 2007. godine Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske predlaže žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, a prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, te preinačiti pobijanu presudu na način kao što se to predlaže u žalbi državnog odvjetnika.
Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića, a u odsutnosti braniteljice optuženika M. B., odvjetnice u O. koja je o sjednici uredno obaviještena.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić na sjednici vijeća odustao je od žalbe nižeg državnog odvjetnika s osnova bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.
Žalbe državnog odvjetnika, te opt. M. B. nisu osnovane.
O žalbi optuženika osim zbog odluke o kazni.
Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, te bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 3. ZKP-a, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te se za sada ne može ispitati. Ovo načelno pobijanje prvostupanjske presude konkretizira se time što se tvrdi da je prvostupanjski sud ispitao svjedoke A. G., I. B., D. V., H. V., saslušao sudsko- medicinskog vještaka prof. dr. B. D., ginekologa dr. B. L., te pročitao iskaz oštećenice D. H., a da ih uopće ne analizira niti ocjenjuje, što da je suprotno odredbi čl. 351. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 8. st. 1., te čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP-a, tako da se uopće ne može zaključiti što je iz iskaza tih svjedoka i vještačkog nalaza sud utvrdio.
Međutim, suprotno žalitelju, prvostupanjski sud cijeni iskaz svjedoka G., navodeći da je isti prijatelj optuženika, pa njegov iskaz prihvaća tek u onom dijelu gdje ovaj navodi da je stanovao u blizini konjičkog kluba, te da je automobilom u kojem se inkriminirani događaj odvijao upravljao pokojni K. (str. 4, pasus 5 pobijane presude). Pored toga prvostupanjski sud cijeni i ekspertizu vještaka sudske medicine (stranici 4, pasus posljednji, te stranici 5, pasus 1. i 2) i na njoj gradi svoju utvrđenje da je oštećenica otimanjem i pokušajem da izvuče ruke iz policijskih „lisica“ kojima je bila vezana zadobila krvne podljeve u području ručnih
I Kž 947/06-3
zglobova obostrano, a oguljotine u području desne strane stražnjice i desnog kuka povlačenjem po stražnjem sjedištu vozila prilikom silovanja.
Prvostupanjski sud je analizirao i nalaz i mišljenje vještaka ginekologa, te je utvrdio da na spolovilu oštećenice nije utvrđeno tjelesnih ozljeda (str. 5, pasus 3 pobijane presude).
Pravilno se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ispitao svjedoke I. B., D. V. i H.
V., te da njihove iskaze posebice nije ocjenjivao. Međutim, prvostupanjski sud time nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, a niti onu iz čl. 367. st. 3. ZKP-a (relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka) obzirom da takav propust suda nije od utjecaja na presudu jer iz sadržaja tih iskaza proizlazi da isti nemaju saznanja o samom izvršenju predmetnog kaznenog djela (isti su svjedočili o moralnim svojstvima oštećenice).
Žalitelj ispravno tvrdi da je oštećenica D. H. saslušana pred istražnim sucem 21. listopada 1990. godine, a da iz spisa nije vidljivo da li je na to saslušanje pozvan njegov branitelj. Također se točno navodi da je ispitivanju oštećenice bio nazočan državni odvjetnik te branitelj tada okrivljenika R. K., a da nema dokaza da bi bio nazočan branitelj žalitelja M. B.. Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je zbog tog propusta istražnog suca iskaz oštećenice, što ga je ona, u izloženim okolnostima iznijela pred istražnim sucem nezakonit dokaz, te se na njemu ne može temeljiti sudska odluka. Jednako tako, a jer je oštećenica pozivana na glavnu raspravu, a nije se odazvala, već je izričito izjavila da se na glavnu raspravu neće odazvati, a živi u Švicarskoj, to prvostupanjski sud nije imao mogućnosti osigurati njenu nazočnost na glavnoj raspravi, pa je temeljem zakonske ovlasti iz čl. 331. st. 1. ZKP-a sasvim zakonito pročitao njezin iskaz iz istrage. Zbog toga nije povrijedio citiranu zakonsku odredbu niti ostvario povredu iz čl. 367. st. 3. ZKP-a.
