Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Revr-1247/2015-2 KI-generiert

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the legal question lacks uniform application significance.

Geschäftsnummer Revr-1247/2015-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible, ruling that the specific legal question raised did not meet the threshold for uniform application of law. The appellant argued that oral orders for higher-ranking duties should grant salary for those positions, whereas lower courts had denied such claims due to lack of written transfer decisions. The court determined that its prior ruling on this exact issue already established a consistent legal understanding, rendering the new question unnecessary for ensuring uniformity.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392.a st. 2. ZPP; čl. 392.b st. 3. ZPP: An appeal is inadmissible if the legal question raised does not concern a matter of significant importance for ensuring the uniform application of law, particularly when the reviewing court has already established a consistent legal understanding on the same issue.

Schlagwörter

KI-generiert
admissibility of appeal uniform application of law oral orders for duties salary for higher rank written transfer decision civil procedure code police service salary

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert

Zitierte Rechtsprechung

KI-generiert
Građanski odjel, sjednica održana 7. lipnja 2010.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1247/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1006/12-2 od 24. ožujka 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1598/09-18 od 24. lipnja 2011., u sjednici održanoj 11. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 58.217,98 kn bruto uz pripadajuće zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.070,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2011. do isplate.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev kojim se tuženici nalaže isplatiti tužitelju iznos od 58.217,98 kn bruto uz pripadajuće zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci kao i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.070,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2011. do isplate. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn, kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84//08, 57/11 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), navodeći pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a riječ je pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženica, pored već isplaćenog iznosa plaće za radno mjesto detektiva, na koje poslove je tužitelj bio raspoređen rješenjem, isplati razliku plaće koja bi mu pripadala za radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta, odnosno radno mjesto višeg stupnja složenosti i većeg koeficijenta, koje poslove je tužitelj obavljao na temelju usmenog naloga nadređenog službenika.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer tužitelj nije ishodio pisano rješenje o privremenom premještaju, odnosno rješenje o plaći za radno mjesto poslove kojeg radnog mjesta tužitelj obavlja.

Tužitelj u reviziji postavlja materijalnopravno pitanje:

„Pripada li policijskom službeniku pravo na plaću radnog mjesta višeg stupnja složenosti na koje je raspoređen pisanim nalogom za obavljanje poslova višeg stupnja složenosti ili usmenim nalogom za obavljanje poslova višeg stupnja složenosti kojom prilikom nije doneseno rješenje o plaći za radno mjesto višeg stupnja složenosti?“.

O postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela održanoj 7. lipnja 2010. prema kojem policijski službenik, koji je samo na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenje o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, dok ne ishodi navedena rješenja.

Postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je u pobijanoj odluci zauzeto pravno shvaćanje koje je podudarno s već zauzetim pravnim shvaćanjem revizijskog suda na sjednici odjela od 7. lipnja 2010.

Zbog navedenog revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 11. svibnja 2016.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.