Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
I Kž-904/1999-3 KI-generiert

Criminal court dismisses juvenile appeal regarding theft and sentencing due to lack of procedural errors and factual disputes.

Geschäftsnummer I Kž-904/1999-3
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by minor M.K. against a first-instance judgment imposing educational measures for theft. The juvenile argued that the court's reasoning contradicted its findings regarding intent and omitted specific facts about the burglary. The court rejected these claims, noting the minor's confession established intent and the clear evidence of forced entry supported the conviction for aggravated theft. Consequently, the court upheld the original sentencing decision as legally sound and factually accurate.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: An appeal based on alleged contradictions between the reasoning and the operative part of a judgment is dismissed if the court's findings are supported by the defendant's confession and clear evidence, and the chosen educational measure corresponds to the minor's personal circumstances and the gravity of the offense.

Schlagwörter

KI-generiert
criminal procedure appeal minor criminal liability aggravated theft educational measures contradiction in judgment confession evidence burglary intent

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP
nije u pravu kada se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP).
čl. 398. st. 3. ZKP
Zbog svega navedenog trebalo je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
čl. 12. Zakona o sudovima za mladež
Maloljetnik je, kako se navodi u socijalnoj anamnezi zainteresiran za pomoć i ima volju promijeniti loše navike, pa je opravdan i prijedlog Centra za socijalnu skrb da mu se izreče odgojna mjera iz čl. 12. Zakona o sudovima za mladež.
čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ
i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi mlt.
čl. 216. st. 1. KZ
zbog jednog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ i četiri kaznena djela teške krađe iz čl.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 904/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u odjelu - više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv mlt. M. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi mlt. M. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 16. studenog 1999. godine, br. Km 8/99, u sjednici održanoj 16. svibnja 2001. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba mlt. M.K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, vijeće za mladež toga suda, prema mlt. M.M., M.K. i Ž.Š., izrekao je odgojne mjere pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi, te posebne obaveze mlt. M.M. da redovito pohađa školu i da uz suglasnost roditelja podvrgne se stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge, mlt. M.K. da redovito pohađa školu i mlt. Ž.Š. da se osposobi za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima, i to mlt. M.M. zbog počinjenja tri kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ i jednog kaznenog djela krađe, mlt. M.K. zbog jednog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ i četiri kaznena djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ, te mlt. Ž.Š. zbog četiri kaznena djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ u vezi čl. 216. st. 1. KZ.

Protiv toga rješenja žali se mlt. M.K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog izrečene odgojne mjere, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prema maloljetniku izreče druga odgojna mjera - sudski ukor, odnosno da ga se oslobodi od primjene odgojnih mjera.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Maloljetnik M.K. nije u pravu kada se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP).

U odnosu na djelo pod toč. 4 izreke rješenja maloljetnik tvrdi, da je izreka rješenja proturiječna razlozima iz obrazloženja, te da nedostaju u obrazloženju rješenja razlozi o odlučnim činjenicama, budući u obrazloženju presude nedostaju razlozi o namjeri maloljetnika da prisvoji oduzeti bicikl, a u izreci rješenja, ta namjera se utvrđuje, pa je stoga izreka proturiječna navodima iz obrazloženja rješenja.

Sud prvog stupnja protivno tim tvrdnjama, prije svega, nalazi utvrđenim iz priznanja mlt. K. da je on imao namjeru prisvajanja tuđe pokretne stvari (bicikla), i da je cilj toga prisvajanja bio pribavljanje imovinske koristi. Dajući razloge za takav cilj postupanja maloljetnika, njegovu namjeru pribavljanja imovinske koristi, sud ukazuje na činjenicu da je bicikl od maloljetnika policija oduzela tek dana 6. lipnja 1998. godine, dakle, jedan dan nakon što ga je on prisvojio. Prema tome, nije točna tvrdnja maloljetnika da o toj odlučnoj činjenici, namjeri pribavljanja imovinske koristi u pobijanom rješenju nema razloga. Utvrđenje suda u izreci rješenja u skladu je dakle s razlozima rješenja, pa nema nikakove opreke između izreke i obrazloženja rješenja.

Nadalje, nasuprot navodima žalbe maloljetnika da nedostaju razlozi u pobijanom rješenju za utvrđenje da su maloljetnici počinili kaznena djela (toč. 5, 6, 7 i 8 izreke) provaljivanjem, treba reći, da sud prvog stupnja upravo tu odlučnu okolnost jasno obrazlaže (str. 9 rješenja), navodeći da su maloljetnici ulazili u zatvorene prostore apartmana, stanova i bungalova i pri tome nasilno otvarali prozore i balkonska vrata, odnosno uskakivali u apartmane povišene od tla, što je nedvojbeno iziskivalo za njih izvjestan napor pri savladavanju tih prepreka.

Prema tome, nije u pravu maloljetnik kada se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

U odnosu na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prije svega, treba naglasiti, da je sam maloljetnik priznao počinjenje djela opisanih pod toč. 5, 6, 7 i 8 rješenja, pri tome je nebitno, da li je on ili mlt. Š. nasilno otvarao zatvorene grilje prozora i vrata, a pored nedvojbeno utvrđene činjenice da su nakon toga obojica njih ulazili u ranije zatvorene prostore. Obzirom da su obojica maloljetnika nakon nasilnog otvaranja zatvorenih prostora ulazili u taj prostor što je ponekad bilo skopčano sa izvjesnim naporom, a što upućuje na njihovu pojačanu zločinačku energiju, to također predstavlja provaljivanje zatvorenog prostora, kao bitnog elementa kaznenog djela teške krađe.

Sud je, dakle, pravilno utvrdio činjenično stanje, te maloljetnike proglasio krivim zbog kaznenog djela teške krađe povrijedišvi pri tome kazneni zakon.

Žalba maloljetnika zbog izbora odgojne mjere također nije osnovana.

Protivno navodima žalbe sud prvog stupnja je maloljetniku izrekao odgojnu mjeru koja korespondira s osobinama njegove ličnosti, te prilikama u kojima živi. Sud je pri tome protivno navodima žalbe mlt. M.K. pri izboru odgojne mjere prije svega cijenio okolnosti vezane za ličnost maloljetnika, njegovu dob, razvijenost i osobine njegove ličnosti, težinu i način izvršenja kaznenog djela, pobude maloljetnika, obiteljske i njegove prilike te obrazovanje. Pri odabiru odgojne mjere sud je cijenio da je maloljetnik odrastao u potpunoj peteročlanoj obitelji u teškim materijalnim stambenim uvjetima, da je isključen iz škole već u drugom razredu srednje škole i da roditelji gube nad njim utjecaj. Maloljetnik je, kako se navodi u socijalnoj anamnezi zainteresiran za pomoć i ima volju promijeniti loše navike, pa je opravdan i prijedlog Centra za socijalnu skrb da mu se izreče odgojna mjera iz čl. 12. Zakona o sudovima za mladež.

Zbog svega navedenog trebalo je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. svibnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Neva Šibl, v.r.