Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Povrv-907/2015-16 KI-generiert

Court dismisses enforcement claim against medical vehicle supplier for non-existent warranty defects.

Geschäftsnummer Povrv-907/2015-16
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The court dismissed the plaintiff's enforcement request for over 10,000 kuna based on a notary's enforcement decision regarding alleged vehicle defects. The defendant argued that the supplier failed to deliver vehicles with required equipment and did not educate staff on safety features, while the supplier claimed the disputed items were unrelated to the warranty period. The court found the claim unfounded because the supplier had already addressed heating issues and installed rear shelves, and accepted liability for sticker defects due to material flaws, leading to the total invalidation of the enforcement order.

Legislator-Regeste

KI-generiert

Zakon o parničnom postupku čl. 451. st. 3.; The court must dismiss an enforcement claim if the underlying debt is not substantiated by evidence, particularly when the alleged defects were either non-existent or already remedied prior to the enforcement proceedings.

Schlagwörter

KI-generiert
enforcement proceedings warranty defects medical vehicle notary decision dismissal of claim small value dispute costs allocation

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 410. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima
čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 155. Zakona o parničnom postupku

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU

10 Povrv-907/2015-14

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr.sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja M. D. d.o.o., OIB: , J., J. 91, kojega zastupa punomoćnik Goran Devrnja odvjetnik u Zagrebu, Bernarda Vukasa 11, protiv tuženika ZAVOD, OIB: , O., J. H. 2, kojega zastupa punomoćnica J. Č.-D., odvjetnica u O., Š. 9/I, radi isplate iznosa od 10.321,82 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2016. u nazočnosti punomoćnik stranaka i tuženikove zastupnice po zakonu, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 3. svibnja 2016.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja M. D. d.o.o., OIB: , J., J. 91, prema tuženiku ZAVOD, OIB: , O., J. H. 2, za isplatu iznosa od 10.321,82 kn (desettisućatristodvadesetjdnakuna i osamdesetdvijelipe) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-

6.050,00 kn od 27.06.2015. do isplate,

-

3.019,32 kn od 27.06.2015. do isplate,

-

1.252,50 kn od 10.07.2015. do isplate,

te za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 1.706,00 kn (tisućusedamstošestkuna) pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku poslovni broj Ovrv-9667/15 od 29. srpnja 2015., ukida u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.962,50 kn (šesttisućadevestošezdesetdvijekune i pedesetlipa) u roku osam dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.037,50 kn kn (tisućutridesetsedamkuna i pedesetlipa), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 10.321,82 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik Mirjana Borić u Osijeku donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-9667/15 od 29. srpnja 2015. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj navodi da se utužena tražbina odnosi na tri računa koje je tužitelj ispostavio tuženiku na ime izvršenih usluga i ugradnje stvari koje nisu posljedica otklanjanja nedostataka na vozilima te nemaju nikakve veze s jamstvenim rokom na koji se tuženik poziva. Tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U prigovoru na rješenje o ovrsi kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako je tužitelj na temelju Ugovora o kupoprodaji vozila za hitnu medicinsku pomoć bio dužan isporučiti tuženiku vozila sukladno ugovorenim tehničkim karakteristikama vozila i potrebnom opremom. Ističe kako tuženik nikada nije odustao od ugradnje polica za smještaj medicinske opreme i madraca s remenjem za učvršćivanje, a niti je tužitelj provodio bilo kakvu edukaciju tuženikovih radnika niti je tuženik takvu uslugu i naručio. Nadalje navodi kako je bila obveza tužitelja isporučiti vozila s valjanim naljepnicama. Kako su se naljepnice oštetile kao posljedica loše kvalitete to je bila obveza tužitelja otkloniti nedostatke na naljepnicama. Stoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u utužene račune na listu 8. do 10. spisa, u Ugovor o kupoprodaji vozila za hitnu medicinsku pomoć od 11. kolovoza 2014., u Zapisnik Stručnog povjerenstva od 11. veljače 2015., u dopis od 17. veljače 2015., od 4. ožujka 2015., od 15. svibnja 2015., od 20. svibnja 2015. te od 1. ožujka 2015., u preslike računa na listu 34. do 38. spisa, u radni nalog na listu 39. do 45. spisa, u tehničke karakteristike vozila na listu 48. do 54. spisa, u dopis od 15. svibnja 2015., od 19. svibnja 2015., od 21. svibnja 2015., u preslike e-mail poruka na listu 58. i 59. spisa, u dopis od 16. ožujka 2015., Zapisnik Stručnog povjerenstva od 1. prosinca 2014., dopis od 6. ožujka 2015. radni nalog od 12. ožujka 2015. te je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka Z. B. i N. F. tužiteljevih zaposlenika te D. K. i J. P. tuženikovih zaposlenika i tuženikove zastupnice po zakonu S. S..

