Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-x-721/2013-2 KI-generiert

Croatian Supreme Court dismisses appeal regarding state liability for auction irregularities due to factual review limits.

Geschäftsnummer Rev-x-721/2013-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by a co-owner against a lower court's finding of state liability for an irregular auction. The lower courts held that the state was liable because the auctioneer failed to notify the creditor about the sale of seized assets, which were subsequently sold to a third party. The Supreme Court rejected the appeal because the appellant's arguments focused on disputing established facts and the valuation of seized items, which are not reviewable grounds for an appeal under the Civil Procedure Act.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 385. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP: An appeal cannot be filed based on the incorrect or incomplete finding of fact, and such appeals are inadmissible.

Schlagwörter

KI-generiert
state liability civil procedure act appeal admissibility fact finding review auction irregularities judicial liability seized property

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Broj: Rev-x 721/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz G. K. M., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo pravosuđa), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, uz sudjelovanja umješača na strani tuženice M. B. iz I., radi isplate, odlučujući o reviziji umješača protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9016/11 od 12. travnja 2012, kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-762/10 od 28. veljače 2011., u sjednici održanoj 10. listopada 2013.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija umješača na strani tuženice M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„Tužena je dužna isplatiti tužitelju iznos od 295.462,47 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od 14. srpnja 2001.g. do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u visini 152.290,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“.

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Odbijaju se žalba tužitelja kao neosnovana, žalba tuženice i žalba umješača kao djelomično neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-762/10 od 28. veljače 2011. u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 295.462,47 kn (dvijestodevedesetpettisućačetiristošezdesetdvije kune i četrdesetsedam lipa), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 762/10 od 28. veljače 2011. u dijelu tijeka zatezne kamate i to za razdoblje od 14. srpnja 2001. do 27. veljače 2011. i u dijelu odluke o kamatnoj stopi za razdoblje od 28. veljače 2011. do isplate, te sudi:

Tuženica je dužna platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 295.462.47 kn (dvijestodevedesetpettisućačetiristošezdesetdvije kune i četrdesetsedam lipa) od 28. veljače 2011. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 195.462,47 kn (dvijestodevedesetpettisućačetiristošezdesetdvije kune i četrdesetsedam lipa) za razdoblje od 14. srpnja 2001. do 27. ve3ljače 2011. te zatezne kamate od 28. veljače 2011. do isplate u smislu čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate."

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I. i dio toč. II. izreke) umješač na strani tuženice izjavio je reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija umješača odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/921, 112/99, 88/01, 117703, 88/05, 84/08, 123/08 – ispr., 57/11 i 148/11 – proč. tekst - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji revidenta pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i korespondiraju sa stanjem spisa (sadržajem izvedenih dokaza), izreka presude također je jasna i nije proturječna njenim razlozima, a pritom je sud u obrazloženju čl. 375. st. 1. ZPP), pa utoliko pobijana presuda odgovorio sve relevantne žalbene navode (

nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. P. tome, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog nezakonitog rada suda.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-842/82 utvrđeno suvlasništvo tužitelja i M. V. u jednakim dijelovima na vozilu-tegljaču „MAN“ 320 KS – Tip 16-320, prikolici „K.“ – tipa Tisa 101 i rovokopaču „A. H.12“,

- da je u izvršnom postupku vođenom kod Općinskog suda u Imotskom pod. br. I- 68/95 (ranije I-97/92) po prijedlogu M. V. radi civilne diobe, došlo do javne prodaje tih stvari prije pravomoćnosti rješenja o izvršenju, time da je suvlasnički dio tužitelja na tim stvarima kupio M. V. za 1/3 određene kupoprodajne cijene, kojemu su te pokretnine i predane, bez da je isti položio kupovninu i bez da je tužitelj kao ovršenik obaviješten o izvršnom postupku, a koje pokretnine je M. V. neposredno nakon dražbe prodao M. Ž.,

- da je 1/2 vrijednosti vozila-tegljača „M.“ 320 KS – Tip 16-320, prikolice „K.“ – tipa Tisa 101 i rovokopaču „A. H.12“ prema Cjeniku koji izdaje Centar za vozila H., uključujući amortizaciju prema Tablicama koje se koriste u svim osiguranjima na tržištu u Republici Hrvatskoj i kupljene rezervne dijelove po tužitelju (dokazane priloženim računima), na dan provedenog vještačenja 13. srpnja 2001. iznosila 295.3462,47 kn (nalaz sudskog vještaka ing. D. K.).

Na temelju tih činjenica, a polazeći od mjerodavnih odredaba čl. 240., čl. 83. i čl. 87. Zakona o izvršnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZIP), koje propisuju (čl. 240. ZIP) da ako na temelju izvršne isprave zajedničku stvar treba radi njezine diobe prodati, prodaja će se obaviti na način propisan ZIP-om za izvršenje na pokretnoj stvari; da se prodaja pokretne stvari može provesti tek nakon pravomoćnosti rješenja o izvršenju, osim ako dužnik pristaje da se prodaja ranije izvrši, ili ako su u pitanju stvari koje su podložne brzom kvarenju, ili ako postoji opasnost od znatnog pada cijena popisanih svari (čl. 83. ZIP); da je kupac dužan položiti cijenu odmah nakon zaključenja dražbe (čl. 87. st. 1. ZIP), nižestupanjski sudovi su zaključili da je u konkretnom slučaju riječ o nepravilnom i nezakonitom radu suca u spomenutom izvršnom postupku – zbog čega postoji odgovornost odštetna tuženice Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 81. st. 1. tada važećeg Zakona o redovnim sudovima („Narodne novine“, broj 32/88 - proč. tekst, 16/90, 41/90 i 14/91), prema kojoj za štetu koju nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom građanima ili pravnim osobama odgovara Republika Hrvatska, koja može i od suca tražiti naknadu isplaćenog iznosa ako je štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Stajalište nižestupanjskih sudova o odštetnoj odgovornosti tuženice je pravilno, pa ga prihvaća i ovaj sud. Uostalom, revident takvo stajalište sudova svojom revizijom niti ne dovodi u sumnju.

Sadržaj revidenovih navoda u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava svodi se na temeljni prigovor da izvršenom uplatom suvlasničkog dijela tadašnjem ovršeniku (sada tužitelju) na blagajnu suda, tuženica Republika Hrvatska nema nikakvih dugovanja spram tužitelja, kao i prigovor utvrđenoj visini štete (tj. procjeni vještaka ing. K.).

Međutim, takvim navodima koji ulaze u sferu osporavanja činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, nije moguće dovesti u sumnju pravilnost pobijane odluke. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije moguće podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa su utoliko navedeni prigovori bez značaja i stoga nisu ni uzeti u razmatranje.

Prema tome, nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. listopada 2013.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.