Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
I Kž-489/1996-3 KI-generiert

Croatian Supreme Court dismissed appeals against drug trafficking convictions, upholding first-instance sentences for organized international crime.

Geschäftsnummer I Kž-489/1996-3
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by three defendants convicted of unauthorized trafficking of narcotic drugs. The first-instance court found them guilty based on evidence of a joint international operation involving significant drug quantities, despite the defendants arguing the crime was not completed or that facts were misstated. The court ruled that the lower court correctly applied the law, properly assessed the severity of the organized crime, and justified the imposed prison terms and security measures.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH; čl. 374. ZKP: Appeals against convictions for joint drug trafficking are dismissed when the first-instance court correctly established the facts of an organized operation and imposed proportionate sentences based on the quantity and international nature of the crime.

Schlagwörter

KI-generiert
unauthorized drug trafficking joint criminal enterprise international organized crime narcotic substances criminal appeal dismissal proportionate sentencing security measures

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH
i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH, odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 2.
čl. 37. OKZRH
Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je u smislu čl. 37. OKZRH cijenio sve okolnosti koje utječu na kaznu, a u žalbama se ne ukazuje na nove okolnosti koje sud prvog stupnja nije cijenio, a koje bi bile od utjecaja na visinu kazne.
čl. 4. st. 2. OKZRH
čl. 31. OKZRH
čl. 64. OKZRH
ZKP opravdanost i zakonitost izrečene sigurnosne mjere iz čl. 64. OKZRH, sud drugog stupnja nalazi da je sud prvog stupnja trebao izreći tu mjeru uvažavajuće razloge iz pobijane presude.
čl. 369. ZKP
Ispitujući u smislu čl. 369. ZKP opravdanost i zakonitost izrečene sigurnosne mjere iz čl.
čl. 374. ZKP
S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju čl. 374. ZKP žalbe optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, te je stoga odlučeno kao u izreci.
čl. 90. st. 4. ZKP
Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.
čl. 91. st. 1. ZKP
Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
čl. 339. st. 1. toč. 3. ZKP
Na temelju čl. 339. st. 1. toč. 3. ZKP protiv opt.
čl. 360. st. 2. ZKP
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP, u pismenom podnesku od 19.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Z A G R E B

Broj: I Kž 489/1996-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić, Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V. Š. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH, odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 2. travnja 1996. godine br. K-2/96, u sjednici održanoj 22. listopada 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak- Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. V.Š., U.T. i S.T. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci, presudom od 2. travnja 1996. godine br. K-2/96 oglasio je krivima opt. V.Š., U.T. i S.T. zbog krivičnog djela protiv drugih društvenih vrijednosti, neovlaštenog stavljanja u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH i na temelju čl. 196. st. 2. OKZRH osudio ih na kazne zatvora i to opt. V.Š. u trajanju od devet godine, a optuženike U.T. i S.T. u trajanju od po deset godina svakog od optuženika.

Na temelju čl. 64. st. 1. OKZRH opt. V.Š. oduzima se automobil marke BMW reg. br. ...

Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Na temelju čl. 339. st. 1. toč. 3. ZKP protiv opt. G.J. odbijena je optužba da bi počinio krivično djelo protiv drugih društvenih vrijednosti, neovlaštenog stavljanja u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žali se opt. V.Š. po branitelju I.D., odvjetniku iz L., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i optuženiku izrekne blaža kazna odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na novo suđenje.

Po braniteljima iz zajedničkog odvjetničkog ureda V.D. i M.M.,

odvjetnicima iz R., žalbu je podnio opt. U.T. zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža kazna.

Opt. S.T. žali se po branitelju I.Č., odvjetniku iz R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili podredno preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP, u pismenom podnesku od 19. lipnja 1996. godine br. Ktž-739/96 predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalbe nisu osnovane.

Iako se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka opt. V.Š. ne navodi o kojoj se povredi radi, a razlozi govore da se u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kada navodi da je obrazloženje pobijane presude proturječno s iskazom A.A., jer sud prvog stupnja utvrđuje da je opt. Š. djelovao dogovorno s A.A., dok ovaj poriče da bi znao zbog čega je opt. Š. išao u R. Za razliku od opt. Š. ovaj sud drugog stupnja ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih razloga nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka na koju ukazuje optuženik, kao niti koja od onih na koje je sud dužan paziti po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP.

Suprotno žalbenim navodima opt. V.Š. i S.T. sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je našao da su optuženici počinili krivično djelo zbog kojeg su osuđeni.

Žalitelji pogrešno utvrđeno činjenično stanje nalaze u tvrdnji da nije dokazano da bi postupali po prethodnom dogovoru pa da stoga nije ostvareno bitno obilježje bića krivičnog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, što je neosnovano budući da bi se radilo o udruživanju više osoba za vršenje ovakvog krivičnog djela, nije potrebno da postoji čvršća organiziranost već je dovoljno, kao u ovom slučaju, da se više osoba dogovorilo da neovlašteno stavljaju u promet opojnu drogu, te da su učinili barem jednu radnju iz st. 1. čl. 196. OKZRH.

