Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed property value did not exceed the statutory threshold.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal against a second-instance judgment confirming the invalidity of a 1948 gift and a 1952 settlement. The plaintiffs argued for a retrial based on procedural errors and misapplication of law, but the court focused on the admissibility threshold. Since the plaintiffs declared the disputed property value at 1 million and 4 million kunas respectively, which fell below the 100,000 kunas limit required for appeal at the time, the court ruled the appeal inadmissible under the Civil Procedure Act.
Legislator-Regeste
KI-generiertČl. 4. st. 1. ZIDZPP/99.; Čl. 389. st. 2. i čl. 392. Zakona o parničnom postupku: An appeal against a final judgment is inadmissible if the value of the subject matter of the dispute does not exceed the statutory limit.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 807/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. M., 2. A. M., 3. F. M.-M. i 4. S. M., svi iz S., i svi zastupani po V. D., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1. P. farmaceutska, kemijska, prehrambrena i kozmetička industrija d.d. Z., koga zastupa V. J., odvjetnica u S., 2. Republike Hrvatske, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo, sada Državno odvjetništvo Županije splitsko-dalmatinske i 3. Hrvatski fond za privatizaciju iz Zagreba, Gajeva 30a, radi poništenja darovanja i utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 18. listopada 2002. godine, br. Gž-3928/99., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 26. svibnja 1999. godine, br. P-550/94., u sjednici održanoj dana 9. studenoga 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništavo i bez ikakve pravne valjanosti darovanje sada pok. C. M. učinjeno dana 3. srpnja 1948. godine, poduzeću oblasnog N.O. D. S. S., kao i da je ništavna i bez ikakve pravne valjanosti sudska nagodba potpisana u predmetu pod G-1314/51. Kotarskog suda u Splitu od 8. ožujka 1952. godine.
2. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1. M. M. za 3/6, a tužitelji ad. 2. A. M., ad. 3. F. M.-M. i ad. 4. S. M. svaki za po 1/6 nekretnine označene kao čest. zgr. 3871/3 i 3871/4 Z.U. 13021 k.o. S., te su tuženi dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužiteljima ispravu podesnu za upis prava vlasništva na njihovo ime i korist, a u protivnom će to biti ovlašteni tužitelji na temelju ove presude i bez daljnjih sudjelovanja tuženih.
3. Dužni su tuženi, ukoliko se usprotive ovoj tužbi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljima parnični trošak", te je naloženo tužiteljima da nadoknade parnični trošak tuženiku ad. 1. u iznosu od 3.050,00 kn i tuženiku ad. 2. u iznosu od 700,00 kn.
Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
I-tuženik je podnio odgovor na reviziju, s prijedlogom da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.
Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije dopuštena.
U smislu čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje ZIDZPP) po odredbama tog Zakona rješavat će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene nakon njegovog stupanja na snagu, tj. od 6. studenoga 1999. godine.
Kako je u ovom sporu drugostupanjska presuda donesena 18. listopada 2002. godine, dopuštenost revizije valja cijeniti prema odredbi čl. 4. st. 1. ZIDZPP/99.
S obzirom na ovu zakonsku odredbu revizija tužitelja bila bi dopuštena kad bi vrijednost predmeta spora prelazila 100.000,00 kn.
Budući da su tužitelji prilikom podnošenja tužbe protiv I-tuženika naznačili u tužbi vrijednost predmeta spora u iznosu od 1,000.000. HRD (1.000,00 kn), a prilikom podnošenja tužbe protiv ostalih tuženika naznačili iznos od 4.000,00 kn, revizija nije dopuštena, pa ju je, temeljem čl. 389. st. 2. i čl. 392. Zakona o parničnom postupku, trebalo odbaciti.
U Zagrebu, 9. studenoga 2004.
Predsjednica vijeća:
Miljenka Vraničar, v.r.