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 10.321,82 kn zajedno pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Uvidom u utužene račune na listu 8. do 10. spisa, razvidno je kako tužitelj potražuje od tuženika naknadu za edukaciju korištenja grijanja u iznosu od 1.252,50 kn, za izmjene naljepnica u iznosu od 3.019,32 kn te za ugradnju polica za stražnja vrata s remenom za fiksaciju u iznosu od 6.050,00 kn.

Sud je u postupku tvrdio:

- da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji vozila za hitnu medicinsku pomoć od 11. kolovoza 2014., prema kojem se tužitelj obvezao isporučiti tuženiku 11 vozila za hitnu medicinsku pomoć, a sukladno ponudi broj 1056-14 od 7. srpnja 2014. i tehničkim karakteristikama i specifikacijama iz dokumentacije za nadmetanje,

- nije sporno da je tužitelj predmetna vozila isporučio tuženiku,

- da je tuženik više puta pozivao tužitelja na otklanjanje nedostataka na vozilima, a kako to proizlazi iz dopisa u spisu, te iz iskaza svjedoka Dine Koića i Jasne Perić,

- iz Zapisnika Stručnog povjerenstva za pregled vozila od 1. prosinca 2014. (na listu 76. i 77. spisa) nedvojbeno proizlazi kako su na vozilima utvrđeni brojni nedostaci, između ostaloga nedostaci na zvučnoj signalizaciji, na sustavu grijanja te da na zadnjim lijevim i desnim vratima nisu ugrađene police za smještaj medicinske opreme i vakum madraca s remenjem za učvršćivanje,

- iz Tehničkih karakteristika vozila na listu 48. do 54. lista, a koji je sastavni dio Ugovora o kupoprodaji, proizlazi kako sva vozila moraju imati crvene samoljepljive, reflektirajuće folije i natpis „HITNA POMOĆ“, te na zadnjim lijevim i desnim vratima police za smještaj medicinske opreme i vakum madrace s remenjem za učvršćivanje, smještene ispod prozora širine 110 mm i dužine 320 mm,

- da je tužitelj po reklamacijama tuženika glede nedostatka iste otklonio i ispostavio tuženiku utužene račune.

Svjedok D. K., tuženikov zaposlenik u bitnome iskazuje da je na vozilima hitne pomoći bilo problema i da se nedostaci traju do danas. Na vozilima, dok su još bila parkirana u garaži , počele su se odljepljivati naljepnice, te da se gužvaju i opadaju. Postoji problem i sa grijanjem te svjetlosnom signalizacijom, odnosno kako antena nije bila adekvatna. Svjedok Z. B., tužiteljev zaposlenik iskazuje kako mu je dojavljeno da u 2 vozila ne radi grijanje, a kada je došao utvrdio je da grijanje radi, ali da je trebalo upaliti termostat što vozači nisu učinili iako to u uputama stoji. Poznato mu je kako su se vozila vraćala radi oštećenih naljepnica. Svjedoku N. F. je poznato da su vozila isporučena i da je montirao police i nosače za madrace.

