Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
I Kž-807/1990-3 KI-generiert

Criminal appeal dismissed; facts and law applied correctly; conditional sentence upheld.

Geschäftsnummer I Kž-807/1990-3
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted murder, confirming the original sentence of 11 months imprisonment with a two-year probation period. The defendant argued for a retrial based on procedural violations and claims of self-defense, but failed to substantiate these claims with specific reasons or evidence. The court ruled that the first-instance court correctly established the subjective elements of the crime, including the defendant's state of strong agitation and intent, and that the conditional sentence was appropriate under the Criminal Procedure Act.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP; čl. 379. ZKP; An appeal based on alleged procedural violations or factual errors is inadmissible if the appellant fails to provide concrete reasons, and the second-instance court must examine such claims ex officio; if no errors are found, the original judgment stands.

Schlagwörter

KI-generiert
criminal appeal dismissal attempted murder conviction conditional sentence validity self-defense claim rejection procedural violation standard

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP
Tu žalbenu osnovu optuženik nije potkrijepio konkretnim razlozima, pa je ta okolnost zahtijevala da se prvostepena presuda ispita u smislu čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP po službenoj dužnosti u odnosu na tamo navedene
čl. 376. st. 1. toč. 2. ZKP
To je utvrđeno kako ispitivanjem osnovanosti žalbenih razloga u odnosu na žaliteljevu tvrdnju da je postupao u nužnoj obrani i bez umišljaja, tako i ispitivanjem po službenoj dužnosti u smislu čl. 376. st. 1. toč. 2. ZKP.
čl. 379. ZKP
Prvostepenom presudom izrečena uvjetna osuda u svemu je prikladna mjera za postignuće ciljeva izricanja krivičnih sankcija što je utvrđeno ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. ZKP.
čl. 384. ZKP
Slijedom svega što je izloženo valjalo je o žalbi optuženika odlučiti na temelju čl. 384. ZKP kao u izreci ove drugostepene presude.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-807/1990-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te Pavišić Berislava i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. A. M. zbog krivičnog djela iz čl. 36. KZRH u vezi sa čl. 19. KZ SFRJ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1990, K-151/90, u sjednici održanoj 12. lipnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Pulišelić Petra,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. A. M. i potvrđuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Opt. A. M. oglašen je krivim za kriv. djelo ubojstva na mah u pokušaju iz čl. 36. KZRH u vezi s čl. 19. KZ SFRJ, opisano u izreci prvostepene presude, za koje mu je izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci s rokom kušnje od dvije godine. Optuženiku je također uračunato vrijeme provedeno u pritvoru za slučaj eventualnog opoziva uvjetne osude, a ujedno je obvezan nadoknaditi troškove krivičnog postupka u iznosu navedenom u izreci.

Pravovremeno podnijetom žalbom presudu pobija optuženik po branitelju odvj. G. E. iz osnove bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se prvostepena presuda preinači u skladu žalbenih navoda, ili pak ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Javni tužilac Hrvatske je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a kod takvog je prijedloga ustrajao i u sjednici vijeća prisutni zamjenik javnog tužioca Republike Hrvatske.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Tu žalbenu osnovu optuženik nije potkrijepio konkretnim razlozima, pa je ta okolnost zahtijevala da se prvostepena presuda ispita u smislu čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP po službenoj dužnosti u odnosu na tamo navedene

I Kž 807/1990-3

bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Njih u pobijanoj presudi ovaj drugostepeni sud nije našao, slijedom čega taj, prvi, žalbeni osnov, nema opravdanja.

Nema, nadalje, ni činjeničnih nedostataka na koje u žalbi ukazuje optuženik, žalbeno pobijanje u tom se dijelu odnosi na činjenice subjektivne strane djela, ali i na ustrajanje kod optuženikove tvrdnje da je postupao u nužnoj obrani. Međutim, niti jedan od izloženih prigovora nije osnovan. Pitanje nužne obrane prvostepeni sud je detaljno razjasnio i kod toga za svoje ocjene izložio uvjerljive razloge (str. 5/I), koje kao pravilne u svemu prihvaća i ovaj drugostepeni sud. Subjektivna strana djela, posebno činjenice stanja svijesti u kojoj je postupao optuženik, također su pouzdano razjašnjene. Zbog toga nije u pravu optuženik ni u odnosu na taj dio činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda. Pobijanom je presudom naime, na temelju izvedenih dokaza, posebno vještačenja I. K., pravilno utvrđeno da je optuženik bio u stanju jake razdraženosti i da je u odnosu na posljedicu postupao s eventualnim umišljajem. Stoga ni ti općenito iznijeti žalbeni prigovori, nisu osnovani.

U skladu s pravilnim utvrđenjima odlučnih činjenica prvostepeni sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio krivični zakon. To je utvrđeno kako ispitivanjem osnovanosti žalbenih razloga u odnosu na žaliteljevu tvrdnju da je postupao u nužnoj obrani i bez umišljaja, tako i ispitivanjem po službenoj dužnosti u smislu čl. 376. st. 1. toč. 2. ZKP. Otuda, također suprotno žalbenim tvrdnjama, nije ostvarena ni povreda krivičnog zakona.

Prvostepenom presudom izrečena uvjetna osuda u svemu je prikladna mjera za postignuće ciljeva izricanja krivičnih sankcija što je utvrđeno ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. ZKP. Otuda nije osnovan ni taj implicirani razlog pobijanja.

Slijedom svega što je izloženo valjalo je o žalbi optuženika odlučiti na temelju čl. 384. ZKP kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Drakulić Milena, v.r.