U tijeku postupka sud prvog stupnja je utvrdio da su opt. Š. i svjedok A. iz Z. išli u R. da nešto preuzmu, kako to iskazuje svjedok A., da su u R. u hotelu 3.M. tražili turske vozače, čija imena je opt. Š. imao napisana na papiriću, što je utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka, a što se niti žalbama ne dovodi u sumnju, da su ih vozači, a bili su to jedini turski vozači u hotelu u to vrijeme, očekivali, jer je opt. S.T. recepcioneru odmah po dolasku, nervozan, rekao da osobe koje ga budu tražile pošalje u njegovu sobu (svjedok B.I.), što sve govori da je ispravan zaključak suda prvog stupnja o prethodnom dogovoru optuženika da zajednički vrše radnje koje predstavljaju neovlašteno stavljanje u promet droge koja je pronađena i oduzeta.

Nadalje, nakon prespavane noći u hotelu i konačno pronalaženja turskih vozača, jedan od njih te opt.

I Kž 489/1996-3

Š. i svjedok A. izlaze, nakon što Š. govori A. da se spremi, jer da odlaze i tada dolazi do prebacivanja droge iz autobusa turskih vozača u vozilo Š., koje je A. morao privesti skroz uz autobus, što su sve također činjenice koje potvrđuju da svi znaju što rade i s kojim ciljem, a što potvrđuju i njihovi daljnji postupci, napuštanje Republike Hrvatske od strane turskih vozača, svakoga posebno, što ukazuje na bijeg budući su isti radili na redovnoj liniji prijevoza putnika za Tursku, te bijeg opt. Š. i A. i izbacivanje paketića droge iz vozila, nakon što su ih zaustavili djelatnici policije.

Činjenica da droga nije bila smještena u posebno skrovište koje je prepravljenjem vozila dobiveno, nije odlučna za postojanje krivične odgovornosti opt. Š., niti se iz toga može zaključiti da vozilo nije vlasništvo Š., kako se to navodi u žalbi, a koji navod je u suprotnosti s iskazima svjedoka A. i V.P.

Neosnovano opt. Š. u žalbi navodi i da droga, samim prijevozom, nije stavljena u promet pa da stoga djelo nije dovršeno budući za opstojnost ovog djela nije potrebno da je droga predana kupcu. Dovoljno je da su se dvije ili više osoba dogovorile da zajednički vrše radnje koje predstavljaju neovlašteno stavljanje u promet ovih proizvoda i da su u realizaciji ovog dogovora izvršili barem jednu radnju iz st. 1. čl. 196. OKZRH, kako je ranije navedeno. U konkretnom slučaju količina droge sama za sebe govori da je bila namijenjena stavljanju u promet i sve radnje koje su optuženici poduzeli bile su izvršene u tom cilju. Dakle, ne radi se samo o radnji prijevoza droge, kako se to navodi u žalbi opt. Š., u čemu bi se iscrpljivale, prema žalbi, aktivnosti Š., budući činjenice utvrđene u postupku ukazuju na opravdan zaključak suda prvog stupnja da su optuženici bili u dogovoru i svaki od njih je obavio svoje dio zadatka u okviru zajedničke akcije.

S obzirom da je optuženicima suđeno u odsutnosti zbog nedostupnosti, isti nisu davali obranu pa stoga ista i nije mogla biti provjerena, a nije moglo biti provedeno niti neuropsihijatrijsko vještačenje optuženika što međutim, nije propust suda prvog stupnja, budući iz priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi sumnja da bi opt. Š. bio neuračunljiv, a glede svih relevantnih okolnosti činjenično stanje je u potpuno i pravilno utvrđeno.

Stoga nije osnovana žalba opt. Š. i S.T. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a s obzirom da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio krivični zakon, nije ostvaren niti žalbeni razlog povrede krivičnog zakona iz žalbe opt. Š.

Nisu osnovane niti žalbe optuženika zbog odluke o kazni.

Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je u smislu čl. 37. OKZRH cijenio sve okolnosti koje utječu na kaznu, a u žalbama se ne ukazuje na nove okolnosti koje sud prvog stupnja nije cijenio, a koje bi bile od utjecaja na visinu kazne.

Optuženicima, su po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, za počinjeno krivično djelo, u skladu s takvom ocjenom svih relevantnih okolnosti izrečena kazne koje su u svemu primjerene i adekvatne za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH. Tu posebno treba imati u vidu vrstu i količinu droge, te organiziranost na međunarodnoj osnovi što djelu daje posebnu težinu, uz činjenicu porasta ovih krivičnih djela čija je posljedica ugrožavanje zdravlja i života posebice mladih ljudi.

Ispitujući u smislu čl. 369. ZKP opravdanost i zakonitost izrečene sigurnosne mjere iz čl. 64. OKZRH, sud drugog stupnja nalazi da je sud prvog stupnja trebao izreći tu mjeru uvažavajuće razloge iz pobijane presude.

S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju čl. 374. ZKP žalbe optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, te je stoga odlučeno kao u izreci.

I Kž 489/1996-3

U Zagrebu, 22. listopada 1997. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Ante Potrebica v.r.