Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-1873/1997-2 KI-generiert

Appeal dismissed; termination due to incompetence makes secondary claim on fault inadmissible.

Geschäftsnummer Rev-1873/1997-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court dismissed the appellant's appeal against a final judgment terminating the employment relationship. The primary claim failed because the employer terminated the employee based on Article 379 of the Public Administration Act due to incompetence, while the secondary claim sought to establish whether this incompetence involved fault or concealed negligence. The court ruled that since the termination was legally grounded in incompetence, the secondary claim regarding fault was irrelevant and thus inadmissible.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 379. Zakona o upravi; čl. 393. ZPP: When employment termination is based on incompetence under Article 379 of the Public Administration Act, a secondary claim seeking to establish fault or concealed negligence is inadmissible as it does not affect the validity of the termination decision.

Schlagwörter

KI-generiert
termination of employment incompetence fault or negligence public administration act inadmissible claim secondary claim labor dispute

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1873/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz Č., koga zastupa N. O., odvjetnik iz O., protiv tuženika G. O. (ranije O. O.), kojeg zastupa Š. K. iz O., radi prestanka radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 21. travnja 1994. godine, br. Gž-817/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. studenog 1993. godine, br. Pr-204/93, u sjednici održanoj dana 24. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je osporavanim rješenjem tuženika od 8. srpnja 1991. godine, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se ima smatrati da ovo rješenje nije niti doneseno, te je tuženik dužan tužitelju priznati sva prava iz radnog odnosa na radnom mjestu referenta za pozadinske poslove u neprekinutom trajanju i nadoknaditi mu sa ovom parnicom prouzročeni trošak."

Istom presudom odbijen je i eventualni (podredni) tužbeni zahtjev postavljen prema čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92,) koji glasi:

"Utvrđuje se da osporavanim rješenjem tuženog od 8. srpnja 1991. godine, br. INT - 179 -1/91 kojim je prestao radni odnos tužitelja M.L., isti prestao bez krivnje i skrivljenog propusta tužitelja, što je tuženik dužan priznati."

Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Drugostupanjski Županijski sud u Osijeku odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj. Pobija je samo u dijelu kojim je odbijen podredni (alternativni, eventualni) tužbeni zahtjev te ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za ukidanje presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o alternativnom tužbenom zahtjevu.

Tuženik nije dao odgovor na reviziju, niti nadležni državni odvjetnik izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Sudovi su odbili oba tužbena zahtjeva i to: glavni, jer su utvrdili da je tužitelju prestao radni odnos temeljem čl. 379. Zakona o upravi ("Narodne novine", broj: 47/90) nakon što je rukovoditelj organa utvrdio da tužitelj nema sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta čije mu je obavljanje povjereno, a podredni (eventualni ili kako tužitelj navodi alternativni) iz razloga što odredbama cit. Zakona o upravi nije predviđen postupak za utvrđenje kakav je osobni odnos radnika prema radu, odnosno da li je ta nesposobnost vezana za krivnju ili skrivljeni propust tužitelja.

Tužitelj revizijom ne pobija presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje odluke o prestanku rada, već samo u dijelu kojim je odbijen podredni (eventualni) tužbeni zahtjev. Kad je odbijen glavni tužbeni zahtjev i kad je tužitelju radni odnos prestao zbog nesposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta, što u ovom stadiju postupka više ne dovodi u pitanje ni sam tužitelj, onda je neosnovan i podredni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje okolnosti koje nisu od značaja za odluku o prestanku radnog odnosa tužitelja.

Materijalno pravo, dakle, nije pogrešno primijenjeno kad je odbijen i podredni tužbeni zahtjev, a kako nema ni procesne povrede na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP) trebalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 24. siječnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.