Svjedok J. P., zaposlenica tuženika iskazuje kako su pri isporuci vozila zajednički utvrdili nedostatke i o tome sačini zapisnik koji je tužitelj potvrdio. Navodi kako su nedostatke na vozilima reklamirali tužitelju i pozvali ga otkloni te nedostatke. Ističe kako su se na zaprimljenim vozilima stalno pojavljivali neki nedostaci na elektroinstalacijama, svjetlosnoj i zvučnoj signalizaciji, nedostaci grijanja i drugo.

Tuženikova zastupnica po zakonu S. S. navodi kako je ugradnja polica bila ugovorena u tenderu, ok je ugradnja ormarića posebni naručena i plaćena tužitelju, i da je tu riječ o dvije različite stvari.

Cijeneći sve izvedene dokaze, posebice iskaze svjedoka i tuženikove zastupnice po zakonu, sud je utvrdio da zahtjev tužitelja za isplatu utužene tražbine nije osnovan.

Naime, sud je utvrdio kako je riječ o otklanjanju nedostataka i da tužitelj stoga nije ovlašten od tuženika zahtijevati isplatu utuženoga iznosa. Naime sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka K. i P., koji su iskazivali jasno, neposredno i čiji su iskazi u skladu s materijalnim dokazima u spisu.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. Kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka priopćiti prodavatelju odmah, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada (čl. 403. st. 2. ZOO).

Sud je utvrdio kako su stranke zajednički 1. prosinca 2014. izvršile pregled vozila i utvrdile nedostatke (list 76. i 77. spisa). Osim toga tuženik je i ostale nedostatke koji su se pojavljivali tijekom uporabe vozila – nevidljive nedostatke, uredno prijavljivao tužitelji tražio njihovo otklanjanje kako to proizlazi iz iskaza svjedoka K. i P. te brojnih dopisa u spisu. Stoga je tuženik kao kupac bio ovlašten od tužitelja kao prodavatelja zahtijevati uklanjanje nedostataka (čl.410.st.1.t.1.ZOO).

Tako je sud utvrdio da je tužitelj otklanjao nedostatke na grijanju, te ugradnju polica na stražnjim vratima vozila, kako je u Zapisniku Stručnog povjerenstva od 1. prosinca 2014. i utvrđeno.

U odnosu na izmjenu naljepnica na vozilima, sud je utvrdio kako je među strankama ugovoreno kakve naljepnice moraju biti stavljene na vozila. Iz dopisa tužitelja od 21. svibnja 2015., nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj prihvatio odgovornost glede nedostataka na naljepnicama zbog nedostataka u materijalu.

Imajući navedeno u vidu, te da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, ovaj sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti u cijelosti i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP) platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinuti u cijelosti.

Sud je odbio prijedlog tužitelja za daljnjim provođenjem dokaza posebice saslušanja tužiteljeva zastupnika po zakonu, kao i svjedoka S. Ž., jer isti nisu pristupili ročištu od 28. travnja 2016., a niti su valjano opravdali svoj izostanak.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Visina troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora u iznosu od 1.000,00 kn, za pristup ročištu (Tbr.9.toč.5.Ot) od 3. studenog 2015. u iznosu od 250,00 kn te za zastupanje na ročištu (Tbr.9.toč.1.Ot) od 15. prosinca 2015., od 16. ožujka 2016. i od 28. travnja 2016. u iznosu od po 1.000,00 kn, za sastav podneska (Tbr.8.toč.1.Ot) od 2. prosinca 2015. u iznosu od 1.000,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 1.312,50 kn, i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 400,00 kn, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 6.962,50 kn. Tuženiku nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu od 3. studenog 2015. u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn, nego pristup tome ročištu jer se na istome nije raspravljalo o glavnoj stvari i ročište je odgođeno. Nije niti priznat trošak sudske pristojbe na prigovor u zatraženom iznosu od 500,00 kn nego u iznosu od 400,00 kn koliko taj trošak i iznosi. Cijeneći koji su troškovi u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora sud je odbio tuženikov zahtjev za naknadu ovih troškova u ukupnom iznosu od 1.037,50 kn, kao neosnovan.

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 3. svibnja 2016.

Zapisničar:

S u d a c

Snježana Andrijanić

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.