Međutim, iako je u izloženoj situaciji na glavnoj raspravi povrijeđeno pravo obrane s aspekta prava optuženika da tijekom postupka ispita svjedoka optužbe, ta povreda nije utjecala niti je moglo utjecati na presudu, obzirom da iskaz oštećenice nije jedini i isključivi dokaz koji tereti optuženika. Naime, osnovanost optužbe potkrijepljena je drugim, materijalnim dokazima – sudskomedicinskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je nad oštećenicom uporabljena sila, a dijelom i obranom optuženika iz koje proizlazi da je do spolnih odnošaja između oštećenice i optuženika te sada pok. K. ipak došlo. Stoga, kada se ima na umu da je oštećenica na rukama u području zglobova obostrano imala krvne podljeve, zbog čega je bila upućena i na rendgensko snimanje, te da je imala ozljede u području desne stražnjice i desnog kuka, to prvostupanjski sud s pravom vjeruje njenom iskazu iz istrage kojem je bio nazočan branitelj opt. K., i kojim tereti optuženika (kao i pokojnog K.) u pogledu mjesta, vremena, i načina na koji je nad njome izvršeno silovanje od strane žalitelja i pok. K..
Stoga se žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ukazuje neosnovanom.
Neosnovana je žalba i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj posve bezuspješno pokušava činjenično stanje, utvrđeno po prvostupanjskom sudu, dovesti u pitanje iskazom svjedoka A. G., koji tvrdi da je vidio kako je R. K. oštećenici stavio lisice na ruke, ali da nije primijetio primjenu sile prilikom obljube koju je žalitelj vršio
I Kž 947/06-3
nad oštećenicom (nije čuo nikakvu buku niti plač), jer ovaj svjedok očito svojim iskazom pokušava pogodovati optuženiku, a dokazi o primjeni sile su i po stanovištu ovoga suda čvrsti i pouzdani.
Tvrdnja žalbe da je oštećenica osoba slabijeg morala, sklona grupnom seksu, ničim nije dokazana, ali sve kada bi i bila istinita, nitko nema pravo nad njome vršiti nasilnu obljubu, kao što je to učinio optuženik (zajedno sa sada pokojnim K.).
Stoga nisu od bitnog značaja niti iskazi svjedoka D. V. i svjedoka I. B., iz kojih bi proizlazilo da bi oštećenica bila osoba sumnjivog morala, a koji uopće nisu očevici događaja. Izostanak ozljeda u predjelu spolovila ili bedara također nije dokaz da nasilne obljube nije bilo, kao što to pogrešno tvrdi žalba.
Naprotiv, osnovanost optužbe proizlazi iz iskaza oštećenice koji je potvrđen sudskomedicinskim vještačenjem i ozljedama koje je nesporno u području zglobova, te u području desne strane stražnjice i leđa imala oštećenica, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik, zajedno sa sada pokojnim K., počinio kazneno djelo silovanja iz čl. 83. st. 2. u svezi st. 1. KZ RH-a, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da je djelo počinjeno od strane više osoba.
O žalbama zbog odluke o kazni i troškovima postupka
Državni odvjetnik smatra da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine prenisko odmjerena, dok optuženik u svojoj žalbi ne navodi izravno da presudu pobija zbog odluke o kazni ali se takvo pobijanje presumira u smislu čl. 382. ZKP-a.
Obzirom da je optuženik tempore criminis bio star 19 godina, da je sudionik Domovinskog rata, da je riječ o kaznenom djelu počinjenom prije punih 18 godina, a da optuženik ni prije ni poslije toga nije počinio neko drugo kazneno djelo, po stanovištu ovog drugostupanjskog suda te okolnosti, posebice mladost optuženika, u svom zbiru predstavljaju osobito olakotne okolnosti koje, u smislu čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZ RH, opravdaju ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma, te će i po stanovištu ovog drugostupanjskog suda upravo kaznom zatvora u trajanju od jedne godine biti ostvarena svrha kažnjavanja te opća svrha kaznenopravnih sankcija uopće (individualna i generalna prevencija, te načelo pravičnosti kažnjavanja počinitelja kaznenog djela), pa se žalbe zbog odluke o kazni ukazuju neosnovanima.
Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka obzirom da optuženik ima mjesečnu plaću od 3.000,00 kn, te može podnijeti trošak paušala, dočim ga je s pravom oslobodio ostalih troškova postupka.
Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio kakovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud, po čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a dužan paziti po službenoj dužnosti, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
I Kž 947/06-3
Zbog svega izloženog žalbe državnog odvjetnika te optuženika u cijelosti se ukazuju neosnovanima, pa je temeljem odredbe čl. 387. ZKP-a valjalo odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 23. prosinca 2008.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Anamarija Pavičić, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.