Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Revd-3595/2024-2 KI-generiert

Croatian Supreme Court dismisses appeal request for paternity dispute case regarding legal and human rights issues.

Geschäftsnummer Revd-3595/2024-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia rejected the prosecutor's request to allow a review of the second-instance judgment in a paternity dispute. The prosecutor argued that new legal questions existed and fundamental human rights were violated, but the court found no evidence of significant legal issues or specific circumstances warranting a review. Consequently, the court determined that the lower court's decisions were properly reasoned and did not infringe upon the parties' constitutional or European Convention rights.

Legislator-Regeste

KI-generiert

Article 385.a of the Civil Procedure Act; Article 389.b of the Civil Procedure Act: A review request is denied when the prosecutor fails to demonstrate that the lower court's decision involves significant legal questions or constitutes a clear violation of fundamental human rights through specific factual circumstances.

Schlagwörter

KI-generiert
paternity dispute review request civil procedure act human rights violation legal question significance constitutional rights prosecutor's request

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
Article 385.a of the Civil Procedure Act
Article 389.b of the Civil Procedure Act
Article 389.a of the Civil Procedure Act
Article 19 of the Constitution of the Republic of Croatia
Article 29 of the Constitution of the Republic of Croatia
Article 48 of the Constitution of the Republic of Croatia
Article 6 of the European Convention on Human Rights
Article 13 of the European Convention on Human Rights

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext



REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3595/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Budimir & Partneri, odvjetničko društvo d.o.o., Split, protiv tuženika: 1. ĐĐ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa posebna skrbnica BĐ, dipl. iur., zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, Trg Franje Tuđmana 3 i 2. ĆĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi osporavanja očinstva odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-100/2024-3 od 24. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-229/2021-45 od 28. veljače 2024., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj, prema njenu mišljenju, povrijeđena određena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Naznačivši u prijedlogu dva pitanja tužiteljica je ustvrdila tek to da o njima još nema prakse revizijskoga suda, što samo po sebi još ne ukazuje na to da se radi o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP.

4.2. Kako se, dakle, ne radi o važnim pravnim pitanjima, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona kao u točki I. izreke.

5.1. Tužiteljica je ustvrdila da su joj povrijeđena prava iz članka 19., članka 29. stavak 1. i članka 48. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) te prava iz članka 6. stavak 1. i članka 13. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

5.2. Tužiteljica nije jasno i konkretno ukazala na neku okolnost zbog koje smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije. Kako tužiteljica ne tvrdi da joj nije bilo omogućeno sudjelovati u postupku, iznositi svoje tvrdnje radi opravdanja osnovanosti tužbenoga zahtjeva i te tvrdnje dokazivati, a ovaj sud ustvrđuje da su nižestupanjske presude jasno i neproturječno obrazložene, za zaključiti je da tužiteljica nije učinila vjerojatnom tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje.

5.3. Glede pozivanja na povredu članka 19. Ustava valja ukazati na to da samo nezadovoljstvo tužiteljice primjenom materijalnoga prava i obrazloženjem drugostupanjske presude, koje tužiteljica iskazuje u prijedlogu, ne ukazuje na to da nižestupanjske odluke nisu utemeljene na zakonu i da nije zajamčena kontrola njihove zakonitosti. Jednako se odnosi i na pozivanje tužiteljice na to da joj nije omogućeno djelotvorno pravno sredstvo (članak 13. stavak 1.Konvencije).

5.4. Iz navoda prijedloga nije jasno kako bi to u parnici koja se vodi povodom zahtjeva za osporavanje očinstva, kakva je predmetna, moglo biti povrijeđeno pravo vlasništva neke od parničnih stranaka i njeno pravo nasljeđivanja iz članka 48. Ustva. Tužiteljica, zbog toga što je u ovoj parnici pravomoćno odbijen njen zahtjev za utvrđenje da njen sada pokojni brat nije otac prvotuženika ĐĐ, po naravi stvari, neće biti bratov zakonski nasljednik i ne može naslijediti njegovu ostavinsku imovinu, no ta situacija ne potpada pod povredu navedenih ustavnih prava. Ovdje se jednostavno radi o tome da osoba koja nije zakonski nasljednik nekoga ostavitelja nema pravo naslijediti ga na temelju zakona i tako računati na to da će postati vlasnikom njegove imovine koja ulazi u ostavinu.

5.5. Tužiteljica, dakle, nije učinila vjerojatnom tvrdnju o povredi temeljnih ljudskih prava pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek