Croatian Supreme Court dismisses appeal claiming procedural error in civil judgment regarding pension payments.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering the payment of 224,314.39 kn to the plaintiff. The defendant argued for a retrial due to alleged procedural violations and incorrect application of law, but the court found no merit in these claims. The court ruled that the lower courts' decisions were based on clear factual findings and did not suffer from the specific procedural defects required for a successful appeal.
Legislator-Regeste
KI-generiertČlanak 392. stavak 1. točka a) Zakona o parničnom postupku; Članak 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku; Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga navedenih u reviziji, a ako niža presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni, ne može se smatrati da je počinjena bitna povreda postupka.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
Broj: Rev 972/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6969/06 od 16. siječnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-9150/02 od 27. prosinca 2004., u sjednici održanoj 30. listopada 2007.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se kao neosnovana odbija.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 224.314,39 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća mjesečnog iznosa pa do isplate. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 0,34 kn, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.830,00 kn.
Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i predlaže da pobijana odluka bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje i to u dijelu za koji je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.
Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju se ukazuje revizijom, jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Iste sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni niti proturječni.
Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da se nigdje i ne spominje iznos od 160% iznosa kojeg tužitelj zahtijeva za isplatu razlike do pune invalidnine i mjesečnog iznosa prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, da je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja pa nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a na koju se ukazuje revizijom.
Naime sud drugog stupnja je svoju odluku utemeljio na utvrđenjima prvostupanjskog suda i to na utvrđenju da je između stranaka zasnovan obveznopravni odnos i to temeljem rješenja tužene Klasa: UP/I-562-02/97-26/708, Ur.br. 512-62-97-2 od 12. prosinca 1997. kojim je tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida IV grupe s 80% oštećenja organizma stalno i priznato mu je pravo na osobnu invalidninu i posebni dodatak, koje rješenje je postalo pravomoćno i konačno u upravnom postupku, kao i na utvrđenju da tuženik nije izvršio isplatu po navedenom rješenju, a u iznosu čiji je obračun dao sam tuženik. S iznijetog je drugostupanjski sud pravilno zaključio da je traženje tužitelja osnovano i to u iznosu kako je i odlučeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude, što znači da sud drugog stupnja pri donošenju svoje odluke nije počinio bitne povrede ZPP-a na koje se ukazuje revizijom.
U reviziji se ne ukazuje na povrede odredaba materijalnog prava koje bi počinili nižestupanjski sudovi pri donošenju prijeporne odluke, pa kako revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u istoj, to nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 30. listopada 2007.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.