Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-69/2002-2 KI-generiert

Supreme Court allows revocation of lower court ruling on contract annulment due to incorrect application of housing law.

Geschäftsnummer Rev-69/2002-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Teilweise gutgeheissen (Partially Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia accepted the appellant's revocation against the County Court's decision to annul a contract amendment regarding a housing sale. The lower court incorrectly ruled that only veterans of the Homeland War qualified for a price discount, excluding World War II veterans. The Supreme Court corrected this by applying the pre-amendment version of the Housing Law, which granted discounts to all veterans meeting the criteria, thereby invalidating the lower court's finding of nullity. Consequently, the revocation was granted, and the lower court's judgment was annulled.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 16. Zakona o prodaji stanova; The court must apply the version of the law in force at the time of the contract when no retroactive amendment exists, and a lower court's error in distinguishing between categories of veterans constitutes grounds for revocation.

Schlagwörter

KI-generiert
contract annulment housing law application retroactive legislation veteran status price discount eligibility revocation of judgment incorrect legal application

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-69/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hatuza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Državnog pravobraniteljstvo Županije primorsko-goranske, protiv tuženih 1. Grad Rijeka, zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetnici iz R. i 2. P. B. iz R., radi utvrđenja ništavosti aneksa ugovora, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-330/98 od 29. travnja 1998. godine, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-2288/97 od 3. prosinca 1997. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. rujna 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija prvotuženika se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-330/98 od 29. travnja 1998. godine i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je ništav aneks ugovora br. 11834 od 27. ožujka 1995. godine sklopljen između prvotuženog Grada R. kao prodavatelja i drugotuženog B.P. kao kupca.

Tužitelj je dužan naknaditi prvotuženom Gradu R. parnični trošak u iznosu od 1.830,00 kn."

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž-330/98 od 29. travnja 1998. godine uvažena je žalba tužitelja, preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-2288/98 od 3. prosinca 1997. godine i udovoljeno tužbenom zahtjevu na utvrđenje da je ništav aneks ugovora br. 11834 od 27. ožujka 1995. godine sklopljen između prvotuženika Grada R. kao prodavatelja i drugotuženika P.B. kao kupca.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio prvotuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana na reviziju nije odgovorila.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet postupka u ovom sporu je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavim aneks ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo kojeg su tuženici zaključili dana 27. ožujka 1995. godine a to iz razloga jer je aneksom ugovora drugotuženiku, kao ratnom vojnom invalidu iz Drugog svjetskog rata priznat popust na cijenu u iznosu od 25%, te se prvotuženik obvezao drugotuženiku izvršiti povrat više plaćenog iznosa od 2.301,49 DEM, čime je ugovorena niža cijena od one koja se mogla ugovoriti prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 69/92, pročišćeni tekst 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94 i 58/95 – dalje Zakon o prodaji stanova). U konkretnom sporu prijepornim se pokazalo pitanje pripada li drugotuženiku, kao ratnom vojnom invalidu Drugog svjetskog rata pravo na popust cijene stana prilikom kupnje stana, a u smislu odredbe čl. 16. Zakona o prodaji stanova ili to pravo pripada samo ratnim vojnim invalidima Domovinskog rata.

Odluka drugostupanjskog suda polazi od stajališta da ratni vojni invalidi Drugog svjetskog rata prema tada važećim odredbama čl. 16. Zakona o prodaji stanova nemaju pravo na popust cijeni prilikom kupnje stana na kojem postoji stanarsko pravo već da takvo pravo pripada samo ratnim vojnim invalidima Domovinskog rata.

Revident ukazuje na činjenicu da je tek noveliranom odredbom čl. 16. Zakona o prodaji stanova ("Narodne novine", broj 58/95) koji je stupio na snagu dana 17. kolovoza 1995. godine propisano da pravo na popust imaju samo invalidi Domovinskog rata, a koja odredba nema retroaktivno djelovanje.

Na sporni odnos primjenjuju se odredbe nenoveliranog ranijeg čl. 16. Zakona o prodaji stanova, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa ugovora.

Ako se polazi od shvaćanja da taj Zakon nije pravio razliku između invalida Drugog svjetskog rata i invalida Domovinskog rata, uz ispunjenje ostalih zakonom propisanih uvjeta, za koje su nižestupanjski sudovi utvrdili da su ostvareni u konkretnom slučaju, trebalo je zaključiti da i tužitelju kao ratnom vojnom invalidu Drugog svjetskog rata pripada pravo na popust u cijeni stana od 25%, pa stoga nije bilo osnova da se utvrdi ništavost spornog aneksa ugovora o prodaji stana.

Stoga se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U sporu radi utvrđenja ništavosti utvrđenog ugovora stranke tog ugovora kao tuženici imaju svojstvo jedinstvenog suparničara, jer se zbog prirode pravnog odnosa spor može

čl. 201. ZPP

riješiti samo na jednak način prema obim strankama, pa se primjenom odredbe koji regulira parnični položaj jedinstvenih suparničara, učinak parnične radnje odnosno učinak podnesene revizije od strane prvotuženika proteže i na drugotuženika koji reviziju nije podnio.

Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP, a prvotuženiku su pored troškova priznatih po prvostupanjskom sudu dosuđeni i troškovi sastava revizije po važećoj odvjetničkoj tarifi i trošak sudske pristojbe.

U Zagrebu, 18. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.